Aktualno
Parni valjak u jesen kao Golf Diesel u zimu
12.11.2011. @ 12:39
Gotovo dvije godine nakon okupljanja, na datum s previše jedinica, te jednom zalutalom nulom i isto takvom dvojkom u zagrebačkoj je Areni koncert održao vjerojatno najdugovječniji hrvatski bend Parni valjak.
"Vje-ruj", gotovo naredbodavno je u refrenu prve pjesme zazvučao pjevač Aki Rahimovski, a publika je bila pomalo stidljiva. Iako je riječ o njihovom najnovijem singlu koji se itekako vrti po radio stanicama, "Vjeruj" je nešto slabija pjesma s inače vrlo dobrog povratničkog albuma Parnog valjka "Stvarno nestvarno", no teško da bi pjesme naslova "Svijet je danas lud" ili "Kralj iluzija" tako dobro pasale u marketinškoj kampanji.
/ foto: Tina Črnko
Od prvih pet pjesama na koncertu, sve su bile bržeg ili srednjeg tempa, i članovi grupe su (vjerojatno) računali da će samo energija riffova i ritmova biti dovoljna da smlavi publiku, te da će do kraja koncerta biti dovoljno samo lagano prženje publike na laganoj vatri. Dojam potpisnika ovih redova bio je taj da su članovi ušli u koncert nedovoljno ugrijani i pomalo emocionalno odsutni, odnosno da im je trebalo da zapale publiku otprilike kao Golfu Dieselu iz 1976. da upali motor po zimi.
Uz par uspjelih ili manje uspjelih pokušaja, Valjak i publika uhvatili su se na istoj frekvenciji i energetskom nivou tek na "Mir na jastuku" i tek tada je počela ona izmjena energije po kojoj je Valjak poznat, a do tada situaciju najbolje opisuju Valjkovi stihovi da ljubav nije nestala, samo se je sakrila. Nove pjesme sa "Stvarno nestvarno" zvučale su solidno, "Istina", "Svijet je danas lud" i "Aleluja" dobile su još bolji glanc nego na studijskim snimkama, a vrijedi spomenuti i gostujuću limenopuhačku sekciju koja je dala iskričavost izvedbama.
U sredini koncerta Valjak je izveo 'unplugged' dio koji je prebacio koncert u višu brzinu. Osjećaj intimnosti i nemogućnost skrivanja bukom iza električnih instrumenata potakli su članove da prokomuniciraju instrumentima jedan s drugim.
Na "Aleluji" je gostovala reperica Mirela Priselac Remi iz grupe Elemental i njena prisutnost povisila je intenzitet koncertne predstave, kao i sjedanje prateće vokalistice Kristine Rupčić Akiju u krilo. Eto, da je neka lijepa teta još koji put došla u krilo nekome iz Valjka, možda bi koncertna energija bila još bolja.
Ugodno je iznenađenje i duet basista Preksija i Akija na "Molitvi": Preksijev sugestivni glas decentno je i emotivno zamijenio glasovne dionice Dade Topića. Pjevač Aki Rahimovski je standardno bio veza s publikom, s tim da su godine Rahimovskog malo usporile, no Aki je uspijevao manjak kondicije nadoknađivati na druge načine, na primjer, jaggerovskim pokretima.
U drugoj polovici koncerta, s većinom svojih zimzelenih hitova (bolje su prolazile Valjkove pop-pjesme nego rock-pjesme) Valjak nije mogao pogriješiti, i tada se publika razmahala. Za bis je ostavljena stara pjesma "Hvala ti" te "Godine prolaze", "U prolazu" i "Sve još miriše na nju", pjesmu koja je ujedinila sve prisutne parove na koncertu da se zagrle i zdušno to otpjevaju s bendom.
Bio je to solidan koncert, koji je pokazao da bi za Valjak bilo dobro da se prebace u intimniji koncertni format, ne bi li članove Valjka nastupi u npr. klubu potakli da izoštre svoj izvođački fokus i pojačaju svoju scensku prisutnost.
Set-lista:
1. Vjeruj
2. Zastave
3. Pokreni se
4. Zagreb ima isti pozivni
5. Ajde igraj
6. Nemirno more
7. Kralj iluzija
8. Stvarno nestvarno
9. Ljubav je droga
10. Svijet je danas lud
11. Mir na jastuku
12. Dok si pored mene
13. Pusti nek' traje
14. Jesen u meni
15. Prokleta nedjelja
16. Dok je tebe
17. Ljubavna
18. Istina
19. Aleluja
20. Dođi
21. Molitva
22. Nakon svih godina
23. Uhvati ritam
24. Sunčanom stranom
25. Ja u ljubav vjerujem
26. Lutka za bal
27. Ugasi me
- bis -
28. Hvala ti
29. Godine prolaze
30. U prolazu
31. Sve još miriše na nju
