Scena

Mumij Trol - Od Vladivostoka do Kaliningrada kolo vode Trolovi

12.1.2012. @ 06:42 Muzika. hr

Rusija je ponovo aktualna. Izbori su im bili na isti dan kad i naši. I dan-danas se, po ruskim gradovima, nastavljaju demonstracije nezadovoljnih građana. No, to je druga tema.

Što hrvatska glazbena publika zna o ruskom rocku? Suvremena popularna glazba dolazi nam sa zapada, a ne s istoka. Grupa Mumij Trol, koju vam predstavljamo, istovremeno je i mainstream i alternativa ruskog rocka. Proturječno naravno - ali zar Rusija nije zemlja proturječnosti?

Mumij Trol nalazi se na vrhu ruske pop-rock scene dvadesetak godina. Lider grupe, Ilija Lagutenko pjesmu "Gost s druge planete", često izvođenu na koncertima, napisao je kad mu je bilo dvanaest godina. Iza ove grupe je devet studijskih albuma i intenzivne turneje po Rusiji i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.

Grupa je, poslije albuma "Comrade Ambassador" objavljenog na engleskom jeziku 2009., odradila i američku turneju. Prije desetak godina, često su nastupali u Japanu i Kini. Ime benda, čiji su članovi porijeklom iz dalekoistočnog Vladivostoka, djeca uče u udžbeniku povijesti devetog razreda. Ime benda spominje se u enciklopediji "Namedni – Naše Doba", uvaženog povjesničara i kronologa Leonida Parfenova, a proglašeni su i legendama ruskog MTV-a kao 'grupa koja je najviše utjecala na formiranje muzičke kulture u Rusiji'.

Autor glazbe i tekstova, glavni vokal, gitarist, klavijaturist i općenito idejni vođa Mumij Trola je Ilija Lagutenko, čovjek kojeg ruski mediji nazivaju 'glavni Trol u državi'. Časopis GQ proglasio ga je 'čovjekom 2011. godine', a bend Mumij Trol je po tko zna koji put proglašen rock-grupom godine.

Što je to novo ovaj bend donio zemlji u kojoj je rock dugo bio smrtno ozbiljna stvar? Naprosto, njihov nastup i glazba, koju je Ilija Lagutenko nazvao 'rockapops', izdvojili su se iz konteksta domaće rock muzike. Grupa Mumij Trol na rusku je scenu unijela jarke boje, optimizam i dah hedonističke bezbrižnosti koju nosi srednja klasa. Ta spremnost benda na eksperiment, na igru, vragolastost, otvorenost i samopouzdanje prepoznali su se kao kategorije potrebne i društvu i publici.

Kao i mnogi Rusi, i Ilija je živio u Londonu, ali i u Kini, govori engleski i kineski, proputovao je svijet. Iako je Mumij Trol danas na listi bendova koji najbolje zarađuju u državi, oni i dalje na turneje lete neudobnim, a često i opasnim, domaćim linijama. Tako su npr. nedavno, na povratku iz Kijeva u Moskvu, na izlasku iz aviona, neki pijanci pretukli dva člana benda. Srećom, bez ozbiljnih posljedica.

Nastupi uživo zaštitni su znak ovog benda, a broj godišnjih nastupa izražava se troznamenkastim brojevima. Na sceni je Lagutenko izrazito teatralan - pleše, skače, komunicira s publikom I cijelo vrijeme gestikulira svojim prodornim plavim očima. Rusi bi rekli 'zazigajet'. Iako se u svojim stihovima voli igrati riječima i autor je mnogih neologizama, Ilijini intervjui su istočnjački odmjereni i diplomatični. Njegov postojani smiješak ponekad zna biti predmet zajedljivih komentara u medijima. U Rusiji postoji uzrečica da oni koji se smješkaju bez razloga ili su luđaci ili stranci. No, izgleda da mogu biti i trolovi. Osim sto je lider Mumij Trola, u zadnje vrijeme intenzivno surađuje i muzički eksperimentira s drugim bendovima. Neki od njih, kao npr. Gornostaj, njegovi su paralelni projekti, neki su suradnje s drugim glazbenicima npr. Mars Needs Lovers, KETA. To su eksperimentalni projekti, različitih glazbenih usmjerenja u kojima dominira elektronska muzika. Ilija tvrdi da su rock i elektronika muzički brat i sestra.

