Recenzije

Kronika potrage za slobodom, izražavanjem i srećom

23.2.2016. @ 09:07 Zoran Tučkar

Amy J. Berg:

Janis: Little Girl Blue

Datum izdanja:listopad 2015.
Izdavač:Disarming Films / Jigsaw Productions
Žanr:Dokumentarni
Trajanje:105 min
Naša ocjena: Ocjena: 4/5

"Što sam naučio od Janis? Emocionalnu iskrenost i cijenu toga ako nisi emocionalno iskren" riječi su jednog od članova grupe Big Brother and the Holding Company u kojoj je slavu stekla Janis Joplin.

Ove riječi samo su jedan od zanimljivih citata iz filma "Little Girl Blue" redateljice Amy J. Berg koji priča životnu priču Janis Joplin, bjelkinje crnog srca i crne duše, od strane zadrtih južnjačkih konzervi iskompleksirane teksaške cure koja je postala ikona hippie pokreta i koja je svoju bol ovjekovječila u albumima "Cheap Thrills" i "Pearl" te u manjoj mjeri u albumima "Big Brother and the Holding Company" i "I Got Dem Ol' Kozmic Blues Again Mama".

Unatoč kratkoj karijeri koja je trajala svega 4-5 godina, Janis Joplin je ostavila izrazito dubok trag u glazbi. Od malih nogu bila je glasnogovornica drugačijih, što joj je donijelo probleme u svojoj primarnoj sredini, no dalo joj 'goriva' za umjetničko izražavanje. Svojim pjevanjem Joplin je povezala odbačene, marginalizirane ljude i dala im pravo da se mogu tako osjećati, iako im njihova, često zadrta sredina to pravo oduzima.

Film pokazuje Joplinku iz više kuteva: kao buntovnicu u svojim formativnim godinama, kao presretnu curu koja voli to što radi u vremenu s grupom Big Brother and the Holding Company, kao dezorijentiranu superzvijezdu u godini Woodstocka i u periodu albuma "I Got Dem Ol' Kozmic Blues Again, Mama", kao odanu kćerku koja se javljala svojoj familiji, kao buntovnicu u Teksasu, kao fanatika bluesa i soula, kao izvođačicu koja uživa biti na sceni i kao kompleksnu, usamljenu dušu kad siđe s te scene, gdje naslov pjesme "Little Girl Blue" točno opisuje njeno stanje. I u konačnici, možda su to i tri ključne riječi za Janis: obožavana, ali rijetko kad voljena, energična, ali beskrajno ranjiva, tragala za slobodom, a završila u ropstvu alkohola i heroina.

Film "Little Girl Blue" povezuje arhivski materijal, rijetke koncertne snimke, dnevničke zapise (koje čita Cat Power, još jedna 'odbačena' pjevačica s američkog Juga), te friško skupljene intervjue sa suradnicima, ljubavnicima, familijom u suvislu, ponešto razvučenu cjelinu koja daje mogućnost angažiranom gledatelju da sklopi puzzle. Najtužniji je trenutak u filmu kada Janis u studiju, praćena Big Brotherom, veličanstveno pjeva "Summertime" i dobro se zabavlja. Teško je zamisliti da su joj, u tom momentu, ostale još dvije godine života.

Drugi trenutak koji ledi gledatelja je kad, u razmaku od par minuta, prikažu Janis u showu Dicka Cavetta: prvi put gostuje kao mlada superzvijezda, a drugi put kao razvaljena poluocvala diva. Razmak između jednog i drugog showa je također valjda dvije godine.

No, ono što ostaje je su zbirka njenih albuma, kao i izjava jednog od aktera ovog dokumentarca: "Bila bi pobjednik kad god bi se pojavila na sceni". "Kad ne bi bila ušlagirana", dodali bismo. Nažalost.

kraj

Zoran Tučkar

Zoran Tučkar je miran, tih i povučen čovjek.