Aktualno
Provjerite što vas čeka u Springsteenovoj biografiji
6.11.2011. @ 20:54
Novinar i kritičar Dave Marsh napisao je biografiju Brucea Springsteena "Dva srca" koja će 8. studenog doživjeti i domaće izdanje.
Velika biografija na 600 stranica napisana 2003. objedinjuje dvije dosadašnje Springsteenove biografije istog autora ("Rođen za bijeg" iz 1979. i "Dani slave" iz 1989.) koji karijeru The Bossa prati od samih početaka.
Dok ne potražite svoj primjerak knjige, dva poglavlja biografije "Dva srca" možete ekskluzivno pročitati na Muzika.hr.
/ foto: David Gahr
Dani slave
Springsteen koncept rock-koncerta definira relativno jednostavno – on bi trebao biti kao Božić, nešto što se iščekuje, što dolazi polako, što se dočekuje s naklonošću i veseljem. (Joyce Millman)
Osjećaš da se koncert polako, sam od sebe, zaokružuje. U većini slučajeva to znači da bend tijekom večeri juriša kroz pravu povijest rock and rolla – uz najvažnije Springsteenove autorske pjesme, poneku obradu Creedencea i mnogo rhythm and bluesa. Večeras su sve pjesme dobro poredane: "Bobby Jean" i "Ramrod", "Travellin’ Band" i neizbježan medley pjesama "Twist and Shout" i "Do You Love Me". No osjećaj je drukčiji. Nema žurbe; čini se kao da bend i publika zajedno određuju tempo kojim će koncert stalno titrati na rubu prije nego što se pretvori u ludilo, bez naznake kraja.
Cijeli je stadion okupan svjetlom. Dovoljno je svjetla za prijenos nogometne utakmice, a da imaš dalekozor i nešto dobre volje, mogao bi prebrojiti osmijehe i suze zbog kraja koncerta koji se neminovno primiče. Osoba koja tjera bilo kakvu neželjenu suzdržanost je ovaj blesan na pozornici. Pleše pod svjetlom, na glavi nosi naopako okrenutu plavu kapu, a na licu dječački smiješak. Čini se kao da mu nema kraja – masovnu je publiku međusobno povezao koliko je god mogao. Njegov korak i osmijeh otkrivaju mnogo toga, ali ne i činjenicu da se večeras nešto privodi kraju. Prije bi se reklo da Springsteenovo blistavo lice nudi obećanje i da je ovo što slijedi tek kratkoročni predah.
/ foto: David Gahr
Dok se rhythm and blues medley polako stišava, Bruce se, kao što i priliči, okreće i viče bendu: "Hej, dečki, mislim da smo jednu zaboravili." Cijeli E Street Band i Jon Landau blijedo zure u Brucea; sad improvizira. Ali kad gitara zabruji i odsvira prvi akord pjesme "Glory Days", svi se nasmiješe. Trenutak poslije, kad prepozna pjesmu, i publika se nasmiješi. Započinju je ležerno, kao da su upravo počeli svirati i kao da posjeduju svu snagu svijeta. Kako se približavaju posljednjem refrenu, Bruce se počinje poigravati strahom od starenja, kao što to uvijek čini.
"Čujem kako sat otkucava", viče. I kaže: "Boss, imaš trideset, trideset jednu, trideset dvije, trideset tri, trideset četiri, trideset pet, trideset šest!" Kad spomene svoje godine, zastenje i još jače udari o svoj Fender. Ali onda mu se lice opet ozari i pogleda prema Clarenceu Clemonsu, koji mu stoji s desna.
"Big Man", vikne i priprijeti mu pesnicom, "Sad smo odrasli, čovječe!"
"Baš tako", odgovori Big Man.
"Odrasli smo!"
"Baš tako."
"Baš tako", kaže Bruce, poprilično veselo. "Zaplešimo!"
/ foto: Neal Preston
Cijena vožnje
Bruce Springsteen na pozornici stalno priziva uspomene. Bolje od bilo kojeg drugog rock-pjevača, on sklapa dijelove svoga rada u niz povezanih stavova koji objedinjuju naizgled nepovezane aspekte i vremenske periode. Tako pjesmu "Lost in the Flood" s prvog albuma ubaci između pjesme "Darkness on the Edge of Town", koja je nastala dvanaest godina poslije, i pjesme "Worlds Apart" s albuma The Rising iz 2002. Ili otpjeva verziju pjesme "Born in the U. S. A." uz slide-gitaru tako da je nemoguće razaznati je li ju snimio jučer ili 1938. Ili pjeva potpuno novu pjesmu "Land of Hopes and Dreams", koja je nadahnuta strukturom i pjesničkim slikama pjesme "People Get Ready", zbog čega shvatite koliko su toga zajedničkog imali Curtis Mayfield i Woody Guthrie.
To zahtijeva iluziju nastupa lišenog napora. Ljude koji su vidjeli probe u Asbury Parku 2002., kada je učinio presedan u svom zatvorenom načinu rada i otvorio probe za javnost, iznenadila je činjenica da jednako mnogo truda ulaže u usavršavanje određenih kretnji na pozornici kao i na glazbene i vokalne aranžmane. U prošlosti kad je više govorio tijekom nastupa, na tonskoj ste probi mogli čuti kako vježba pričanje priča.
Springsteen je imun na nekonzistentnosti u nastupu zato što radi tako individualnom metodom da čak ni oni koji ga najdulje prate ne mogu predvidjeti sljedeći potez. Ponekad učini baš ono što očekujete, a to opet bude iznenađenje. Ponekad učini baš ono čemu ste se nadali – do neke mjere. Ponekad istovremeno tješi i uznemiruje svoje slušatelje. On se uvijek prikazuje kao otvorena knjiga i vječita zagonetka.
Knjigu su preveli Mirela Priselac, Sanja Đurić, Tomislav Patarčić i Aleksandra Ščukanec, urednik izdanja je Denis Leskovar, a moći ćete je nabaviti u glazbenoj knjižari Rockmark te na Interliberu (paviljon 6, štand Rockmark) po cijeni od 189 kuna.
