Aktualno

Uzavrela Tvornica uz metal velikane

5.2.2005. @ 20:07 Marija Leko

Nakon što ste pobožno i s najvećim divljenjem pročitali moju recenziju Kreatorovog novog albuma, vrijeme je da, s neumanjenim štovanjem, pročitate izvješće s njihovog zagrebačkog koncerta u Tvornici kulture. Doduše, nisu bili sami. Kapetaničin dnevnik, zvjezdani nadnevak: 3.2.2005.

Ovaj put, za razliku od prošlog, ne odah se porocima te odlučih čistog uma prisustvovati jednom od najznačajnijih koncerata ovog glazbenog žanra u ovoj godini. Vjerujte mi, taj se potez u potpunosti isplatio: pomogao mi je da dođem do nekih zaključaka koje u kontanimiranom stanju ne bih nikad dokučila.

Svirku su otvorili u nas malo poznati danski neothrasheri, Hatesphere, koji su u gotovo praznoj Tvornici pokušavali nezainteresiranoj rulji pokazati zbog čega sviraju s tako moćnim imenima nakon samo dva albuma, zašto su potpisali za Nuclear Blast, zašto imaju jednog od najboljih vokala koje sam ikad čula te zašto zvuče puno, puno bolje od, u nas relativno poznatog, Ektomorfa? Zbog sira!!

Dečki su svirku odradili više nego odlično: mali je Danac skoro počeo krv iskašljavat', trudio se iz petnih žila uspostaviti kontakt s 'publikom' koja je više pažnje obraćala na minjake, mrežaste čarape i lošu pivu, a ostatak benda u polusatnoj je svirki pokazao energiju, vještinu, talent i profesionalnost koja ih je stavila u ravninu s najvećim zvijezdama današnje metal scene.

Nakon svirke nitko nije ni primjetio da su bili za šankom. Nabaviti: "Bloodred Hatred" i "Ballet Of The Brute". Odmah!

Nakon odličnog Hatespherea uslijedili su thrashcore Mađari, Ektomorf, koje zbog žestine izvedbe uspoređuju sa Sepulturom i Soulflyom. Moš' mislit'. Tih pet stvari koje su odsvirali nisu ostavile nikakav utisak, a jedini zanimljivi zvuk bilo je umetanje gipsy sounda između pjesama.

Prave zvijezde večeri bili su Dark Tranquillity, švedski melodic-death metalci, ime poznato svakom poborniku ove glazbenog žanra. Dečki su se novim albumom "Character" popeli na treće mjesto švedske 'nacionalne' top ljestvice! (O, moj Bože, a Hrvati slušaju Matu Bulića).

Iako postoji već više od desetljeća, Tranquillity nije podlegao nikakvim glazbenim trendovima što mu je i omogućilo status koji ima među poklonicima metal glazbe.

Započeli su s "Lost To Apathy" s novog albuma i to je, po mom mišljenju bila pogreška koju će, malo kasnije iste večeri, napraviti i Kreator - publika nije imala dovoljno vremena da nabavi i 'procesuira' novi album pa je i doček kod publike bio blagorečeno mlak.

Uslijedila je "Through Smudged Lenses" također s "Character" s istom reakcijom publike. "Punish My Heaven" s već kultnog "Gallery" omogućio je D.T. da 'ispravi pogrešku' i omogući hrvatskim metalcima da im pokažu koliko fanova imaju ovdje.

Do trenutka kada je Kreator počeo svirati, u Tvornici više nije bilo kisika i uzavrela je atmosfera dostigla vrhunac kada je nakon skandiranja 'Mille, Mille', Petrozza s dečkima izašao na stage.

"Enemy Of God" s istoimenog albuma raspametio je mnogobrojne obožavatelje, ali je izvedba gotovo svih stvari s novog albuma ubila euforiju.

"Imposible Brutallity", "Dystopia", "Suicide Terrorist" i da ne nabrajam dalje (jer već meljem danima), nije baš bio najsretniji odabir iz gore navedenog razloga. Smatram da je lista mogla biti i šarenija s obzirom na 'milijun albuma' kroz dvadeset godina postojanja.

Spike poput "Respect!" i "Can u feel the violence in the air?" koje je Petrozza bacao u publiku potjerali su me u wc pa sam se na putu do tamo fotkala s Tranquillityem i očijukala s tipom iz Hatespherea. Više se nisam ni vraćala natrag.

Izvještaji