Ovog ljeta Ilija Lagutenko je, zajedno s piscem Vasilijem Avčenkom iz Vladivostoka, objavio znanstveno-fantastičnu knjigu "Vladivostok 3000". Knjiga govori o paralelnim svjetovima i Vladivostoku budućnosti - pacifičkom raju odvojenom od Rusije, u kojem su svi ljudi lijepi i gostoljubivi i u kojem vlada sveopći prosperitet.

Intervju s Ilijom Lagutenkom dogovorila sam u Astani, prijestolnici Kazahstana. To je mjesto gdje trenutačno živim i gdje su Vladivostočani naseljeni u Moskvi najavili koncert. Između ostalog, istaknula sam svoju želju približiti stvaralaštvo grupe Mumij Trol čitateljima portala Muzika.hr, ali i hrvatskim glazbenim promotorima i organizatorima. Tko zna, možda netko od njih pozove ovaj zanimljiv bend i napokon ga približi hrvatskoj publici. Za intervju mi je dodijeljen jedan sat, a dočekale su me i dvije ulaznice za koncert u spektakularnom novom koncertnom prostoru dvorane Kazahstan.

No upravo kao u poznatom crtanom filmu, gdje Tom na vratima Jerryu ostavlja poruku: "Otišao na Sjeverni pol" samo jedan sat prije našeg susreta, Ilija mi je poručio da su se planovi promijenili. Grupa je požurila na njihov sljedeći koncert u Anadir na poluotoku Čukotki – dalekoistočnom sjevernom gradu Rusije.

Ovaj intervju stigao je e-mailom. Prirodna opcija za umjetnika koji živi i stvara online. Njegov album "Zrak slobode", s projektom Gornostaj, u potpunosti je nastao putem Interneta. Glazbenici, koji su surađivali na tom projektu, iz različitih dijelova Rusije, susreli su se tek na stageu. Na društvenoj mreži www.ikra.tv benda neprestano se objavljuju različiti natječaji za fanove i glazbenike. A i zadnju knjigu s koautorom Vasilijem Avčenkom Ilija Lagutenko napisao je zahvaljujući Skypeu.

Mumij Trol - osobna karta benda:
Jevgenij Sdvig (1968.) bas gitara
Oleg Pungin (1968.) bubnjevi
Jurij Caler (1973.) gitara, klavijature, saksofon
Ilija Lagutenko (1968.) vokal, muzika, tekstovi, aranžmani, gitara, udaraljke, klavijature

Prije godinu dana bila sam na vašem koncertu u tipičnom klupskom prostoru u Almati. Sinoć ste nastupali u raskošnoj koncertnoj dvorani u Astani. U Moskvi punite stadione. U kakvim prostorima najviše volite nastupati?
IZapravo mi je sasvim svejedno. Nemam osobne preferencije. Nisam od one vrste muzičara sklonih kukati 'kakvi su ovo loši monitori, itd, itd.'. Obično stavljam sebe u poziciju publike koja se želi dobro zabaviti, a ne dosađivati. Publika želi 'taj show', ovdje i sada.

Hrvatska je među rijetkim zemljama (Posljednji album grupe se naziva "Rijetke zemlje", a Ilija pojašnjava da su to one zemlje koje još uvijek nisu čule za grupu Mumij Trol) koje ne poznaju grupu Mumij Trol. Jeste li ikad bili u Hrvatskoj?
Nisam. Nikad nisam bio u tom dijelu svijeta. Eto, čini se da barem jedna osoba poznaje Mumij Trol – to si ti.

Vaša zemlja bila je dio Sovjetskog Saveza, a naša Jugoslavije. Jučer ste na koncertu bili najavljeni kao sovjetsko-ruski bend. Kako je iskustvo života u dvije zemlje utjecalo na tebe? Imamo li svi mi određeni 'bipolarni poremećaj'?
Stvarno? Nisam imao prilike čuti kako su nas najavili. Nećeš vjerovati, ali jednom, u kasnim '90-ima., jedan promotor iz južne Rusije došao je na ideju da nas najavi kao 'novi bend iz Londona'. Pretpostavljam da je to smislio nadajući se da će tako bolje prodati karte za koncert.

