Recenzije
Sve je to od lošeg vina
7.12.2011. @ 08:14
Lou Reed & Metallica
Lulu
| Datum izdanja: | 31.10.2011. |
| Izdavač: | Vertigo / Universal |
| Žanr: | Rock, Alternative |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
Disc 1:
- Brandenburg Gate
- The View
- Pumping Blood
- Mistress Dread
- Iced Honey
- Cheat on Me
Disc 2:
- Frustration
- Little Dog
- Dragon
- Junior Dad
Rezultati suradnji muzičara različitih žanrova često imaju samo dva moguća ishoda: ili je krajnji proizvod upadno loše kvalitete, ili je nešto briljantno. Nekakvih sredina nema ili su rijetke.
Primjer za ovo zadnje je serija "American Recordings" Johnnya Casha (suradnja s Rickom Rubinom), a za prvu skupinu imamo novog kandidata: "Lulu" Lou Reeda i Metallice. A mogao je to biti dobar album.
Ali nije.
Naslage distorzije i poluotpjevanih/poluizgovorenih govornih pasaža znale su učiniti pravu stvar na Reedovim albumima, s tim da je, kako s tišinom, tako i s bukom, bitno dozirati i nijansirati zvukovlje, oblikovati sugestivnost, napraviti vezu između glazbala i glasa. To nije napravljeno na primjeren način. U želji da dodaju što više spontanosti i žestine, Reed i Metallica vjerojatno su sve snimali iz prvog pokušaja, valjda uvjereni da je genijalno sve što okinu po gitari ili zarevu u mikrofon.
Ali nije.
"Lulu" zvuči kao plod lošeg vina. Odnosno, žešće pijanke seoskih rock mužikaša koji voze motore za svoj gušt, i koji su u bertiji nakon nekoliko čaša crnoga slučajno našli gitare, mikrofone i opremu za snimanje. Povremeno bi se kroz bujicu gitara i metalnog Reedovog glasa znala nametnuti kakva potencijalno dobra tema, solidan takt, podesno za dalje razvijanje iz dobre ideje u dobru pjesmu. Hladan i narativan glas Lou Reeda i žestok krik Jamesa Hetfielda mogli bi tvoriti ubojitu, komplementarnu kombinaciju, koja bi, bilo nadopunjavanjem bilo jakim kontrastom, mogla stvarati jezu (lurid - engl. jeziv).
Ali ništa od toga.
Dobili smo album jezivo loše kvalitete gdje su dobre ideje utopljene u moru loših. Osim što je nerazrađen, "Lulu" je predug album, sat i pol (dva CD-a, ej!) monotone i naporne buke i nepodnošljivih govorancija. Ok, Reed je u svojoj prošlosti znao tako eksperimentirati sa zvukovima, iz toga izvesti dobitnu kombinaciju, i ne treba biti oštar prema njemu, a ni prema Metallici što su 'zabrijali'. Šteta je jedino što su u moru komunikacijskih formata ovo izdali na velika vrata.
Za "Lulu" bi najbolje bilo da su ga 'greškom"' pustili preko Interneta, čuli povratne informacije publike, vratili se u studio, skratili, preuredili i fokusirali ploču te je pustili kao službeno izdanje na jednom disku.
