Albumi Coldplaya: od najgoreg do najboljeg

21.12.2016. @ 08:07 Siniša Miklaužić

Nakon ogromnog balona '90-ih zvanog britpop, pojavio se jedan novi bend koji je taj zvuk prebacio u plačljive vode i time uspio postati jedan od najvažnijih bendova u zadnjih dvadeset godina.

Riječ je o Coldplayu.

S vremenom, postalo je jasno da ljudi ili obožavaju ili mrze Coldplay, malo ih je koji spadaju negdje između toga. Razloga ima mnogo, neki su glazbeni, dok mnogi zamjeraju i neke privatne stvari frontmena Chrisa Martina. Bilo kako bilo, kroz godine je Coldplay nanizao mnoge hit singlove, a ovdje smo da sumiramo njihove albume.

20161128-103554_coldplay03.jpg

Objektivno gledajući, Coldplayevu karijeru vrlo lako možemo podijeliti u dva dijela. Prvi dio bi se sastojao od četiri albuma na kojima su pokušali usavršiti taj, uvjetno rečeno, post-britpop zvuk u kojemu dominiraju ljubavne balade sa slomljenim srcem. Tu se bend dobro držao, nudio je mnogo zanimljivih rješenja i njihova je popularnost iz albuma u album rasla... Možda bih se čak i usudio reći, od singla do singla, jer su u to vrijeme izdali hrpu singlova koje ljudi i danas rado vole slušati.

Drugi dio karijere kreće s albumom "Mylo Xyloto" i tu se uočava čitavi raspon nedostatka inspiracije koja se može dogoditi nekom bendu. S tim su albumom zaključili da više ne mogu ponuditi predivne limunadice, pa su počeli koketirati s čistim popom i elektronikom, pa je producentska estetika postala prioritetnija od samih pjesama. Iz tog dijela karijere, mnogi pamte jedino "A Sky Full of Stars" i to prvenstveno zbog melodije koju je napravio Avicii, a ne posebno radi nečega što su napravili Coldplay.

Kao i mnogi bendovi, tako je i Coldplay imao svoju zlatnu koku na samom početku karijere, a to je bila pjesma "Yellow". Baš me zanima kako bi se njihova karijera odvijala da nisu imali tu pjesmu, ali računajući nju, evo liste albuma, od najgorega prema najboljemu...

20161128-103602_08.jpg

8. "A HEAD FULL OF DREAMS" (2015.)

Nema dileme, posljednji album Coldplaya ujedno je i najgori album, jer tu nema suvisle pjesme s kojom bi se moglo barem malo uživati. Nanizali su gomilu ispraznih dance pjesmuljaka kojima nedostaje mesa i duše, tako da je taj album prilično težak za slušanje. Šarenilo boja kod vizualnog identiteta albuma popraćeno je jednobojnom dosadom koja se, nažalost, zadnjih godina udomaćila kod benda.

20161128-103606_07.jpg

7. "GHOST STORIES" (2014.)

Nastavak lutanja s prethodnog albuma bend je nastavio i na svojem šestom studijskom albumu koji pati od 'umjetničke doze' Martina i ekipe. Dečki su htjeli napraviti nešto što rade Radiohead i Sigur Ros, pa su sanjivim pjesmama nadodali hladan elektronski štih uz poneki uvrnuti ritam i dobili smo idealan album uspavanku za vašu djecu, ako su previše hiperaktivna i ne idu na vrijeme spavati. Naravno, tu je taj hit "A Sky Full of Stars", pa recimo da album ima malo više smisla od onoga što je slijedilo nakon njega.

20161128-103609_06.jpg

6. "MYLO XYLOTO" (2011.)

Kad vidiš samo kodno ime albuma, jasno je bilo da je Coldplay zabrijao u smjeru koji će se malokome sviđati. Ipak, ovaj album ima nekog pukog smisla, jer je uspio pogoditi nekoliko pjesmica koje radio voli. Tako su u prvom redu brzanac "Hurts Like Heaven", te potom "Paradise" i "Every Teardrop Is a Waterfall" pjesme koje nas podsjećaju da su Coldplay bend koji može redovito ispucavati ovakve pjesme, ali, nažalost, to se ovdje nije dogodilo. Manjak inspiracije i kreativnosti, na ovom su albumu počeli prikrivati dance producentima i zvjezdanim gostovanjima, pa je tako čak i Rihanna pozvana da pokuša spasiti stvar. Naravno da je to bilo nemoguće...