Bend Mumij Trol je iz Vladivostoka - to je jedan lučki grad koji je jako dugo vremena bio zatvoren, čak i za sovjetske ljude, zbog sigurnosnih razloga. Mi smo, međutim, vozili japanske automobile u kojima je volan s desne strane i jako dobro znali kakav je ukus korejskog ljutog kupusa (kim-chi op.a.). Činjenica da sam odrastao na ruskoj obali Tihog oceana i počeo učiti kineski jezik u sedmoj godini, stvorila je kod mene, možda, tripolarni, a ne bipolarni poremećaj. Ipak, u ovim globalnim vremenima u kojima živimo, ja definitivno ne bih govorio o 'poremećaju'. Mislim da je fantastična stvar u jednom jedincatom životu imati iskustvo života u različitim zemljama i različitim povijesnim okolnostima.

Engleski jezik dominira u popularnoj glazbi. Muzika iz drugih zemalja često se objavljuje pod etiketom 'world music'. Ima li šanse da se to promijeni?
Zbilja ne znam što bih ti rekao. Muzička industrija se jaaaako mijenja! Nema više onih starinskih muzičkih dućana s različitim muzičkim odjelima na koje smo bili navikli. Ipak, zapadnjačke muzičke izdavačke kuće još uvijek vladaju tržištem. Dat ću ti jedan interesantan primjer iz Meksika. U njih postoji muzički stil koji se zove 'narcocorridos' (koji je tzv. muzički tribute ratovima narko bandi). Po službenim brojkama ta muzika ima veću prodaju CD-a na američkom tržištu nego što je prodaja mnogih američkih r'n'r zvijezda. Mi smo imali američku turneju za vrijeme recesijske 2008./09. i prodali smo više ulaznica nego mnogi zapadnjački indie bendovi. Svijet se globalizira i meni se to sviđa.

Mislite li da rock muzika na hrvatskom ili ruskom jeziku može postati svjetski poznata ili će, u budućnosti, sva popularna muzika, kao na Euroviziji, biti na engleskom?
Ja nemam nekih iluzija u vezi s tim. Naši su jezici još uvijek vrlo posebni i novitet za ostatak svijeta. Uostalom, mi i nismo izmislili rock'n'roll.

Ljetos sam u nekim kafićima u Hrvatskoj čula pjesme na ruskom jeziku. Naši jezici su slični. Je li došlo vrijeme da se naše kulture povežu i da npr. Mumij Trol postane poznat i kod nas?
Pretpostavljam da bi morali doći i napraviti nekoliko gigova, testirati vode. Vjerujem da su festivali pravo mjesto da se upoznamo i pokažemo.

Možeš li nam reći nekoliko riječi o tome kako radite muziku, o stvaralačkom procesu i o tome što vas inspirira. Što dolazi prvo – glazba ili riječi?
Nema tu neke alkemije ili teškog učenja... Pisati pjesme za mene je najlakša stvar na svijetu, mnogo lakša nego npr. zavrtiti vijak ili naslikati sliku. Nekad mi pomogne savjet ili ideja nekog prijatelja, a onda se to sve skupa nekako razvije u priču od nekoliko minuta.

Jesi li više perfekcionist kao songmaker ili ostavljaš prostor za improvizaciju? Na jučerašnjem koncertu stare pjesme zvučale su svježe u novim aranžmanima.
Mi se jednostavno nikad ne držimo nekog određenog obrasca. Ja volim raditi savršene albume kako bismo ih mogli slušati i poslije, recimo, deset godina a da ne zvuče zastarjelo. Svirati uživo je, naravno, sasvim drukčije iskustvo. Mi nikad ne vježbamo. Uvijek idemo za trenutkom – za onim što se događa sada.

Ilija, rock nije tvoj jedini interes. Zanimaju te i druge umjetničke forme. Radio si muziku za filmove, zauzimaš se za ugroženog sibirskog tigra. Ozvučio si stari sovjetski nijemi film iz 1935., koji je režirao Vasilij Zuravlev, slikaš, objavio si dvije knjige "Moj Istok" i "Vladivostok 3000" zajedno s Vasilijem Avčenkom. Što voliš raditi najviše i što je zajedničko stvaranju bilo koje umjetničke forme?
Naravno, osjećam se jako privilegiran što mogu sebi priuštiti živjeti zahvaljujući svojoj radoznalosti u istraživanju različitih umjetničkih formi. Kad sam bio mlađi, svi su mi govorili da ne letim u oblacima, da nađem solidan posao... bla, bla, bla, bla... Pretpostavljam da sam ispunio sve obaveze koje su se od mene očekivale: završio sam školu, fakultet, služio sam vojsku u mornarici, radio sam posao u firmi... izgleda da sam na kraju svega ipak dobio nagradu odozgo. Kao na primjer – ok, a sada, poslije svega, možeš raditi ono što želiš i za to još biti plaćen.

