Recenzije
Praviti se Englez nije uvijek loša stvar
4.1.2012. @ 08:25
Popis pjesama:
-
- Kako se ljudi vole
- Golub u tvom krilu
- Ona bi htjela
- I kad ništa ne kažeš
- Savska 66
- Nikad prežaljeni put
- Ne poznajem sebe
- Volim
- Stvoren da letim
- Nitko nije kriv
- Visoko
- Dan koji će doć'
- Više se ne bojim
- Daleka
Sve jača zagrebačka kantautorska scena ovih je dana bogatija za još jedan samoizdat album. Zvonimir Varga na svom prvijencu predstavlja svojevrsno 'pismo namjere'.
Stihovima umočen u mladalačke ljubavi i osobna preispitivanja, a muzikom balansirajući između britanskih folk heroja i regionalnih šansonijerskih zvijezda (najviše Đorđa Balaševića) album "Pjesme" dočarava uglavnom sve emocije jako dobro poznate introvertima, kao i osobama sklonim ruminiranju i preispitivanju vlastitih postupaka, pogotovo onih obojanih emocijama.
U prvoj polovici albuma nalazi se nekoliko pastiša koji previše vuku na Balaševića i daju premalo Vargine originalnosti i osobnosti koje bi neki drugi muzičari jako rado posvojili. Zato se stvari mijenjaju kako minutaža albuma odmiče: mnogo prirodnije Varga zvuči u anglosaksonskom akustičnom izričaju (šifra Nick Drake, Cat Stevens, Syd Barrett), gdje se u suradnji gitare, glasa i malo (dobro pogođenih) klavijatura kreira prilično uvjerljiva zvučna tapiserija u kojoj Vargin djetinji i začudni senzibilitet dolazi do izražaja (atmosferična "Ne poznajem sebe"). Njegov glas relativno je slabašan, fraziranje katkad nategnuto, ali ni Dylan nije Pavarotti, pa tko mari...
U zaključnoj pjesmi "Daleka" Varga se na neobičan način umjetnički proteže, dajući naznaku da njegovi afiniteti ne leže nužno u ladici kantautora. "Daleka" je ujedno i daleko najuspjeliji broj na tridesetsedmominutnom izdanju koje je najčešće interesantno, osebujno i naivno.
Vargi je svakako potrebna izvođačka 'kilometraža' da izbrusi svoje interpretiranje i pjevanje. No već sada, riječ je o momku s vrlo zanimljivim idejama i maštovitim verbalno-muzikalnim slikama.
