My Baby: "Cilj nam je svirati glazbu koja funkcionira bilo gdje"

24.11.2016. @ 07:00 Leonora Bedić

Nizozemsko-novozelandski voodoo blues trio My Baby u Zagrebu će nastupiti treći put u posljednjih godinu dana.

Ovoga puta se vraćaju odakle je sve i počelo, na lokaciju Tvornice kulture gdje će zasvirati 27. studenog.

Osim što su stekli status izvrsne glazbene atrakcije, sastav sa sobom nosi i odličan scenski nastup, jedinstveni zvuk i kombinaciju žanrova te veliku energiju, vibracije i neobični voodoo.

20161123-131016_my-baby-inmusic.jpg

My Baby (INmusic 21.6.2016.) / foto: Leonora Bedić

Nakon prvog izdanja "My Baby Loves Voodoo!" iz 2013., dvije godine nakon uslijedilo je i drugo izdanje "Shamanaid" kojim su pokazali žešći zvuk, novije utjecaje, poput indijskih i afričkih melodija kao i suvremene plesne glazbe.

Grupu su prije četiri godine oformili multi-instrumentalistica i vokalistica Cato van Dyck, njen brat Joost van Dyck na bubnjevima i gitarist Daniel 'Dafreez' Johnston, koji su nam pred novi zagrebački nastup pobliže predstavili My Baby.

Tko je My Baby i kakav je ovo voodoo?

Daniel: My Baby je referenca na muzu benda. My Baby zamišljamo kao žensku figuru, buntovničku junakinju za kojom tragamo kako bismo je štovali. Priče o njezinim nevoljama i patnjama daju inspiraciju našim pjesmama. Cato je ponekada narator, a ponekad i sam protagonist. Voodoo je izraz kojim opisujemo vibru pjesme kako bi dobila određenu hipnotizirajuću kvalitetu za kojom smo tragali dok smo stvarali muziku u studiju. Zauzvrat nastojimo ponovno kreirati tu atmosferu prilikom sviranja uživo.
Joost: Naravno tradicionalna voodoo muzika imala je utjecaja na naš način kako gledamo na proces stvaranja muzike. Počinje tako što bacimo čini, kako bismo izliječili, prosvijetlili, preobratili ili oživotvorili naše razmišljanje.
Daniel: To je duhovna glazba, ali poput sve duhovne glazbe, ona ima duhovnu moć, tako da bez obzira slijediš li doktrinu, iskustvo te glazbe će te prožeti s osjećajem moći u vlastitim uvjerenjima koja god da ona bila. Glazba može osnažiti.
Cato: Muza je netko tko se interesira i tko traga za tim moćima. Ona je odraz unutarnje želje za stvaranjem promjena. Ona to simbolizira.

Kako ste se vas troje uopće upoznali?
Cato: Upoznali smo Daniela jedne vruće večeri u kolovozu u sklopu kazališnog festivala u Amsterdamu još 2001. godine. On je putovao od Novog Zelanda i u to vrijeme se selio po Europi kako bi svirao na ulici za novac. Mi smo svirali s našim obiteljskim bendom u to vrijeme. Zajednički poznanici su nas upoznali i ubrzo smo otkrili da smo se povezali i da dijelimo slične glazbene interese.

Pročitala sam da ste počeli kao klasični blues bend, ali da je sve podivljalo s jednim ljetnim rave partyem u Amsterdamu. Što se točno tamo dogodilo?
Daniel: Pa ideja za miješanjem starog bluesa i dance glazbe oduvijek je bila prisutna. Također i u to vrijeme kada smo bili gotovi s albumom. Ali to smo još morali razviti u live okruženju. I dakako jedan određeni nastup je zaista očvrsnuo naš zvuk. Svirali smo na umjetničkom festivalu nazvanom Magneet gdje smo bili okruženi prilično glasnim soundsistemima. Bilo je nemoguće da čujemo vlastitu glazbu pored tako nečeg. Pa smo i mi krenuli glasno 'razbijati' u skladu s nekim od tih beatova.
Joost: Bilo je potrebno zaista puno energije s obzirom da su naši PA zvučnici bili tako mali u usporedbi s tim dance šatorima!

