Recenzije

Etiketa 'rhythm and blues' u ovom trenutku nikome bolje ne pristaje

29.10.2015. @ 10:21 Marko Vukušić

Gary Clark Jr.

The Story Of Sonny Boy Slim

The Story Of Sonny Boy Slim
Datum izdanja:11.9.2015.
Izdavač:Warner Bros. Records / Dancing Bear
Žanr:Blues, Rock, R&B, Funk, Soul
Naša ocjena: Ocjena: 4/5
Popis pjesama:
    1. The Healing
    2. Grinder
    3. Star
    4. Our Love
    5. Church
    6. Hold On
    7. Cold Blooded
    8. Wings
    9. BYOB
    10. Can't Sleep
    11. Stay
    12. Shake
    13. Down To Ride

Gary Clark Jr. je nakon par samostalno produciranih albuma izdanih za nezavisnu diskografsku kuću, na velika vrata ušao 2012. godine s debijem za Warner Bros zvanim "Blak And Blu".

Zahvaljujući zamijećenim nastupima na Crossroads festivalu Erica Claptona i na blues gala događaju u Bijeloj kući gdje je nastupao uz bok B.B. Kingu, Buddya Guyu i Jeffa Becku, Gary je u početku predstavljan kao nova velika mlada nada bluesa, vrući gitarist koji spaja moderno i tradicionalno i koji bi trebao uskočiti u čizme koje nitko nije na pravi način popunio još od odlaska Steviea Raya Vaughana.

Međutim, na "Blak And Blu" bilo vidljivo da Gary ima puno širi raspon stilskih interesa. I dok je taj album djelovao kao kolaž u kojem su različiti stilovi znali biti nezgrapno zašiveni jedan s drugim, Garyev novi album "The Story Of Sonny Boy Slim" je ujednačenija fuzija u kojem su ta preklapanja prirodnija iz pjesme u pjesmu te unutar same pjesme.

Premda bi naslov albuma mogao sugerirati drugačije, na njemu je još manje purističkog bluesa nego na prethodniku. Sad je već jasno da Gary Clark Jr. niti nema namjeru uskočiti u Vaughanove cipele. Blues je samo jedan od ravnopravnih sastojaka u njegovom glazbenom melting potu.

Prve dvije pjesme koje ga otvaraju "The Healing" i "Grinder" su miks hard-rocka i modernog RnB-a, s masivnim, dubokim bas grooveom i distorziranom gitarom, a u istom stilu je i "Stay". "Star" je komad nu-soula s kvalitetnim Garyevim falsetom, a "Our Love" orguljama obojana punokrvna soul balada koja u refrenu namiguje klasiku Jennifer Rush "The Power Of Love".

"Church" je do kraja ogoljeni akustični kvazi-gospel, u kojem je duhovno ruho u kontrastu s prilično zemaljskim tekstom. "Hold On", u kojem preko rascjepkanog ritma gitaru dupliraju puhači, a Gary dodaje vatreni solo, pokazuje da su blues i hip-hop rođena braća. Kao i nekoliko drugih pjesama na albumu, stihovi te pjesme se bave svakodnevnom borbom pripadnika manje sretnih društvenih slojeva da stave kruh na stol.

"Cold Blooded" je duboki funk u tradiciji Curtisa Mayfielda i Bobbya Womacka, "Wings" hipnotički crossover s efektnim gostujućim ženskim vokalom, a "Can't Sleep" moderna inačica Motowna a la Mayer Hawthorne. "Shake", plesni jump blues bez puno teskta, je najbliže čistom bluesu što neka stvar na albumu dolazi, a album se polako gasi sa zaključnim osmominutnim senzualnim nu-soulom "Down to Ride".

Gary Clark Jr. dakle ima više sličnosti s glazbenicima proizašlih iz tradicije američke crnačke glazbe, a sklonih križanju različitih stilova, poput Slya Stonea i Georgea Clintona i njegovih Funkadelic, nego s klasičnim blues pjevačima- gitaristima. Paralele se mogu povući i s modernijim imenima, poput Franka Oceana i The Roots.

"The Story Of Sonny Boy Slim" je korak naprijed u odnosu na "Blak And Blu". Prethodni album je pomalo zvučao kao ispipavanje terena u vidu poigravanja s raznoraznim stilovima, a ovaj put Gary već zvuči kao da je na tragu vlastitog.

I dok izvođači koji spadaju u ono što se posljednjih nekoliko desetljeća naziva Rhythm and Blues uglavnom u potpunosti ignoriraju ono što se nekada tako zvalo, Gary Clark Jr. je glazbenik koji konačno pokazuje da se na kvalitetan način može napraviti most između nekadašnjeg RnB-a i ovog današnjeg. Etiketa 'rhythm and blues' u ovom trenutku nikome bolje ne pristaje nego Garyu Clarku Junioru.

kraj

Marko Vukušić

Marko Vukušić - Writing About Music is Like Dancing About Architecture.