Aktualno
Na putovanju kroz zemlju prašine…
20.1.2012. @ 14:20
Zanimljiva su mjesta iz kojih veliki umjetnici crpe inspiraciju za velika djela.
Jeff Tweedy jednom se vozio doma ali mu je put prepriječila nekakva parada. Gledao je bend kako svira, slušao kišu kako pada, i taj doživljaj pretočio u jednu od najljepših pjesama Wilca, "Sky Blue Sky". Neil Young bio je u jednom kafiću, pogledao u lice svojeg prijatelja ribiča koji je 'očito bio raspižđen zbog nečeg', uzeo gitaru, olovku i papir te napisao remek-djelo "Angry World".
Veliki talenti izvlače inspiraciju iz životnih sitnica koje nas okružuju, poput kiše, zastoja u prometu ili namrgođenog lica prijatelja. Događaje ili susrete koje bismo mi najradije izbjegli - oni pretvaraju u velika djela.
/ foto: Ivan Bilobrk
Chris Eckman, lider The Walkaboutsa, krajem 2009. otisnuo se u prostranstva Sahare sa zadaćom produciranja jednog sastava. Iako se radilo o opasnom području punom naoružanih krijumčara droge i frakcija pobunjenika, u intervjuu mi je priznao da "voli pustinju koja je jako zanimljiv prostor" te da je "pokušao pisati pjesme iz perspektive ljudi iz pustinje". Ambijent pustinje i životi tamo nastanjenih ljudi, isto kao zastoj u prometu ili lice onog ribara, potaknuli su Eckmanovu inspiraciju.
Inspiraciju je s The Walkaboutsima pretočio u djelo u Seattleu, završne finese albumu dao je u Ljubljani. Album je nazvao "Travels in the Dustland", a donosi jedanaest novih kompozicija. U utorak navečer bila je njegova zagrebačka promocija u Tvornici.
The Walkabouts u Zagrebu nisu nastupali šest godina. No, isto se nikako ne može kazati i za Eckmana. Hrvatsku metropolu posjećivao je u raznim kombinacijama, s Carlom, kao gost The Bambi Molestersa... Posljednji put je u Zagrebu nastupio na proljeće baš kao gost na njihovom koncertu u Teatru &TD. Koncert je video premijeru imao na velikom platnu, a može ga se u obliku paketa koji sadrži dvostruki CD i jednostruki DVD pronaći u CD shopovima. Fanovi koji su prisustvovali koncertu ili pogledali snimku znaju da je Eckmanovo gostovanje bilo jedan od vrhunaca večeri.
Kao predgrupa ovom koncertu nastupila je Terri Moeller, bubnjarica The Walkaboutsa kojoj je lani objavljen prvi solo album "Terri Tarantula". Uskoro su na pozornicu izašle zvijezde večeri.
Čim su dvoranom počeli odzvanjati taktovi prve pjesme "Every River Will Burn" iz pojačala i zvučnika počeo je curiti pustinjski pijesak noseći okupljene u predjele koji su inspirirali novi album. Sporiji dijelovi koncerta pripali su novim pjesmama "My Diviner", "They Are Not Like Us", "Thin of the Air", "Rainmaker Blues" i "Horizon Fade".
Ritam je ubrzan starijim uspješnicama poput "Rebecca Wild" i "Jack Candy", a regularan dio koncerta završen je sa "Stopping-off Place". "Hvala vam što ste došli. Kad nakon šest godina priređuješ zabavu nisi siguran hoće li se itko pojaviti" našalio se Eckman. Nakon bisa sastav se zaputio prema pultu s merchandiseom na druženje s fanovima.
Pustinja je magično područje "čija divlja ljepota", kako je napisao jedan kritičar, "odolijeva vremenu". Nije važno o kojoj se pustinji radi. Može to biti pustinja Mojave na čijem su pijesku otiske stopala ostavili Howe Gelb, kapetan Beefheart, Joey Burns i John Convertino, ili Sahara po kojoj su prolazili Chris Eckman i članovi sastava Tinariwen.
Inspiracija kojom su ova velika pješčana prostranstva nagradila spomenute umjetnike je velika. Svaki fan ove glazbe mora biti zahvalan na postojanju tih prostora u kojima mi vidimo samo veliko pješčano prostranstvo koje završava ravnom linijom horizonta, dok oni vide i čuju mnogo više.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