Marketing je danas jako važan. Svi smo nekako postali robovi velikih reklama koje stoje iza mnogih suvremenih projekata. Možemo li uopće uživati umjetnost izvan marketinškog giganta? Jesu li današnji menadžeri i promotori veći umjetnici od samih umjetnika?
Svačiji san današnjice jest pronaći upravo takvog 'menadžera snova' koji će ti riješiti sve probleme. Ali zapravo, ono što proizlazi iz mog iskustva i onog što sam primijetio promatrajući kako stvari stoje već duže vremena, jest da su upravo najveći umjetnici svoji vlastiti menadžeri i promotori. Naravno, genijalno je imati kraj sebe ruke spremne pomoći kojima još možeš i vjerovati. Što je, zapravo, vrlo rijetka stvar...

U jednom od tvojih intervjua, šalio si se da je Mumij Trol tvoj posao od 9-5, recimo - tvoja muzička supruga. Što su onda Gornostay, Keta Project, Mars Needs Lovers, Aeronautica – ljubavne afere?
Ha, ha smiješno. Promiskuitetni muzički projekti (smijeh). Zapravo ne. To je sve moja velika obitelj koja uključuje i daljnje rođake. Recimo da tvoj nećak i nije neki super lik, međutim, vi ste i dalje prijatelji.

Koristimo metafore: 'tvoja muzička supruga', Mumij Trol, izdaje lijepe, nevine "Lepestocki" (latice), a muzička afera "Gornostay" snima "Suku" (kurva) i "Tancuj" prilično jezive pjesme.
Recimo da svaka prigoda s vremena na vrijeme traži svoj dress code.

Svidio mi se album Gornostaja "Zrak Slobode". Zvuk je zanimljiva kombinacija ruske bardovske muzike i muzike '80-ih. Cijeli album rezultat je tvoje online suradnje s drugim glazbenicima s kojima si se, čini se, dobro zabavljao na stageu.
Ovdje dolazi do izražaja tvoj europski hrvatski mentalitet koji se u svojoj procjeni u potpunosti razlikuje od suda ruskih muzičkih kritičara. Oni tvrde da se na albumu radi o kombinaciji lo-fi elektronike i disco muzike 2011. Međutim, ja se slažem s tobom. Za mene, ovdje se upravo radi o tzv. 'bardovskoj kuhinjskoj muzici', istoj onakvoj kakvu smo radili '80-ih. kad smo bili djeca. No, mi smo (na tom projektu) koristili današnju suvremenu tehnologiju bez da smo mnogo razmišljali o promociji svega toga.

Album Gornostaja može se besplatno downloadati s Interneta. Slušatelji su pozvani da kontribuiraju ukoliko žele. Jesi li zadovoljan s tim kako to ide? Dobivate li npr. iznos od milijun dolara od nekog anonimnog obožavatelja?
Mora biti da se šališ! Prvi put kad smo ponudili naš album na besplatno uploadanje bila je još 2001.! To ja bio album "Tochno Rtut Aloe" Mumij Trola. Također smo predložili da se može kontribuirati financijski, ukoliko netko želi. U Rusiji tada nismo ni imali PayPal niti bilokakve druge kreditne kartice. Sjećam se kada smo dobili pismo od jednog našeg obožavatelja, koji je uistinu želio poslati novac, ali, nažalost, to nije bilo moguće jer njegova pošta to nije htjela učiniti.

Nedavno si mlade bendove pozvao da sudjeluju u projektu "Tribute to Mumij Trol". Vidjela sam nekoliko snimaka i zaključila da nitko ne može otpjevati pjesme Mumij Trola kao ti sam. Što si ti zaključio?
Ne mogu zaraditi na svojim pjesmama prodavajući ih drugim ljudima. Pretpostavljam da je moja interpretacija ipak jedinstvena.

U pjesmi "Nevjesta?" briljantno ironiziraš žene koje se žele udati za bogataše. Postoje stereotipi o Ruskinjama kao ženama koje traže strance ili oligarhe za udaju da bi živjele i bogato i luksuzno. One često otvoreno igraju na kartu seksualnosti. S druge strane, od muškaraca u Rusiji se očekuje se da budu macho-tipovi, grubi i ne daj bože, plačljivi. Mijenja li se ovaj kulturni stereotip u Rusiji?
Nažalost, takvi stereotip jako su prisutni u našim medijima. Pretpostavljam da su i točni do određene mjere. Dovoljno je npr. pogledati naše televizijske talk-showove, itd. Poslije njih se osjećaš spremnim skočiti u zahod i potegnuti vodu.