20161128-103613_05.jpg

5. "VIVA LA VIDA OR DEATH AND ALL HIS FRIENDS" (2008.)

Četvrti album u karijeri, posebno s današnjeg gledišta, bio je prekretnica pred veliki kreativni pad. Na njemu se Coldplay počeo mijenjati od svojeg standardnog zvuka, kojega su patentirali na početna tri albuma; nadodali su malo elektronike, malo modernog indie rocka (da ne kažem da su mnogo toga posudili od Arcade Firea koji su par godina prije toga bljesnuli na sceni), ostavili stadionski prizvuk, ali... Album je imao dosta zanimljivih momenata koji su bili praćeni s mnogo loših momenata, pa kao cjelina, album ne djeluje toliko uvjerljivo, iako su neki hitovi neminovni.

20161128-103617_04.jpg

4. "PROSPEKT'S MARCH EP" (2008.)

Imaš višak pjesama, one su odbačene sa studijskog albuma, što ćeš napraviti? Najbolje ih je izdati kao EP. To je bio jedan od boljih poteza Coldplaya, jer su time pokazali da je "Viva la Vida or Death and All His Friends" mogao biti upečatljiviji album da su samo malo bolje birali pjesme koje će ubaciti na njega. Iako i sam EP pati od istih boljki kao i album koji mu je prethodio, na "Prospekt's Marchu" sve djeluje zericu uvjerljivije i zaokruženije, iako su na njemu i 'uništili' "Life In Technicolor" dodajući joj vokale.

20161128-103622_03.jpg

3. "X&Y" (2005.)

Nakon dva hit albuma, Coldplay su postali 'vruća roba' s Otoka, pa je bilo jasno da sljedeći album mora biti spoj poznatog zvuka i onoga koji se pretendira na stadionima. Tako su balade dobile momente 'veće od života', a jedna od njih imena "Fix You" postala je i jedan od najvećih hitova benda. Ostatak djeluje kao suvisla cjelina pjesama koje stanu pod zajednički nazivnik 'balade i polubalade', a ta zaokruženost albuma čini izdanje boljim od onoga što je slijedilo, ali ipak nešto slabije od onoga što mu je prethodilo.

20161128-103625_02.jpg

2. "PARACHUTES" (2000.)

Kada biste pitali mnoge mlade bendove bi li htjeli jedan megahit na svojem prvijencu, vjerujem da bi većina odgovorila potvrdno. "Parachutes" je donio "Yellow", a "Yellow" je donio Coldplayu besmrtnost. Iako je "Yellow" najjača pjesma s albuma (vjerojatno i njihove cijele karijere), "Parachutes" je obilovao laganim pjesmama finog ugođaja koji je odgovarao atmosferi post-britpop depresije nakon 'raspada' tadašnjeg britpopa (bendovi su se počeli raspadati ili raditi prosječne do loše albume). Niša je bila otvorena i spremna za neka nova lica, a Coldplay su to objeručke prihvatili.

20161128-103630_01.jpg

1. "A RUSH OF BLOOD TO THE HEAD" (2002.)

Kad postigneš uspjeh već na početku karijere, mnogi imaju veliki pritisak pred slaganje drugog albuma. Coldplay je taktički dobro posložio situaciju i generalno napravio isti album kao i prvijenac, samo ga je dodatno nafilao, pa je ispalo da je drugi album prepun hitova, što se na kraju i ispostavilo točnim. Kad nekome kažete Coldplay, prve su asocijacije pjesme poput "In My Place", "The Scientist" ili "Clocks", a sve one sadržane su na ovom albumu. Naravno, to nije sve jer je i ostatak nadopunjen pjesmama od koji je gotovo svaka mogla postati hit singl. Prava je šteta da tu formu nisu uspjeli zadržati malo duži period, jer tada riječ Coldplay ne bi dobila negativni kontekst, kao što se to dogodi kod mnogih kada čuju za ovaj (nekad sasvim dobar) bend.

kraj

Siniša Miklaužić

Siniša Miklaužić indie rocker uvijek spreman za nešto zanimljivo.