Aktualno
E, to je country!
21.1.2012. @ 22:44
U petak se u zagrebačku Tvornicu nakon dvije i pol godine vratio prvoklasni country kantautor Dale Watson. Kao predgrupa nastupili su domaći dečki Country Boys.
Country Boys nastupili su u prigodno akustičnoj postavi kontrabasa, mini-bubnja, bendža, mandoline i akustične gitare. Pokazali su da znaju kako trebaju zvučati country vokali, a gitarist je ubacio nekoliko finih solaža. Vrlo su uvjerljivo svirali obrade klasika tradicionalnog countrya, te su poslužili kao odlično zagrijavanje za glavno jelo.
/ foto: Ivan Bilobrk
Dale Watson me oduševio na svom prvom koncertu u Tvornici koji mi je ostao u pamćenju kao jedan od najboljih nastupa kojima sam prisustvovao te godine. Prije tog koncerta nisam bio upoznat s njegovom glazbom, no nakon Dalea sam upisao u listu svojih favorita, te sam redovno pratio što se događa s njim. S vremena na vrijeme bih škicnuo na njegovu web stranicu da vidim nastupa li u blizini, pa sam se tako obradovao kad sam prije koji mjesec vidio da opet dolazi u naše krajeve.
S obzirom da sam sada znao što očekivati, lagano sam se bojao da mi zbog visokih očekivanja doživljaj neće biti jednak kao prošli put, znate kako to već ide. No, pokazalo se da je briga bila bespotrebna, i ovaj put su me Dale i njegov bend odlično zabavili.
Na ovom nastupu Watson je promovirao svoj posljednji album "The Sun Sessions", pa je nastupio u pratnji The Texas Two s kojima je snimio taj album. Album je zamišljen kao posveta Sun studiju, odnosno zvuku koji su u njegovo zlatno doba u njemu radili Carl Perkins, Elvis Presley, Jerry Lee Lewis i posebno Johnny Cash. I ime pratećeg benda stoga je odabrano u stilu legendarnog Cashovog benda The Tennessee Two (odnosno Three, ovisno o postavi).
The Texas Two čine Chris Crepps na kontrabasu i Mike Bernal na bubnjevima. Njihov dvojica u svijetlim odijelima i Watson u crnom sa svojim telecasterom po kojem je polijepio kovanice koje je skupio u zemljama u kojima je svirao, bili su upečatljiva pojava na bini, no naravno i puno više od toga.
Crepps je nemilosrdno i neumorno udarao po svom basu, pumpajući cijelo vrijeme ritam koji je tjerao Tvornicu na gibanje, dok je Bernal za svojim bubnjevima kulerski pratio kojim god su smjerom Crepps i Watson krenuli kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu.
Što se tiče Watsona, on je kompletna usluga. Kao jedini vodeći instrumentalist, izvrsno je svirao gitaru, nekoliko puta skrećući i u blues vode. Zahvaljujući njemu i spomenutim kvalitetama Creppsa i Bernala zvuk njihove svirke cijelo je vrijeme ispunjavao dvoranu, te stvarno nije bilo potrebno da se toj minimalističkoj postavi išta doda. Tu je i Daleov puni, duboki, bogomdani glas, koji odzvanja prostorijom baš poput Cashovog. Uz to Dale je i rasan kantautor i hodajući country jukebox.
Ovako vam je to izgledalo na koncertu. Nakon dvije pjesme Dale je obavijestio publiku da se koncert izravno prenosi na nacionalnom radiju (HRT2), zbog čega je morao radijskim urednicima dostaviti set-listu, odnosno napraviti kompromis od svoje uobičajene prakse uzimanja narudžba pjesama iz publike, pa će po narudžbi svirati 'samo' svaku treću pjesmu.
Prva je na redu bila za Country Boyse koji su primijetili da u set-listi nema obavezne pjesme Merlea Haggarda, pa su poželjeli nešto od njega. Netko iz publike viknuo je "Mama Tried", pa su Watson & The Texas Two odsvirali "Mama Tried".
Na sličan način kasnije smo dobili i "Your Cheatin' Heart" Hanka Williamsa, Cashovu "Ring Of Fire" ili čak "The Ballad Of John And Yoko" kad je netko iz publike viknuo da sviraju The Beatlese. Od The Beatlesa su odsvirali i "I've Just Seen A Face" koju je zaželio Crepps za svoju godišnjicu braka.
Dale bi prije većine pjesama ispričao priču vezanu uz pojedinu pjesmu, otkrivajući da su likovi koji se pojavljuju u njegovim pjesmama uglavnom živući likovi iz stvarnog života. Kako je koncert odmicao povici iz publike kada bi došao red na želje postajali su sve brojniji i glasniji, kao i uzvici odobravanja nakon svake pjesme. Sve u svemu Watson je s lakoćom ostvario ono što je razgovoru za naš portal rekao da mu je želja, a to je da publika ne bude samo pasivni promatrač koncerta, već njegov aktivni sudionik.
Osim pjesama s "The Sun Sessions" (sve Watsonovi originali) koje su činile dobar dio koncerta, te obrada country klasika, izveli su i nekoliko pjesama koje su Watsonov zaštitni znak poput "Country My Ass" ili "Whiskey Or God". Dozvali smo ih na dva bisa. Na drugom je Dale rekao da će odsvirati samo jednu pjesmu, no ta je bila medley.
Dale Watson je sin, nasljednik, reinkarnacija, kako god hoćete, svih country legendi od Hanka Williamsa naovamo. Hank, Waylon, Johnny i ostali country heroji žive u njemu i kroz njega progovaraju. Bez obzira slušali inače country ili ne, njegova karizma i kvaliteta su neupitne. Natjerao me da nakon dugo vremena kupim CD poslije koncerta pa sad cijeli dan slušam "The Sun Sessions".
Živ bio Dale i dođi nam opet!
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