Rock je uvijek u sebi nosio okus pobune, kritičnost ili čak aktivizam naspram društveno-političkih struktura. Pisac Zahar Prilepin rekao je da su u Rusiji reperi, a ne rock glazbenici, preuzeli tu ulogu. Slažeš li se s tim?
Ne mislim da je rap u Rusiji posebno vrijedan. Sva više ili manje značajna društvena kritičnost u današnjoj Rusiji je na blogerima i nije izražena u bilo kojoj drugoj vrsti muzike. Moje je mišljenje da postoji samo jedan autor koji radi prilično dobru mješavinu društveno-angažiranih tekstova i pravog sastojka muzike – to je Mihail Borzykin iz grupe Televizor. Međutim, njegova muzika uvijek je bila neka vrsta sintetičkog popa. Što se tiče svih drugih – jednostavno im ne vjerujem. Ili možda to što rade, oni naprosto rade vrlo neuvjerljivo.

Članovi grupe Mumij Trola nikada se nisu mijenjali. Je li teško održavati dobre odnose s ljudima s kojima radiš blisko tako dugo i u isto vrijeme imati poslovne odnose? S njima zasigurno provodiš više vremena nego s obitelji.
Oni su moji veliki prijatelji. Ali, naravno, ja sam ih zaposlio prije 15 godina. Naši odnosi prilično su komplicirani, ali još uvijek funkcioniraju. Nemam pojma koliko nam je vremena preostalo zajedno.

Koristite li, možda, neke istočnjačke discipline za održavanje harmoničnih odnosa? Imaš li savjete za bendove koji se ne slažu tako dobro?
Pretpostavljam da je riječ o osobnoj odgovornosti. Jednostavno je tako.

Stalno ste na turnejama u Rusiji ili u inozemstvu. Uživate li u tome jednako kao prije 15 godina?
Što dalje idemo, više u svemu tome uživamo. Danas sam u poziciji sam odlučivati gdje otići, što prihvatiti, a što odbiti. Genijalna je stvar za muzičara imati takav izbor.

Vidiš li sebe i dalje na turnejama, u svojim sedamdesetima, kao npr. The Rolling Stones, ili kao R.E.M., koji su jednog dana odlučili da je dosta, ili kao David Byrne, koji nakon raspada Talking Headsa nije prestao raditi nove projekte – od rock opera o Imeldi Markos do serije držača bicikla u NYC?
U muzici je, kao i u bilo kojoj drugoj vrsti umjetnosti, sasvim nevažno jesi li mlad ili star, ukoliko uistinu uživaš u onome što radiš. Radi se isključivo o tome funkcionira li to što radiš ili ne.

Vaš "Muzički let" - projekt zbog kojeg ste u jednom danu letjeli iz Vladivostoka do Kaliningrada, znači s jednog kraja vaše ogromne zemlje na drugi (udaljenost je deset tisuća km!) – trebao bi se pojaviti u sljedećoj Guinessovoj knjizi rekorda. Vaš cilj bio je u jedan dan napraviti koncert u oba grada. Kako si došao na ovu ideju i zašto?
Mislim da ljudi u Rusiji jako malo putuju unutar zemlje. Ova činjenica utječe i na naš život i na našu ekonomiju. Distance su goleme, avionske karte su skupe. Ovim projektom mi smo htjeli pokazati da je sve moguće ukoliko to zbilja želiš. Pa čak i više od toga – čovjek može biti potreban i tamo, na onim drugim mjestima, otkuda nisu obavezno i njegovi korijeni.

Pitam se kako ste spavali dan poslije ta dva koncerta i leta od osam sati između?
Bolje me ne pitaj. Spavanje mi je uistinu postalo problem. Takva nemoguća putovanja koja mi radimo zbilja su nezdrava. Ali, izgleda, ne mogu učiniti ništa s tim. Najbolji savjet je – prilagoditi se i živjeti lokalno vrijeme.

Vaš novi deseti album bi se trebao pojaviti na proljeće. Možete li nam reći nešto o njemu?
Da, album bi trebao izaći na proljeće na engleskom jeziku. Izaći će u Njemačkoj, Australiji i Americi za sada. To je sve što mogu otkriti.

Razgovarala: Marinka Franulovic

Interview