Recenzije

Volite li jazz?!

13.10.2005. @ 19:22 Željka Plasajec

Gotovo svakodnevno glazbena industrija proizvede neku novu pop-zvijezdicu, koja se munjevito pojavi niotkuda na top-ljestvicama, žari i pali po radio-valovima uvrh glave dvije ili tri sezone, a onda jednako tako i nestane. Srećom, neki mladi glazbenici već u svojim tinejdžerskim danima zaglave u malo ozbiljniju glazbu, primjerice jazz, i uz malo sreće, u svojim ranim dvadesetima postanu svjetski poznati na malo dulje vrijeme. Takvu priču imaju i Norah Jones, i Joss Stone, i jedan vrli mladac iz Velike Britanije - Jamie Cullum.

Spomenuti wunderkind klavir i gitaru svirao je već sa osam godina, a ljubav prema jazzu očito mu je genetski predodređena. Naime, u tu vrstu glazbe uputio ga je njegov stariji brat Ben, koji mu je, uz pijaniste Oscara Petersona i Davea Brubecka, bio i ostao najveći motivator. On mu i danas gostuje kao basista na gotovo svim pjesmama. Svoj 'zanat' danas 26-godišnjak Jamie je ispekao živeći u Parizu, gdje je svirao u piano barovima, na brodovima, i zapravo na svakom mjestu gdje je postojalo imalo interesa za njega.

Prvi album "Heard It All Before" (Jamie Cullum Trio) financirao je sam, posegavši u škrinjicu zvanu studentski kredit. Idući album, "Pointless Nostalgic", snimio je za specijaliziranu jazz etiketu Candid, a potpisivanjem milijunskog ugovora za kuću Universal Records te izdavanjem albuma "Twentysomething", prodanog u 2 i pol milijuna primjeraka, uspio je vratiti potrošeni kredit. Ovaj potonji album donio mu je i nekoliko nominacija za prestižne nagrade kao što su Grammy, Brit Award, Edison Award i Danis Music Award, pa stoga ni ne čudi da su mnoge uši jedva čekale izdavanje novog Jamievog albuma.

Uvodna pjesma "Get Your Way" najavila je "Catching Tales" još ljetos, i još više pojačala neizvjesnost prij izlaska albuma. Spomenuti singl odličan je primjer Jamievog stila uopće - neobična fuzija starog jazza i popa s elementima hip-hopa koja zorno dokazuje kako jazz nije nešto što je rezervirano za male sakrivene barove, već je itekako zahvalna osnova za mnoge buduće skladbe i hitove. Na "Get Your Way" glavni 'krivac' za utjecaj hip-hopa je Dan The Automator, poznati hip-hop DJ i član grupe Gorillaz.

Za razliku od prošlog albuma, koji je obilovao obradama svima poznatih klasika kao što su "Singin' In The Rain", "Wind Cries Mary" ili "What A Difference A Day Makes", ovaj malo više pažnje pridodaje autorskim pjesmama. Obrada, naravno ima. "I Only Have Eyes For You" (koja datira još iz davnih '30-ih godina prošlog stoljeća) osvježena je jekom, elektronskim ritmom i vokalnim efektima - moderna ali umjerena 'nadogradnja' vratila je ovu pjesmu u upotrebu. Uz pomoć pjevača i skladatelja Eda Harcourta obradio je i "Catch The Sun" (Doves), a s njim je napravio i pjesmu za koju kaže da je njegov osobni favorit na ovom albumu - "Back To The Ground".

Kako je Jamie, unatoč svojoj zavidnoj glazbenoj zrelosti, u stvarnosti ipak još uvijek jako mlad, tako i ne čudi da kroz njegove pjesme pratimo i neke segmente njegovog upoznavanja sa svijetom - od prvih eksperimentiranja sa narkoticima ("Photograph"), preko 'one night stand' iskustava ("Get Your Way"), do ljubavnih razmirica ("Nothing I Do"). U ovoj zadnjoj jasno se čuje i ono što Jamiea razlikuje od ranije spomenutih mladih jazz/pop izvođača - njegova hrabrost (čak i drskost), da tradicionalne swing dionice izmješa s reggaeom, ponovno se vrati na jazz klavir solo, i završi sa zviždanjem; a da sve to na kraju zvuči jako suvislo.

Umjesto "Catching Tales", album se mogao nazvati i "Catchy Tunes" - jer vam se zalijepe za pužnicu već pri prvom slušanju, a ako vam ni to nije dosta, možda vas na kupnju ovog izvrsnog albuma ponukaju činjenice da su mu uz Dana The Automatora i Eda Harcourta na albumu pomogli i Guy Chambers (na prekrasnoj "Oh God"), producentski guru Pharell Williams te mnogi drugi renomirani glazbenici.

Albumi