Nick Cave u Parizu - munja na Pigalleu

12.2.2013. @ 12:54 Hrvoje Horvat

Nick Cave And The Bad Seeds

Datum i vrijeme:ponedjeljak, 11.2.2013. 20:00
Mjesto održavanja:Le Trianon, Pariz

Taman na dan kad je papa Benedikt abdicirao a munja pogodila kupolu Sv. Petra u Vatikanu, visoki svećenik rocka Nick Cave - ili 'tamni princ' - koncertnom 'munjom' pogodio je Pariz i aplicirao za sljedeće poglavlje vladavine.

Prije američke turneje i ljetnih nastupa na europskim festivalima Cave je s pratećim The Bad Seedsima - tj. onim što je od njih ostalo - najavio tri promotivna, 'kućna' europska koncerta u malim dvoranama Londona, Pariza i Berlina.

U ponedjeljak navečer nastupio je u lijepom, starinskom pariškom teatru Le Trianon na Pigalleu, parsto metara niže od crkve Svetog Srca. Ima li bolje analogije? Pred oko tisuću ljudi predstavio je novi album "Push The Sky Away", novi tour the force, ali 'spor', pa je tim zanimljivije bilo promatrati kao na sceni funkcionira novi materijal čije se prolazno vrijeme 'mjeri' drugačijim metrom.

20130212-124329_photocave.jpg

Novi album uživo
Prije samog nastupa publici i ljudima iz medija prikazan je mini-dokumentarac o snimanju novog albuma (u francuskim studijima La Fabrique), nakon čega je dvosatnim nastupom Cave izravno testirao novi materijal i pokazao da mu novo 'fino i friško' nimalo ne zaostaje za 'starim'.

Album ste vjerojatno čuli; prvi dio koncerta sačinjavalo je upravo tih devet pjesma odsviranih u istom rasporedu kao na CD-u. Sastav s kojim Cave danas svira prilično je promijenjena inačica The Bad Seedsa. Uz glavnog suradnika Warrena Ellisa na violini, gitari, flauti i 'tretmanima zvuka', tu su i nezamjenjivi basist Martyn Casey i bubnjar Jim Sclavunos (dakle, Grinderman), ali ovaj put veći broj članova činile su pridošlice.

Cave je u Parizu nastupio s gudačkom sekcijom, dvije prateće pjevačice i šesteročlanim engleskim dječjim zborom, a u grupi su se našli i novi gitarist, klavijaturist i još jedan bubnjar/klavijaturist.

Utjecaj Warrena Ellisa
Pred par godina nakon koncerta Grindermana na ljubljanskim Križankama, u hotelu Lav - neposredno nakon što je grupu napustio i Mick Harvey - Warren Ellis pričao je pola u zajebanciji a pola ozbiljno 'da ga svi mrze'; zbog njega je otišao Blixa Bargeld, pa Harvey, da bi sad u grupu ušla tri glazbenika nepoznata široj publici.

Zašto, pitali bi se neki, a odgovor je da je alkemija između Cavea i Warrena toliko jaka da je sve ostalo i svi ostali u drugom planu. Napisali su zajedničku glazbu za tri visokobudžetna filma, zadnji je Lawless za koji je Cave radio i scenarij, a i Grinderman su pokazali koliko je Warren svojim dizajnom zvuka povukao Cavea na zanimljiv put i otvorio mu mjesta za promjenu.

Nakon odlaska Blixe Bargelda Ellis je postao ključni suradnik zadužen za gitarističke diverzije i minimalističke deformacije zvuka. Zajedno su se skidali s heroina u devedesetim, zajedno uživaju i u plodovima srednjostrujaškog holywoodskog uspjeha, rekli bismo - pošteno.

20130212-110028_photo.JPG

Složna braća
I nakon što su s Grinderman neurotično kretali vamo i tamo, s albumom "Push The Sky Away" vratili su se klasičnijem zvuku, sporijim pjesmama i prvom 'mirnom' albumu nakon "The Boatman's Call" iz 1997. Ali drugačijem.

Filigranska svirka u prvome dijelu koncerta pokazala je da su novi glazbenici prekaljeni profesionalci koji, naravno, ne 'sviraju previše', uklopili su se u koncept i služe podcrtavanju sviračke podloge (s dosta sampleova, ambijentalnih dodataka i sitnih detalja u fino napravljenim aranžmanima), na kojoj Cave i Ellis kao složna braća izvode svoj poznati vizualni show na koji su svi (iz grupe) ljubomorni. Ne treba podcijeniti njihov doprinos jer sastav funkcionira besprijekorno, ali ova dvojica nepobitno 'kradu' predstavu.