Čini se da možete svirati i uklopiti se zaista svugdje, od rock koncerata i festivala, ali i zbivanja poput Ozora festivala. Gdje najviše uživate svirati i gdje osjećate najbolju vibru?
Cato: Postavili smo to kao ambiciju. Cilj nam je svirati glazbu koja funkcionira bilo gdje.
Joost: Gdje najviše uživamo? Ozora je bila zaista posebna jer sviraš pred mnoštvom kasno navečer kada svi gladuju za beatovima i žele plesati i povezati se na vrlo duhovni način.
Cato: Ali zapravo svaki festival i gig ima taj potencijal i svaki koncert možeš pretvoriti u ludnicu, pa čak i na jazz festivalima gdje je publika većinom slušateljskog tipa. Kada i njih pokrenemo, pa... to je onda jako ugodno!

Koliko je zahtjevno 'začarati' publiku i povezati se s njom? I na koji se način vaše izvođenje uživo poboljšalo proteklih nekoliko godina?
Daniel: Trudimo se improvizirati i ne pripremati unaprijed previše. To ti dozvoljava više prostora za tvoju reakciju prema publici i obrnuto. Mislim da će publika to brzo osjetiti i biti još više naklonjena da osjeti to iskustvo jer i sami shvaćaju da imaju utjecaja na ono što se zbiva na pozornici.
Joost: Dopuštanje tog prostora za disanje je važno. Onda bude više kreativnosti.

Imala sam sreću vidjeti vaš izvrstan nastup na ovogodišnjem INmusic festivalu na kojem sam primjetila da nemate basistu, iako se dijelovi na basu mogu čuti...
Joost: U suštini mi smo trojka. To je ono što čini ovaj bend. Počeli smo tako što smo dodali basistu. Ali u ranim danima nismo si mogli priuštiti da ga plaćamo. Tako da Cato i Daniel znaju upotpuniti bas dionice na način da koriste efekte. Oni su zamijenili dijelove na basu.
Cato: Zvuk koji smo stvorili manje je podsjećao na regularni bend, a više je djelovao poput iskustva. To je štimalo kod nas. I zato je ostalo.

Koji su izvođači imali najviše utjecaja na vaš kreativan način razmišljanja i cijeli proces pisanja pjesama? I za čime konstantno tragate kako biste ostali inspirirani?
Daniel: Poduži je popis. Pokušat ćemo ga skratiti. U okviru pisanja pjesama ugledamo se na Roberta Johnsona, Boba Dylana i Sly Stone. Ali tu su i utjecaji iz filmova i ostalih formi umjetnosti kako bismo formirali viziju. Kultura američkog Juga '30-ih godina, i buntovnička priroda bučnih '20-ih, rani njemački ekspresionizam i film noir također zaslužuju da ih se spomene.
Joost: Slušamo jako puno muzike iz različitih dijelova svijeta, mnogo folka i tradicionalne muzike. To daje okrijepu i osvježenje jer te može odmaknuti dalje od zapadnjačke kulture koja nameće jako generički zvuk i viziju.

Smatrate li se duhovno osviještenim pojedincima?
Cato: Mislim da je glazba imala zaista snažan utjecaj na nas. Ona je sama po sebi dovoljan dokaz da smo i mi sami spiritualni na neki način. Glazba je konstantni dio duhovnosti, ona ide u vrijeme i prije civilizacije.

Što vam je najprivlačnije kod profesionalnog bavljenja glazbom?
Joost: Blagoslov je kad ti sviranje postane profesija. I mi cijenimo naše blagoslove.
Cato: Povezivanje s ljudima diljem svijeta.
Daniel: Napokon si u mogućnosti platiti račune i više ne raditi noćne smjene.

Poput pravih čarobnjaka, možete li predvidjeti budućnost za My Baby?

Daniel: Budućnost je u cijelosti nepredvidljiva.

Što možemo očekivati od vas na skorašnjem nastupu u Tvornici?
Joost: Znojno ludilo i hrpu novih pjesama.
Cato: Veselimo se ponovnom ujedinjenju sa Zagrebom. Djeluje toliko blisko. Gotovo poput vraćanja svom domu.

kraj

Leonora Bedić

Leonora Bedić Nothing to prove. Just a hellish rock'n'roll freak.