Recenzije
U inat svima - evo nas natrag!
3.2.2012. @ 08:03
Biohazard
Reborn In Defiance
| Datum izdanja: | 20.1.2012. |
| Izdavač: | Nuclear Blast |
| Žanr: | Hardcore |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- 9:IIIX6.941
- Vengenace Is Mine
- Decay
- Reborn
- Killing Me
- Countodown Doom
- Come Alive
- Vows of Redemption
- Waste Away
- You Were Wrong
- Skullcrusher
- Never Give In
- Season The Sky
Hvala dragom Bogu što se napokon tema vezana za Biohazard maknula od porno karijere Evana Seinfelda i prebacila na ono u čemu i jest bit priče - novi album.
Čak ni tog nabildanog Evana više nema, što nekome možda i jest drago, ali šteta što nije malo duže potrajalo to ponovno okupljanje najoriginalnije postave benda. No, ono što su uspjeli proizvesti i ostaviti iza sebe novi je album – "Reborn In Defiance".
Album koji budi hardcore nostalgiju i album koji tom činjenicom izaziva svakojake dojmove. S jedne strane, kad čovjek čuje ritam i vokale "You think you know me?! FUCK YOU!" na uvodnoj "Vengeance Is Mine" bude se neka dobra vremena, ali onda filleri znaju razvodniti album. Iako - u današnje vrijeme tri-četiri super pjesme opravdavaju cijeli album, tako da...
"Reborn", "Come Alive" i "Skullcrusher" trojac je davno predstavljenih pjesama i takve čine logičan Biohazard za 2012. godinu, a vjerojatno i najbolje trenutke albuma. Hrpetina hardcore ritmova, riffova u kojima se osjeti dodir povratnika Bobbya Hambela i neizbježnih tema o snazi i jedinstvu. Među njima, "You Were Wrong", "Killing Me", i posebno "Love Denied"-wanna-be "Vows of Redemption" zbilja zvuče slabo i grooverski nategnuto. U njima do izražaja dolazi Evanov hip-hop vokal, koji će po novom simulirati još jedno poznato lice iz Biohazard svijeta – bivši gitarist, sada vokal i basist – Scott Roberts.
Kada je cijela ova priča o Biohazardovom povratku krenula, kratka turneja za zagrijavanje i imenovanje velikog Tobya Wrighta kao producenta naslućivali su mega-bombastičan povratak velikana na scenu. Njihov problem bio je samo taj što ih je većina zakletih HC-ovaca pratila tamo negdje do albuma "Mata Leao", da bi većina albuma poslije toga bilo samo održavanje biznisa i isprobavanje novih gitarista. U jednom trenutku planski su izbacili 'zadnji' album i ovim povratkom mrvicu rasplamsali vatru na sceni.
Biohazard su uvijek bili i uvijek će biti veliko ime u ovom žanru, a ovakvi albumi uvijek će služiti kao dobra isprika za putovanje po svijetu i prisjećanje onoga što su radili i predstavljali u devedesetima. Ali ako i dalje želite biti "Down for fucking Life", ovo će vam morati biti barem - okej. Nemamo izbora, treba nam biti drago da se Biohazard vratio!
