Recenzije

Rock manekeni sviraju za svoj gušt

4.3.2005. @ 02:11 Vedran Jakovac

Švedski manekenski pop-rock četverac pod Mando Diao, nakon jednog dugosvirajućeg te dva EP-a, izdaju svoj drugi po redu punokrvni album pod nazivom "Hurricane Bar". Kako naslov sugerira ovaj album poput uragana trebao pomesti sve pred sobom, ali to nažalost nije tako.

Početnom "Cut The Rope", mješavina modernog komercijalnog punka i popa sa prilično ljepljivim i iritirajućim melodijama, dobiva se dojam da ovim albumom ciljaju na teenagersku populaciju, posebice ljepšeg spola.

U nadi za nečim boljim, preslušavanjem CD-a morate se potruditi i doći tek do devete po redu, "Ringing Bells", koja već i daje neku nadu. Naime, lagana i smirena pjesma kao što je ova, jedino daje neki viši smisao ovom albumu osim zarađivanja novca i/ili, kako to vole reći bendovi ovakvog kalibra, 'sviranja za svoj gušt' (mo'š si mislit').

Kroz album se mijenjaju dva pjevača, Gustaf i Bjorn. Gustaf, sa prilično iritantnim i anarhističkim 'wannabe' vokalom, u principu još više kvari opći dojam, iz čega bi mogli izvući zaključak da je Bjorn ipak trebao preuzeti sve vokale.

Ukratko: ovaj album je preporučljivo izbjegavati u što većem luku, osim ako niste pripadnik u uvodu spomenute generacije koja tek počinje formirati glazbeni ukus pa pogreškom slučajno odvojite svoje dragocjene kune za nešto ovakvo.

Albumi