Aktualno

Poprište očinstva u Zagrebu

6.11.2011. @ 21:22 Domagoj 'Domination' Puzak

Jedna od prvih domaćih akcija, kao uvod u neke nove egzotične avanture, riječkom bendu Father dogodila se u Zagrebu.

I domaći i svjetski (ajde, barem europski) mediji raspisali su se o našoj simpatičnoj alt-metal atrakciji i ta priča svako malo dobije koncertnu verziju. Father svoju "One Eon" turneju razvlači vrijedno i uporno, a drugi od domaćih datuma dogodio se u Boogaloo Clubu.

Nevina zagrebačka noć službeno je krenula u 20 sati, da bi svi koji su došli u 21 sat zatekli prazan klub (odnosno, njegov birc u kojem je koncert i organiziran) i - tonsku probu. Vječito bedast osjećaj koji donosi vječite misli - prvo: 'Nismo se trebali toliko žuriti, mogli smo još ostati u bircu', i drugo: 'Kad uopće misle početi?! Pa radim sutra...'

I tako, malo po malo, nakon nekoliko cugi čekanja i slušanja hitova Alice In Chains, Pantere, Stone Temple Pilots i sličnih, na stage su se krenuli penjati bendovi koje je definitivno bolje nazvati gostima, nego predgrupama. Domaći likovi koji zaslužuju masu ovakvih samostalnih koncerata uveličali su priču i definitivno pritisak (ako ga je uopće bilo) maknuli s Fathera.

Prvo su stigli Cojones. Moćni stoneri, južnjački rockeri, udarači u muda ili štogod, imali su hordu svoje ekipe pred pozornicom i složili jako simpatičan nastup. Nabijeni energijom i prijateljskom atmosferom odsvirali su nekih 45 minuta svojih klasika, hitova i evergreena, te nekoliko stvari s nadolazećeg album koji stiže "kroz par mjeseci, isto koliko smo rekli i prije šest mjeseci".

Trojac Ruiz nastavio je u sličnoj atmosferi i drugačijem rockerskom stilu. Čak nabrijani rock'n'roll, nazvali bi ih neki. Nastavili su super domaću vibru i ispredstavljali svoj "RuizRadioRevolution" album.

U kombinaciji odličnog sirovog zvuka i modernih indie bendova uživali su svi pred pozornicom, a ponajviše u trenutku kada im se na jednoj stvari pridružio vokal Cojonesa. Suradnja frendovskih bendova uvijek je bila poseban mamac za ekipu i detalj koji uvijek pomaže da bendovi dobiju još pluseva u imenik koji ne broji zarađeni novac, nego uživanje u muzici.

I onda, kako se približavala ponoć, na red je došao i Father, da nam pokažu zanat kojeg su pekli u zadnjih pet godina od prvog albuma. Čak su i to objasnili - zašto im je toliko trebalo. U fora scenariju, uprli su prstom u bubnjara i okrivili ga što se prije nije prepustio Father struji.

Većina novog albuma i nekoliko starijih stvari bili su i najava i realizacija. "Venus & Mars", "The Downloader" i "Part of Me" (za sve koji su izgubili nekoga u životu) izazvale su najjaču reakciju, ali samo dok nije došao dio kojeg su posvetili 'jednom metalcu u publici'. Ultimativni medley većine onoga na čemu su odrasli i bend i publika. "I'm Broken" Pantere, "Toxicity" SOAD, "Sad But True" Metallice, Kornov "Blind", "Raining Blood" Slayera i na kraju prigodna, politička nastrojena "Killing in the Name" Rage Against The Machine".

Nakon toga samo jedna stvar mogla je ostaviti nabrijanost na sličnoj razini, a to je "Machina". I tu je bio kraj, sve dok se nije dogodilo ono što su dečki rekli da najviše vole - vikanje publike 'hoćemo još!'

Zagreb hoće još, Father može još. I brže, i više, i jače!

Izvještaji