Recenzije

Nakon Kandžije i Golih žena ne može biti labavo

11.12.2015. @ 09:35 Matej Devčić

Kandžija i Gole žene

Nema labavo

Nema labavo
Datum izdanja:11.12.2015.
Izdavač:Universal Music
Žanr:Rock, Hip-hop, Funk
Naša ocjena: Ocjena: 5/5
Popis pjesama:
    1. Mače
    2. Nema labavo
    3. Crkva
    4. 91
    5. Preuvjerljiva tambura
    6. Fiš
    7. Ja se zovem
    8. Kruva masti paprike
    9. Zečja šapica feat. Ogis
    10. Pištolj feat. Goran Bare
    11. Ivica Kostelić
    12. Vrati pare
    13. Traktorom me dovezli, limuzinom odvezli
    14. Pit i jest i pit
    15. Đuro
    16. Afrika

Kada je izašao "Folder s Golim ženama" moglo se vrlo lagano pretpostaviti u kojem će smjeru krenuti glazbeni rad Kandžije i njegovih Golih žena.

Čitava priča oko Foldera trebala je ljubiteljima lika i djela Kandžije Osjekanovića pružiti jedno audio-vizualno djelo, koje je u konačnici, u svom većinskom djelu, završilo audio snimkom, izuzmemo li pritom par video snimaka koji su objavljeni na YouTubeu.

20151210-094317_zene.jpg

Kandžija, Toxara i Gole žene marljivo su u čitavom tom periodu radili i na novim pjesmama, a njihov rad rezultirao je albumom "Nema labavo". Dobar dio pjesama s "Nema labavo" mogao se već čuti u sklopu koncertnog repertoara, a neke od njih su već tada golicala maštu publike i obećavale jako puno.

"Crkva" je prvi službeni singl koji je još tijekom ljeta najavio novi materijal. Kandžija slovi za najvećeg Rimokatolika, kako često ističe u intervjuima, pa je samo bilo pitanje vremena kada će opjevati jednu od najdugovječnijih institucija u povijesti ljudskog čovječanstva. Neki bi možda okarakterizirali pjesmu ozbiljnom, ali je kroz zajebantski pristup dočarana istinska fama o ženidbi, crkvi i svim popratnim ceremonijama koje se vežu uz navedene teme.

Kandžija u svojim stihovima na sarkastičan i pomalo ironičan način secira one najniže ljudske porive, potrebu za primitivizmom, nacionalizmom, uhljebizmom, i vjerojatno svakim izmom koji graniči sa suštinom ljudske gluposti. To se ponajviše osjeti u pjesmama "Mače", "91" i "Đuro" koja gitarskim riffom Mateja Huljeva može posramiti veliki dio domaće rock scene.

"Preuvjerljiva tamburica", "Fiš" i "Kruva masti paprike" posveta su podneblju iz kojeg Osjekanović dolazi, "Zečja šapica" nastala je u suradnji s Ogisom koji se solidno uklopio, a "Ja se zovem" uz produkcijski touch Egolessa dere sound sisteme pa je stoga topla preporuka da ovu stvar slušate isključivo sa zvučnicima pojačanim do maksimuma.

Pjesma "Pištolj" prema skromnom mišljenju potpisnika ovih redova zbog Kandžijinog storytell pristupa zvuči kao logičan nastavak njegovog "Maloga Mržnje", a Goran Bare na refrenu dao je "Pištolju" jedan poseban vjetar u leđa i određenu snagu koja je lijepo zaokružila čitav koncept pjesme te se ona posebno ističe na ovom albumu.

Iduća numera posvećena je Golim Ženama i Toxari u kojoj će slušatelj pobliže upoznati sklonosti i afinitete ovog kolektiva koji svira gitaru poput, a čak i bolje, od "Ivice Kostelića". Pjesmu "Vrati pare" svatko bi mogao pustiti svojim dužnicima, dok je "Traktorom me dovezli, Limuznom odvezli" među ponajboljim uradcima na albumu. Potonja stvar bez problema bi mogla biti idući singl jer će slušatelja prvenstveno privući zanimljivim gitarskim premazima, harmonikom na refrenu koja bi se svidjela i širim masama, a lirički Kandžija sasvim suvislo opisuje mentalitet većeg dijela ove nacije.

Pjesmom "Pit i jest i pit" Kandžija je napokon ostvario svoju dugogodišnju želju da napravi odličnu r'n'b stvar koje se ne bi posramile niti prave r'n'b dive. Slušajući uvodnu pjesmu "Mače" i "Afriku" koja zatvara album može se reći da Biggie, kojem je Kandžija praktički digao spomenik, sluša njegov album na nebu dok puši bluntove, jer "Nema labavo" slobodno može dobiti titulu najboljeg domaćeg albuma ove godine.

Radi se o jednom od najraznovrsnijih Kandžijinih albuma na kojem su Gole žene u potpunosti obogatile zvuk, a "Nema labavo" slušatelja vuče na ponovno preslušavanje na gotovo svakodnevnoj bazi. Ovaj album praktički je kruna rada osječkog repera. On nije podlegao onom klasičnom sindromu pada kvalitete nakon prvog hvaljenog i uspješnog albuma, sindromu koji se mnogima događa, već je Kandžija svakim slbumom napredovao i to se itekako osjetilo.

kraj