Aktualno

Uspjela "Retro" promocija u Tvornici

25.4.2005. @ 08:18 Lana Bunjevac

Karizmatični riječki glazbenik Damir Urban, ujedno i jedna od najosebujnijih ličnosti domaće scene, u petak je u prepunoj Tvornici uspješno promovirao svoj novi album "Retro". Album koji kritika nije dočekala nimalo blagonaklono, što zbog činjenice da mnogima nije bio jasan njegov postupak kojim je odbacio već snimljeni album "Merkur" pa su bili razočarani njegovim neizlaženjem, što zbog toga jer su smatrali da je "Žena dijete" bio vrhunac njegovog stvaralaštva i da nikada više neće biti u stanju snimiti tako dobar album, svoju koncertnu premijeru doživio je u riječkom Teatru Fenice, a Zagreb je bio druga postaja na ovoj mini-turneji.

Urbanovi koncerti za mene su oduvijek bili stvar koja se ne propušta, a njegov performance i nastup redovito su iskakali iz mnoštva običnih i unaprijed režiranih koncerata. Pamtim tako Urbana u kariranoj košulji iz Laufer faze koji pred prepunim Domom sportova pjeva obradu EKV-a "Oči boje meda" u doba kada se taj bend nitko nije usudio ni spomenuti u medijima, a kamoli puštati ih na radiju, pamtim Urbana u ne baš trijeznom stanju koji na koncertu u Aquariusu brije s curicom iz prvog reda publike, pamtim koncert od prije dvije godine u Tvornici kada je izašao na stage prikopčan na infuziju, a jedan od njegovih najdražih nastupa bio mi je onaj sa hvarske tvrđave iz ljeta 1998.

Moram priznati da sam tako i sada očekivala neku Urbanovu ludoriju na stageu, ali osim duge crne haljine koja je već postala sastavni dio njegovog koncertnog imidža, ovoga puta su takvi detalji izostali. Koncert su otvorili s "Introm" i samo prilikom te pjesme svi članovi benda i sam Urban imali su pričvršćene baterije oko ruku i to je bilo jedino osvjetljenje toga časa u dvorani. Koncert je započeo s novim pjesmama, a čak je i sam Urban bio iznenađen dobrom reakcijom publike koja je zajedno s njim pjevala nove stvari ("Mjesto za mene", "Spelujem ti ispriku", "Kornjača") da je u jednom trenutku rekao 'ovo je nevjerojatno'.

U drugom dijelu koncerta na red su došle i pjesme sa prethodna dva albuma, kao što su "Nebo", "Black Tattoo", "Ruke", "Astronaut" i "Odlučio sam da te volim", a najveće oduševljenje izazvale su "Mala Truba" te "Nuclear Baby" koju, kako je sam rekao, dugo nisu izvodili uživo. Urban je također nekoliko puta naglasio kako je "Retro" sniman upravo tako da ga se uživo može odsvirati bez da se osjeti razlika, odn. kako nisu htjeli koristiti nikakve efekte i studijska pomagala, ali nažalost loš razglas nije nam dopustio uživanje u tom zvuku. Urbana se jedva razumijelo dok je komunicirao s publikom na mikrofon, a da kojim slučajem ne znam riječi pjesama teško da bih uspjela išta pohvatati.

Osim lošeg razglasa primjedba ide i na katastrofalnu ventilaciju, odn. nedostatak iste (probajte zamisliti kako je to kad u prepunoj Tvornici svaki drugi čovjek puši), a strašno su me nervirale i grupice ljudi oko nas koji su cijeli koncert pričali bez ikakvog poštovanja prema onima koji su došli slušati koncert, tako da sam nekoliko puta zažalila što i kod nas koncert nije bio recimo u nekakvom Teatru Fenice gdje bi, ako ništa drugo, došla malo kulturnija publika.

No, mogu reći da su Urban i njegova prateća četvorka zaista dali sve od sebe što dokazuje i preko dva i pol sata svirke nakon kojih je Urban iscijeđenu majicu poklonio nekome u publici, a što se "Retra" tiče, 'bilo je dovoljno sasvim malo vremena da se ušulja u mene'.

Izvještaji