Recenzije

Za sve je kriv čovjek

5.12.2016. @ 08:12 Anita Milićević

Wolf People

Ruins

Ruins
Datum izdanja:11.11.2016.
Izdavač:Jagjaguwar
Žanr:Rock
Naša ocjena: Ocjena: 2,5/5
Popis pjesama:
    1. Ninth Night
    2. Rhine Sagas
    3. Night Witch
    4. Kingfisher
    5. Thistles
    6. Crumbling Dais
    7. Kingfisher Reprise
    8. Not Me Sir
    9. Belong
    10. Salts Mill
    11. Kingfisher Reprise II
    12. Glass

Wolf People bend je iz Velike Britanije, oformljen 2006. Dosad su izdali četiri albuma, s aktualnim "Ruins".

Od 2009. potpisani su na etiketi Jagjaguwar, na kojoj su izdali debitantski album "Steeple" 2010. Bend čine Jack Sharp (vokal, gitara), Joe Hollick (gitara), Dan Davies (bass) i Tom Watt (bubnjevi).

Za sebe kažu da su "slušni arheolozi", "vodiči i čuvari", "ogledala koja primaju signale duhova iz Albiona". Bend je duboko povezan s mitološkim, folklornim i hauntološkim perspektivama, koje su još više izrazili na aktualnom albumu.

Wolf People duboko su razočarani političkim i društvenim elitama u Velikoj Britaniji, ali i u svijetu. Stoga je ovaj album konceptualno osmišljen kao pokušaj odgovora na pitanje što bi se dogodilo kada bi ljudi nestali sa Zemlje. Što bi se dogodilo kada bi ostale samo ruševine i da li bi to bile ruševine, s obzirom da bi priroda nastavila egzistirati, u svojem ukupnom bogatstvu i moćima koje čovjek zanemaruje. Za Wolf People čovjek je izrabljivač Zemlje i njezinih resursa i biće koje se nemilosrdno ophodi prema prirodi.

Stilski su Wolf People najbliže psihodeliji i folk rocku. Upravo zbog jake mitološke matrice u priči benda, zvuk se očituje kao folk. Bez obzira na to, gitare su jako izražene na ovom albumu i, zapravo, nose cijelu priču. Album je psihodelija zbog gitara, a folk zbog pozadinske priče i stila.

Na albumu se osjeti priča o ruševinama civilizacije, i kroz zvuk i kroz tekstove. Vokal Jacka Sharpa zvuči desperantno i cinično istovremeno, kao da osuđuje i sebe i druge zbog stanja u koje smo se doveli. Tekstovi referiraju na mitološke i folklorne teme, ponajviše u "Rhine Sagas", "Kingfisher" i "Salt Mills".

Uvodna "Ninth Night" služi kao mala varka na početku jer je lagana i najviše folk, dok već sljedeća "Rhine Sagas" zvuči žestoko i psihodelično.

U sredini albuma nalazi se samo žarište albuma, a to je pjesma "Kingfisher Reprise", koja direktno referira na koncepte vodstva i vladavine. Tekst pjesme dekonstruira ih iz njihovog privida i afirmira duhovnu dimenziju kao onu koja bi trebala biti ključna u ophođenju prema svijetu i drugima.

Stihovi "To belong to something more", u numeri "Belong", jako dobro ukazuju na ono čemu priča albuma stremi, a to je snalaženje u ruševinama i suočavanje s njima.

Iako na albumu ima i loših stvari koje zvuče kao da su tu samo da album bude kompletan, poput "Thistles" i "Crumbling Dais", "Ruins" je solidno izdanje jer ima jaku priču i zanimljiv zvuk. Wolf People pristojan su bend koji se ne ističe previše, ali s intenzivnijim se slušanjem pokazuje kao mali dragulj.

kraj