Recenzije

Smijeh, suze i još suza

30.9.2015. @ 18:03 Zoran Tučkar

Asif Kapadia :

Amy

Datum izdanja:listopad 2015.
Izdavač:Globe Productions / Blitz Film
Žanr:Dokumentarni
Trajanje:128 min
Naša ocjena: Ocjena: 4,5/5

"Što bi se dogodilo kad bih postala slavna? Poludjela bih!"

Sekvenca je koju u prvom dijelu biografskog filma o Amy Winehouse istovremeno nevino i drsko izgovara tada velika pjevačka nada i već tada, u toj ranoj fazi gledanja filma gledatelj je posve kupljen neposrednošću, životnošću i dubinom ovog glazbenog dokumentarca koji kronološki prati odrastanje, život, stvaranje remek-djela te psihički i fizički krah najveće soul pjevačice s početka 21. stoljeća.

Dokumentarac o Amy Winehouse je dirljiv, duhovit, provokativan, mučan, frustrirajući i kao takav služi kao sjajna ekspertiza da je stvaranje remek-djela u isto vrijeme katarza i prokletstvo.

Kako film napreduje, tako Amy izgleda sve mršavija i mršavija, a svima koji misle da je Yoko Ono upropastila Johna Lennona i da je zato najgora osoba na svijetu film "Amy" će dati novog lika za preziranje: Blakea Fiedlera. Tijekom gledanja čovjek se zapita kako je moguće da roditelji ne vide očite znakove ispada u ponašanju (Winehouseini roditelji uredno priznaju da nisu reagirali na prve znakove Amyne bulimije), kako je moguće da bolesnu osobu doslovno iz kreveta potrpaju na avion i dovedu na koncert, odnosno, da skratim, kako je moguće da neki ljudi mogu biti stoka.

Film bez trunke suhoparnog moraliziranja opravdano daje pljusku paparazzima, novinarima i zabavljačima koji su zbijali uglavnom neumjesne šale na račun darovite pjevačice koja je u slavi izgubila fokus, a bome i roditelji (pogotovo je otac ostavljao dojam da vidi svoju kćer kao privatnu kravu-muzaru).

"Amy" ne amnestira ni Amy, koja je i sama donosila krive odluke, i koja nije reagirala dovoljno brzo na rastuće probleme s bulimijom i ovisnostima. Kraj filma je praćen suzama, grčem u želucu, kamenjem na srcu, a zaključak je samo jedan: šest i pol milijardi ljudi je gledalo kako jedna osoba polako umire i pritom se uglavnom zabavljalo.

Jedino pitanje na koje film nije odgovorio je, ako se nakon beogradskog koncerta Amy polako skidala s alkohola u relativno kontroliranim uvjetima (što je teza u filmu), kako je bilo moguće da završi s preko 4 promila u krvi, koliko je imala u trenutku smrti. Vjerojatno to pitanje ni nema odgovor, naročito ako znamo da je alkohol također droga, samo legalna, i da je mnogo dostupniji i lakši za prešvercati nego ilegalne droge.

Prevoditelji su titlovali i stihove koje Winehouse pjeva, pa je Amyn stih iz pjesme "Rehab", "I'd rather be at home with Ray" (posveta Rayu Charlesu) preveden kao "Radije ću biti kod kuće s prijateljima".

U moru dobrih dokumentaraca, ovaj se ističe direktnim pristupom, izvrsnim ritmom, i posebno, otvorenošću ljudi koji nisu donosili dobre odluke za Amy (da, Blake, mislim na tebe) da mirno kažu svoju stranu priče. Ovaj film ima obrazovnu vrijednost – svatko tko želi biti slavan prvo neka pogleda ovaj film, sigurno će se predomisliti.

- Film "Amy" prikazan je u sklopu Iskon.Premijere -

kraj

Zoran Tučkar

Zoran Tučkar je miran, tih i povučen čovjek.