Recenzije

Niška konkurencija KinoKlubu

13.9.2012. @ 21:53 Siniša Miklaužić

Stereolimit

Indikacije, kontraindikacije i neželjena dejstva

Indikacije, kontraindikacije i neželjena dejstva
Datum izdanja:2011.
Izdavač:Manekeni Bigza
Žanr:Pop, Punk
Naša ocjena: Ocjena: 3,5/5
Popis pjesama:
    1. Vrati se
    2. Dan se rađa
    3. Dimenzije
    4. Na dnu
    5. U jedan tom
    6. Glad
    7. Parazit
    8. Poruke
    9. Strah

Bend je nastao u Nišu krajem 2010. pod imenom PRC, ali nekoliko mjeseci kasnije nadograđuju svoju postavu i mijenjaju ime u Stereolimit. Sada imaju i album prvijenac.

Preslušavajući album, postaje potpuno jasno da se bend uvelike navukao na američku glazbu zadnjih dvadesetak godina jer su spojili dva zasebna vala koji su bili podosta popularni tamo: prvi je MTV-evski pop punk (Green Day, The Offspring, Simple Plan, Blink 182...), a drugi je povezan s power pop ekipom (Weezer, The Thermals, rani Fountains of Wayne...).

Prema tim utjecajima vrlo lako ih možemo usporediti s našim bendom KinoKlub koji je zaludio mnoge proteklih sezona. Razlika između njih je što Stereolimit cijelo vrijeme teži što moćnijem zvuku, dok je KinoKlub ipak za nijansu raznovrsniji. Što se tiče same hitoidnosti albuma, Stereolimit nema "Za nju", ali ima više potencijalnih radijskih hitova, pa me ne bi začudilo da postanu jedna od većih atrakcija narednih sezona.

Svakako možemo reći da je najavni singl "Dan se rađa" siguran zgoditak. U originalu, tu pjesmu su tamo još u '80-ima pjevali Hüsker Dü, a Stereolimitova verzija zvuči jednako moćno, pa ju možemo proglasiti kao najbolji odabir za singl koji će promovirati cijeli album "Indikacije, kontraindikacije i neželjena dejstva".

Na nekoliko pjesama, Stereolimit iskače iz vlastitih žanrovskih odrednica, ali tek za nijansu, kako bi se moglo reći da nisu jednosmjeran bend, pa se tako npr. u "Parazitu" kreću prema rockerskijem zvuku s najizraženijim gitarskim riffom i gudačima, dok je posljednja "Strah" najžešća i djelomično približena hardcoreu.

Iako se mnogima činilo da za punk nema spasa, posljednjih godina dobili smo cijeli spektar različitih bendova koji uspješno oživljavaju ovaj žanr. Naravno, svatko je krenuo svojim pravcem unutar spomenutog žanra, ali to daje cjelinu i raznovrsnost scene. Mnogi od njih nisu doživjeli pravu eksploziju, a neki možda manje vrijedni su uspjeli, ali ako uzmemo u obzir kakvu zabavu donosi zvuk KinoKluba ili Stereolimita ne treba biti previše opterećen što zarazne melodije pobjeđuju kvalitetu, jer s njihovim uspjesima moguće je da će publika otkriti i neki kvalitetniji bend.

S druge strane, i ovi bendovi moraju odrasti, a nadam se da će krenuti u pravom smjeru, posebno Stereolimit koji već na prvom albumu zvuči zrelo i usmjereno. Ili je to samo privid?!

kraj

Siniša Miklaužić

Siniša Miklaužić indie rocker uvijek spreman za nešto zanimljivo.