Recenzije

Album koji to nije

5.9.2005. @ 17:49 Gasper Sopi

Brijem da većina nas zna, ili barem može zamisliti, kakav je to osjećaj popiti kavu u koju je netko zabunom, umjesto šečera, nasuo soli. Preuzme te odjednom neka unutarnja tjeskoba i duševni nemir, oči se napuhnu i prilijepe uz kapke, a usta se pretvore u visokotlačnu komoru čiju eksploziju u trenutnoj navali gađenja teško tko može spriječiti. E pa tako je nekako, dragi moji, evidentnom zabunom u glavama članova Jethro Tulla nastao i ovaj album.

Jer kako drugačije protumačiti ovakvo komično ostvarenje (jednog od najutjecajnijih rock bendova) prepuno digitalnih sintesajzera i programiranih elektroničkih bubnjeva u maniri euro-dance-pop poskočica karakterističnih za 80-te godine prošlog stoljeća? Želja za eksperimentiranjem i traženjem modernijeg izraza ovoga puta se, sa perspektive jednog obožavatelja Jethro Tulla, pokazala potpunim, ali potpunim promašajem.

No kako svaka medalja ima dvije strane, treba naglasiti da ovo (ne)djelo u kontekstu tadašnjeg hladnog rata ima jednu određenu konceptualnu vrijednost prvenstveno zahvaljujući tom 'modernom' zvuku programiranih bubnjeva i nervoznih sintesajzera koji međusobno djeluju vrlo usklađeno.

Remasterirana inačica albuma "Under Wraps" (originalno snimljena 1984) donosi 15. ujednačenih pjesama koje ćete teškom mukom moći poslušati ponovo. U cijelom tom cirkusu od albuma vrijedi jedino akustična "Under Wraps #2" i Ian Andersenova flauta koja se proteže od prve do zadnje pjesme i pritom zvuči odlično (može li uopće on svirati loše?).

Ovo je jedno od najlošijih ostvarenja koje sam ikada imao prilike čuti i mogu ga preporučiti jedino Jethro Tull kolekcionarima i visokotolerantnim glazbenim zanesenjacima. Pa uživajte!

Albumi