Aktualno

Zagreb (opet) ispečen za večeru

9.11.2011. @ 11:41 Domagoj 'Domination' Puzak

Prošlo je nekih godinu i pol, a po Hrvatskoj i dalje vladaju stare priče.

Političari i dalje lažu, nogometaši i dalje ganjaju curice, sve nam je i dalje preskupo, a klubovi i dalje trešte poznati ovdašnji melos. Sve to uspije se zaokrenuti kad 'neki tamo' Nijemci odluče još malo zapaliti svijet. Kad dođe Rammstein, Zagrebom vladaju neka druga pravila.

/ foto: Božidar Breški

Prošli put došli su na krilima zadnjeg albuma, razvalili što su htjeli, uzeli što su htjeli i ostali - zadovolj(e)ni. Ne bi inače uz najavu best of kompilacije, složili istu takvu turneju i opet odabrali - nas.

Lanište je opet bilo multinacionalno bojište. Bojište mase Austrijanaca, Slovenaca i Hrvata za jeftinije pive u obližnjem (austrijskom) hipermarketu. Oko 20 sati, kada je počinjala predgrupa Deathstars, većina je još uvijek radni dan zalijevala tekućim zlatom, da bi nešto prije 21 sat bili primorani pomiriti se s lošom koncertnom pivom precijenjenom na 20 Kn. No, ne budimo papci...

Ultra-mega-ekstra točno, u 21 sat i nula sekundi negdje oko sredine dvorane pojavila se hrvatska zastava i stupajući korak šestorke. Kako i priliči smislu turneje, rijetko se događalo da pjesma nije bila udarna, pa su odmah izrokali "Sonne", "Amerika" i "Keine Lust".

Arena se prepustila njihovim valjajućim zvucima lišenim ičeg suvišnoga. Znalo se da Till neće glumiti Freddya Mercurya sa zabavljanjem publike, već će radije primiti bacač plamena i tijekom "Mein Teil" u loncu skuhati svog klavijaturista, koji je od basista preuzeo ulogu plovljenja po publici u gumenom čamcu.

Iako nije cool reći da najveći hit postiže najveće rezultate, kad se dvoranom prolomi "Du Hast" to ipak izaziva posebnu psihozu i omogućava svakoj duši da se odmori od vanjskih gluposti. Tako su se i oni odmorili - po uzoru na one prave Stonese, prošetali su se usred dvorane, na manji stage gdje su odradili trojac seksualno nabijenih stvari koje su im obilježile karijeru.

"Buck Dich" koja im je svojevremeno prisvojila i neke tužbe, pa "Mann Gegen Mann" i veseljakuša "Pussy" na kojoj su se vratili na mjesto zločina - pravu pozornicu i razveselili fanove pod sobom. Mislim, zbilja nema 'ljepšeg' nego kad vas pjevač benda, okružen pozornicom u stilu srušenog svijeta, šprica ogromnim ejakulirajućim kur.... (pardon, penisom).

Svakojaki povratci na pozornicu i izrežirani bisevi ostavili su 'sentiš za kraj' "Ohne Dich" i očekivane "Engel" i "Ich Will", na kojoj se prvi puta čulo nešto na našem - "Ajmo ruke!"

A vatra, pitate se? Potrošili su svih 2000 litara nafte, sigurno! Ali, Rammstein ima tu reputaciju da ljudi od njih i očekuju i dobivaju kazališni show, a ovi drugi i dalje važu je li ikada ta njihova teatralnost bila pretpostavljena muzici. Možete svašta filozofirati, ali Rammstein je bijeg od stvarnosti (iako do-zla-boga kritički upravo o njoj i pjevaju) i jebena zabava.

Jer, kad ja vidim kako mu iz krila suklja vatra, kada gitaristi iz svojih brnjica rigaju plamen, kada po njima padaju milijarde iskri, i kada mi facu zgrije deset plamenih stupova, meni - unatoč nekim čudnim mislima koje mi se motaju po glavi zadnjih dana - smiješak ne silazi s lica i osjećam se k'o budala. A zna se da je budalama najbolje u životu...

Izvještaji