Recenzije
Kontrolirana vjernost svom žanru
10.1.2012. @ 22:31
The Japanese Popstars
Controlling Your Allegiance
| Datum izdanja: | 2011. |
| Izdavač: | Gung Ho! Recordings / Dallas Records |
| Žanr: | Elektronika, House |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Let Go
- Catapult
- Song for Lisa
- Tomorrow Man
- Take Forever
- Fight the Night
- Our Building Block
- Destroy
- Shells of Silver
- Without Sound
- Falcon Punch
- Joshua
Imena bendova često nemaju veze s glazbom koju izvode i znaju prevariti slušatelja. To se može reći i za The Japanese Popstars jer niti su Japanci, niti sviraju pop, a k tome nisu ni pop zvijezde.
The Japanese Popstars grupica je elektroničara iz Sjeverne Irske koja se navukla na house glazbu. Iza sebe imaju jedan album iz 2008. godine "We Just Are", te niz singlica, EP-a i suradnji u vidu remiksiranja (Beyoncé, Kylie, Editors, Gorillaz...), a početkom godine im je izašao drugi studijski album "Controlling Your Allegiance".
Već duži niz godina (od prvijenca naovamo) proglašavani su kao jedni od najboljih live izvođača u Sjevernoj Irskoj. Kada se uzme u ruke taj podatak i novi album, mnogi bi se pitali zašto je tome tako jer "Controlling Your Allegiance" na tvrdom disku zvuči kao niz suhoparnih pjesama kojima nedostaje žive energije.
Usporedbe bi se mogle provlačiti unedogled, od nekih soft electro-pop bendova kao što su M83, pa do Davida Guette, ali i dalje se neće vidjeti ništa drugo osim jednostavnih žanrovskih fora na koje smo navikli kada idemo u disko klubove. "Controlling Your Allegiance" nije ništa bolji, niti ništa lošiji od cijelog niza sličnih materijala koji balansiraju između housea i elektronike u užem smislu.
Kroz nekoliko pjesama vide se vrlo zanimljivi uvodi kroz razigrane gotovo daftpunkovske i kraftwerkovske minijature (najbolji primjer bila bi "Tomorrow Man") da bi se, kako pjesme odmiču, primicale sve stereotipnijim i manje originalnim motivima. Time je svakako slušatelj ostao zakinut jer vjerujem da bi uživo dobio mnogo dojmljiviju glazbenu kulisu.
Nije da ovdje nema potencijalnih hitova jer pjesma poput "Take Forever" svakako to može postati. U njoj gostuje Robert Smith iz The Cure, a baš tako i sama pjesma zvuči, kao tipičan The Cure s nešto plesnijom podlogom. U njoj su gostovali Bunny Lake u miksanju pjesme, pa mislim da je to siguran zgoditak za jedan od singlova s albuma.
Ukupno gledajući, trojac iz Derrya solidno je i pošteno odradio posao na "Controlling Your Allegiance", ali i ništa više od toga. Tek u nekoliko pjesama vidljivo je da se žele odmaknuti od standardnih špranci što nije dovoljno za nešto više od prosječnog albuma. To je šteta jer baš u takvim momentima i pokazuju najviše.
