Aktualno
Ratnička klasa u Tvornici
23.1.2012. @ 21:17
U nedjelju su u zagrebačkoj Tvornici svoj prvi koncert pred hrvatskom publikom održali bostonski punkeri Dropkick Murphys.
U minutama netom prije nego će Murphysi izaći na binu napeta atmosfera iščekivanja mogla se rukom opipati u zraku Tvornice. S prvim zvukom gajdi združenim s praskom gitarske distorzije, desetci plastičnih pivskih čaša poletjeli su u zrak, a kompletan podij Tvornice pretvorio se u veliki mosh pit.
/ foto: Borna Čavrag
Murphysi su jedan od onih bendova koji nikad nisu imali posla s mainstreamom i njegovim načinom promidžbe. Njihova se fanovska baza širi usmenom predajom. Možda nikad nisu stekli masovnu popularnost, no svugdje mogu računati na solidan broj iznimno odanih fanova. Odanost je uostalom jedna od vrlina koju Murphysi visoko cijene u svojim pjesmama.
Tako je i u Zagrebu i Hrvatskoj. Ken Casey pola pjesama nije trebao niti pjevati, mogla ga je zamijeniti publika koja je pjevala uglas s njim. Ken je i sam tijekom nastupa priznao da su mogli i trebali i puno ranije nastupiti kod nas. Svirali su pjesme iz svih faza karijere, podjednako su bili zastupljeni i "Do Or Die"i "Blackout"i "Warrior's Coed"i prošlogodišnji "Going Out In Style" albumi.
Hrvatski fanovi Dropkick Murphysa šaroliko su društvo. Nabildani i izbrijani navijači, žgoljavi tinejdžerski punkeri i sredovječna ekipa s naočalama i škembom koja je svoje dane poganja ostavila iza sebe pa je radije koncert promatrala iz pozadine. Svima njima zajedničko je da stavove Dropkick Murphysa - koji kao najviše životne vrijednosti cijene pošten rad i odanost obitelji i prijateljima - osjećaju kao svoje.
Zajedničko im je i naravno to da im žestoka muzika Murphysa dođe kao energetska bomba. Na koncertu je iskrcana barem tona testosterona, no bilo je u publici i puno djevojaka koje je Casey izvukao na binu za vrijeme izvođenja "Kiss Me, I'm Shitfaced".
Dropkick Murphys su puno više od benda za mačističko ispucavanje agresivnosti. "U pola 4 ujutro s perona 5, radnička klasa odlazi u raj"pjevali su Haustor krajem osamdesetih. Sada znamo da je radnička klasa umjesto u raju završila u novoliberalnom, kapitalističkom limbu u kojem su novac i slava jedina mjerila vrijednosti. U vremenu koje promovira brzo bogaćenje pod svaku cijenu, njihove pjesme glas su onog dijela srednjeg sloja koji još uvijek vjeruje u marljivost i poštenje. To je taj 'ratnički kod 'o kojem pjevaju Murphysi.
I zato s uzdignutom čvrsto stisnutom šakom i ozarena lica i ja pjevam s njima: "This one's for the workers who toil night and day, By hand and by brain to earn your pay...".
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