Sve je bilo na svom mjestu, svaki ton slijedio je melankoličnu putanju pjesama s albuma, a nova tiha voda koja brda valja reafirmirala je Cavea kao jednog od ključnih imena rock scene zadnjih trideset godina. Jednog od onih koji nikada - izuzev bljeđeg albuma "Nocturno" - nije napravio grešku u koracima, ritmu i bluesu.

Duša, ritam, i blues
A bilo je u Le Trianonu i soula i ritma i bluesa, jer su nove Caveove pjesme ozbiljne priče koje publika pije naiskap, ali pored melodija, tekstova i svega onoga što rock-predstava sadrži, daju kompleksnu sliku zrelog autora.

Završna "Push The Sky Away" stihom "Some people say it's just rock'n'roll, but it gets you right down to your soul" dotakla vam je dušu, da bi nakon toga red od devet starih favorita bogme dotaknuo i tijelo, i to kako! Kad je krenula "From Her To Eternity" otvorilo se nebo, grom i pakao, a furiozni Cave u poznatom fajtu s prvim redovima publike više je stajao na monitorima nego iza mikrofona.

20130212-110107_photo1.JPG

Caveov talk-show s publikom
Bilo je zgodno promatrati gudače i dječji zbor u trenucima kad nisu imali previše posla, a i reference na djecu i odrasle dodale su dramatiku ionako dramatičnom Caveovom nastupu. "Be polite, these are English children" naglasio je raspoloženoj publici s kojom je par puta ušao i u talk-show, puno bolji nego Toljin nedavno.

Jer radilo se o prisnom full-kontaktu, koncertu na kojem su pored insajdera i profesionalaca većinom bili posvećeni i prosvijećeni; ulaznice su planule pet minuta nakon puštanja u prodaju a red ispred Le Trianona stvorio se već popodne.

Odgurnuti nebo
Da nastavimo s religioznim referencama - kojima ionako obiluje Caveov opus - glavno pitanje bilo je što je tu nebo a što pakao, ima li granice između i kako 'odgurnuti nebo' kad ti se sva emocionalna sranja ovog svijeta sruše na glavu?

Cave je dao puno odgovora, pjesničkih ali i sasvim ovozemaljskih, skoro paklenih. Tu je i mikrofon sa žicom, nikako bez, jer mu je upravo to 'uzemljenje' koje ga, čini se, drži 'na vezi' s emocijama i onim što svaki veliki izvođač ima za reći, ali i pokazati.

Jer Nick Cave je i scenski show, itekakav, jedan od najboljih bijelih frontmena svih vremena, čovjek koji usprkos iskustvu zadržava mjeru scenskog ludila koje dvoranu tjera da proključa.

20130212-110226_photo33.JPG

Prolom oblaka
Iduće ubrzanje dogodilo se kad su djeca otišla na spavanje; Caveovo "Goodbye kiddies" najavilo je zadnji dio koncerta bez zbora i gudača, a čim su djeca otišla naišao je idući prolom oblaka biblijskih razmjera.

"U životu jednom dostignete vrhunac a nakon toga sve krene prema dolje, ovo je moj vrhunac" najavio je furioznu "Jack The Ripper", taman nakon razoružavajuće emocionalnosti "The Ship Song" i "Love Letter", "Your Funeral... My Trial" (šteta da ju nikada nije izveo Frank Sinatra), "Deanna" i "Mercy Seat" koja je s gas pedalom stisnutom do kraja završila regularni dio koncerta.

Jedini bis najavio je riječima "This is very evil song, very evil", da bi "Stagger Lee" ultimativno zakucao ne tricu, nego peticu, nakon koje više nije bilo dileme; pravi pakao je tu na Zemlji a Cave kao svaki pravi vjernik zna da se samo sami možete spasiti, tu vam malo tko može pomoći...

20130212-110213_photo2.JPG

Set-lista:
We No Who U R
Wide Lovely Eyes
Water's Edge
Jubilee Street
Mermaids
We Real Cool
Finishing Jubilee Street
Higgs Boson Blues
Push the Sky Away
---
From Her to Eternity
Red Right Hand
O Children
The Ship Song
Jack the Ripper
Deanna
Your Funeral... My Trial
Love Letter
The Mercy Seat
-bis-
Stagger Lee

kraj