Aktualno

Elektronski gladijator pokorio Arenu i Zagreb

12.10.2011. @ 10:35 Igor 'Yuri' Jurilj

Četrdeset i dvije su godine prošle otkako je otac elektronske glazbe Jean Michel Jarre počeo svoj neumorni pohod svijetom i najbliže nam je dosad bio prije tri godine u Ljubljani kada je predstavio reizdanje epohalnog albuma "Oxygene".

No, nova svjetska turneja, zamislimo ju kao 'best of' turneju, napokon je upisala i naš glavni grad na popis destinacija gdje će, kako ga volimo nazivati, pionir elektronske glazbe nastupiti po prvi puta u svojoj karijeri.

/ foto: Božidar Breški

U zagrebačkoj je Areni 17 minuta nakon zakazanog nastupa na sjevernoj strani dvorane JMJ izronio iz publike, pozdravio se s nekoliko tisuća okupljenih i otpočeo svoj spektakularni nastup uz pratnju trojice članova, uvjetno rečeno, benda - momaka za mnogim od nekoliko desetaka sintisajzera kojima su nas dva sata držali budnima i zadivljenima. Publiku je predstavio na vrlo jasnom i dobro artikuliranom hrvatskom: "Dobra večer, Zagreb", a zatim na engleskom predstavio koncert i turneju nakon čega ga je popratio, kao i u ostatku obraćanja publici, besmisleni prevoditelj koji je mudro izbjegavao prijevode dijelova monologa glazbenika koje nije razumio.

Obećani spektakl sastojao se od kolosalne pozornice na kojima su se isticali spomenuti sintisajzeri čijim je midijima vješto operirao 63-godišnji rasplesani Jarre, potpomognut zapanjujućom svjetlosnom arhitekturom čija je primjena na ovom nastupu nesumnjivo nadišla one konvencionalne, pa je tako Jarre u specijalnim zaštitnim rukavicama zasvirao "Rendez-Vous 2" na svojoj zelenoj laserskoj harfi.

Salve oduševljenja najviše su pristizale iz partera kao jedinog potpuno popunjenog prostora zagrebačke Arene, dok su donje tribine izgledale poluprazno, no nikoga to nije omelo, posebice tijekom izvedbe jednog od noviteta u Jarreovom opusu - krajnje plesne "Vintage" sa čijim su se zvukovima sinkronizirale ponajprije glazbenikove ruke, a zatim tisuće ruku pred njim.

Ogromna zrcala postavljena nad instrumentima, prepoznatljiv dio Jarreove pozornice i njegovih nastupa, ovoga puta nismo imali prilike vidjeti kako bi nam pobliže pokazali vješto upravljanje strojevima za mnoge od kojih bismo teško povjerovali da stvaraju hipnotičan i nimalo hladan zvuk, pa je funkciju zadovoljilo nekoliko kamera koje su projicirale na nimalo skroman zaslon, a najdetaljniji moment pritom je bila izvedba "Variation Part III".

Tako su izvedbe popraćene zanimljivim socijalno osviještenim i angažiranim porukama, ali i animacijama od kojih se zacijelo najviše isticala ona za "Equinoxe 4" s tisućama kaleidoskopskih prikaza stiliziranih klonova s dalekozorima, čiji su ukočeni pogledi pomalo stvarali osjećaj jeze. No, svakako je nužno istaknuti ulogu animacije, kao i light-showa koji doista nema premca na događanjima ove vrste jer osim što ilustriraju glazbu, Jarre svjetla doista čini dijelom glazbe; ono se prividno materijalizira i doslovce rekonstruira arhitekturu koncertnog prostora, a na trenutke i, kako je već spomenuto, postaje impresivnim instrumentom vrijednim divljenja.

Koncert je zaokružen višedijelnim bisom tijekom kojeg smo dočekali jedan od najpoznatijih instrumentala svih vremena - "Oxygene 2" i koji nas je vratio u sada već davnu 1976. kada nije slutio kako će njegovi eksperimenti sa strojevima promijeniti tijek glazbene povijesti.

Izvještaji