Recenzije

Plač i lelek, sljedeći nastavak

8.2.2012. @ 10:27 Zoran Tučkar

U zadnjih godinu dana dogodila nam se Adele, britanska kantautorica prepoznatljivog glasa koja jako voli kombinirati pop-naricaljke s antiknim soulom.

Njen album "21" dobacio je dalje nego što je planirala (11 milijuna primjeraka u godinu dana, ehej!), a adelemanija je došla dotle da će se uskoro osnovati Udruga za ograničeno puštanje njenih pjesama u radijskom eteru.

Iza svega stoji priča da nema priče: jednostavna curka snima pjesme koje se vrte na radiju i koje ljudi vole. Prevelikih kalkulacija nema – Adele svojom glazbom ide kamo je srce vodi. Ona je talentirana cura i sposobna pjevačica, i nadam se da je ovo početak niza kvalitetnih pop-albuma koji neće ponavljati, nego proširivati umjetničke horizonte kantautorice. 'Tu i tamo' joj pomognu eminentni producenti, ali iza svega stoji Adelina emocija – za mikrofonom plače žešće nego bivša hrvatska premijerka u najboljoj formi, obično za svojim bivšim dečkom, no sjetimo se – i The Beatlesi su počeli od pjesama sastavljenih od osobnih zamjenica i glagola 'love', pa, eto gdje su završili.

Ovo izdanje nije najbolji primjer za gramzivost Adeline diskografske kuće: koncertne verzije zvuče unaprijeđeno, a Adele se bez problema povezuje s publikom. Doduše, povremeno se čuje pretjerana ispeglanost (a Bože moj, nije to jedini live-album s kozmetičkim tretmanom nakon snimanja!?), a na DVD-u Adele ipak previše priča (dio s upoznavanjem njenih prijateljica nije nešto što svi trebaju gledati, no opet, možda je to samo britanski humor).

Zato je uz DVD upakiran i CD, koji ima isti broj pjesama kao i DVD, samo je pripovjedački dio između pjesama pametno izbačen. Nedostaci koji su opterećivali "21" ovdje su odsutni, kao i pjesma "He Won't Go" (crna rupa u albumu), te nekoliko pjesama s "19". Adelin prvi live album krasi, začudite se, živa svirka, koja nema onu izvještačenost i sterilnost studijskih verzija.

Uz zgoditke s prva dva albuma ubačene su i dvije pjesme, obrade "I Can't Make You Love Me" i "If It Hadn't Been For Love" u kojima se Adele solidno snalazi.

I? Je li Adele nasljednica Amy Winehouse, kako sugeriraju britanski mediji? Dakle, "19" je bitno slabiji od "Franka", a "21" od "Back To Black". Adele je pristojna djevojčica u odnosu na divljinu pjesama i razularenost života Amy Winehouse. No, uz pametno vođenje karijere, zadržavanje umjetničkog integriteta, izbjegavanje sumnjivih muškaraca i primjereno zdravstveno ponašanje (droge, draga Adele, no, no, alkohol, draga Adele, isto tako, a i cigarete također) mogla bi imati bogatiju karijeru. Ovaj album je dobar korak u pravom smjeru.

Albumi