Recenzije
Samo ukulele, a nije kukulele
21.9.2011. @ 07:21
Eddie Vedder
Ukulele Songs

| Datum izdanja: | 30.5.2011. |
| Izdavač: | Monkey Wrench Records / Universal Music |
| Žanr: | Folk-Rock |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Can’t Keep
- Sleeping By Myself
- Without You
- More Than You Know
- Goodbye
- Broken Heart
- Satellite
- Longing To Belong
- Hey Fahkah
- You’re True
- Lights Today
- Sleepless Nights
- Once In A While
- Waving Palms
- Tonight You Belong To Me
- Dream A Little Dream
Solo ploče pjevača u dugovječnim bendovima nisu novost. Često su odušak ili pražnjenje materijala koji je nepodesan ili neiskorišten za bend, a katkad i oružje za završni obračun sa starim drugarima.
Sviranje ukulela u trenucima odmora voljeli su Pete Townshend, Paul McCartney i George Harrison, a kako vidimo, šarmu tog malog instrumenta nije odolio ni Eddie Vedder, tako da je gotovo cijeli album snimio rabeći samo to glazbalo kao zvukovnu pratnju svom vokalu.
Eddie Vedder u životu se obračunavao sa svima i svačime, ali svoj bend ovaj put je ostavio na miru. "Ukulele Songs" veliki je pomak u odnosu na Pearl Jam i ovaj projekt ni po čemu ne ugrožava stečene položaje prvoboraca grungea. Ponegdje se nađe kakav tračak melosa matične mu grupe – uvodnu "Can't Keep" je bend već prije snimio i izvodio.
Ljupka "Sleeping By Myself" je bliža nježnim folk-rockerima nego Pearl Jamu, a "Sleepless Nights" evocira duh Grama Parsonsa. Pjesmama u kojima se slavi spavanje tu nije kraj, album zaključuje "Dream A Little Dream of Me", poznatu iz repertoara grupe The Mamas and The Papas, a treba spomenuti i "Longing To Belong".
Pomak u radu Veddera u odnosu na Pearl Jam je sličan onom pomaku koji je ostvario John Frusciante u odnosu na Red Hot Chilli Pepperse. To je teritorij na kojem je teško ocijeniti da li se Vedder samo dobro odmara od rada s Pearl Jamom ili eksperimentira sa što manje uključenih instrumenata. Na "Ukulele Songs" gostuju Cat Power i Glen Hansard na vokalima te Chris Worswick na violončelu - potonji je s nekoliko jednostavnih dionica dodao mnogo sugestivnosti i šteta što nije isti postupak primjenjivan češće.

Najveća mana albuma je njegova ultimativna nepretencioznost. Da je Vedder uložio nešto više ambicije i energije, vjerojatno bi "Ukulele Songs" bio čisti slatkiš u njegovom autorskom i izvođačkom katalogu. Isto, kao što ne treba pretjerivati s instrumentima na nekim autorsko prosječnim projektima, tako ne treba inzistirati na minimalizmu gdje bi dobro došlo kakvo dodatno glazbalo. Čini se da je Vedder upao u zamku ovog drugog.
"Ukuelele Songs" album je koji neće puno toga promijeniti, ali će mnogo toga održati – ako volite Veddera, nakon ovog izdanja voljet ćete ga još više, jer je u pjesmama i dalje prisutna velika doza njegove poštenja, strasti, srčanosti, iskrenosti i sugestivnosti. Ako ne volite ni Pearl Jam ni Veddera, možda vam ovaj album ipak malo smekša srce.


