Balašević u Čakovcu: "Rus jedini ume da vari pod vodom"

3.6.2012. @ 22:32 Dino Brumec

Đorđe Balašević

Datum i vrijeme:subota, 2.6.2012. 21:00
Mjesto održavanja:Sportska dvorana Graditeljske škole (G.O.C.), Čakovec
Cijena ulaznice: 220 Kn

U vremenima kada se demokratski izabran predsjetnik s istoka natječe sam sa sobom u izjavljivanju gluposti i laži, a 'pametni' u Hrvatskoj traže povećanje vojnih snaga na granici s istočnim susjedima, u Čakovec je došao čovjek iz Novog Sada.

Đorđe Balašević vjerojatno je danas najpriznatiji kantautor u krugu od nekoliko stotina kilometara.

Ako smo Balaševiću 'oprostili' i zaboravili "Računajte na nas fazu" ili one izjave s početka '90-ih o Slovencima koji mu ruše državu, ako smo platili 220 kuna za koncert, ako smo ga dočekali u Međimurju nakon toliko godina, onda smo s pravom očekivali praktički savršen koncert. A nismo ga dobili! Dobili smo nešto potpuno drugačije od koncerta. Nešto sto puta bolje. Nešto... ma ne može se naći pravi izraz za 'to'. Ostavimo termin 'tri i pol sata interakcije s publikom, priče, enormne količine smijeha i pokoja pjesma' kao službeni.

20120603-223144_dsc00574.jpg

/ foto: Petar Kürschner Jr. (Thorax)

Mi Međimurci nikad nismo bili previše zaokupljeni ideologijama, ni velikim planovima malih naroda, već smo radom pokušali nadomjestiti objektivne nedostatke. Balašević, mora se priznati, podosta se uklapa u naš mentalitet i uvijek je boo odlično dočekivan u našem kraju. Zato su svi zajedno ogromnim pljeskom pozdravili starog lisca kad se popeo na pozornicu. Uz Balaševića, jedina osoba na pozornici bio je profesor Aleksandar Dujin koji je klavirom sjajno davao podlogu riječima kantautora.

Vidi se da su njih dvojica zapravo dva tijela jedne duše koju zaokuplja samo jedna glavna misao – ljubav prezentirana kroz riječi kantautora i klavirske tipke njegovog prijatelja. Nije bilo nijednog drugog instrumenta, osim povremene ritam sekcije koju je davala publika pljeskom.

Đorđe Balašević ove nastupe koristi kao prezentaciju svoje obitelji iz ranog djetinjstva i svoje odrastanje u ludoj kući koju je vjerojatno malo dotjerao 'slatkim pretjerivanjima' na svim pravim mjestima. Oduvijek je bio majstor za te stvari. Njegov osjećaj za humor i izgovorenu riječ nema gotovo nitko. Salve smijeha i dodatnog smijeha podario nam je Balašević svojim pričama koje naizgled nisu imale kraja, a čiji je smisao bio dati svojoj vjernoj publici nešto od sebe i od svoje vječne mudrosti.

Zapravo je sjajna stvar što su dvojica majstora, svaki u svojem zanatu, na pozornici odsvirala ukupno 15-ak pjesama u tri i pol sata nastupa. Između toga bile su Balaševićeve priče orekidane smijehom i pljeskom publike, a bilo je očito da Balašević uživa tamo gore.

20120603-223149_dsc00767.jpg

Svojim sjajnim potezima, pričama i nastupima čovjek maestralno prikriva činjenicu da novi album nije izdao već više od osam godina. Da mu ulaznice za koncert zapravo i previše stoje, da je u svojoj povijesti dao više kontradiktornih izjava i od Andrije Hebranga. Mlađeg, naravno. Vrlo vjerojatno nikad nije postojao veći populist na estradi ovog govornog područja. Ali ljudi ga vole unatoč svemu tome. Ma baš zbog toga. Nitko sve to ne radi bolje od njega. Ni blizu.

Njegov nastup uključio je, kao što smo i spomenuli, i nekoliko pjesama. Bio je to presjek najčešće sporijih, baladnih formi presvučenih u etno-pop savršeno prikladan za ovo područje. Brže pjesme, poput "Namćora", iliti ga "Ne volem", bile su podržane ritmom pljeska publike. Sve pod ravnanjem profesora za klavirom.

20120603-223155_pik3045.jpg

Anegdote iz njegova djetinjstva našle su put do publike, a prezentirane su u formi 'stand-up' komedije koju Balašević sjajno radi toliko vremena bez ikakvog predaha. Bez da ijednom sjedne ili uzme kratku pauzu. Za čovjeka koji će uskoro puhati 60 svjećica u najmanju ruku impresivno. Standardi poput "Neki novi klinci" ili "Život je more" odlično su uklopljeni u priču, uz "Ćaletovu pjesmu" koju je Balašević posvetio svom ocu koji je prema pričama kantautora bio vrlo živopisan čovjek.

Nastup je počeo nešto nakon 21 sat, a završio 15-ak minuta prije 1 sat, a da ni u jednom trenutku nije postao dosadan, što i nije bio slučaj kad sam ga gledao u Zagrebu prije godinu i pol dana. Svi bi mogli učiti od Balaševića. I kako napisati pjesmu, i kako je interpretirati, i kako dočarati publici točno ono što si želio reći. Isto tako, i kako u pravom trenutku reći ono što svi žele čuti. Sve ove karakteristike zauvijek će ovu legendu isticati među mnogima. A nove pjesme i albumi očito će pričekati. Nije baš da su ljudi i pitali nešto za njih.

E da, da bi se razumio naslov, morate prisustvovati nastupu. Ma morate svakako doći vidjeti Balaševića i u ovakvom minimalističkom pristupu. Itekako vrijedi.

kraj

Dino Brumec

Dino Brumec "Stockton to Malone"