Aktualno

Boots Electric live @ Lido, Berlin - Can You Dig It?!

14.9.2011. @ 19:26 Siniša Miklaužić

Grad Berlin uvelike je ispisao događaje na geopolitičkoj karti moderne europske, ali i svjetske povijesti, ponajprije razdvojivši, a potom neprekidno spajajući Istok i Zapad. Tijekom svog boravka u gradu odlučio sam istražiti njegovu koncertnu ponudu.

Manjak znanja i iskustva s berlinskim klubovima ubrzo sam nadoknadio pukom igrom slučaja. Kada sam shvatio da sam odsjeo u neposrednoj blizini kluba Lido, gdje uglavnom preferiraju indie i rock glazbu, oduševljenju nije bilo kraja!

Boots Electric bio je prvi u nizu koncerata koji je vrijedilo posjetiti. Možda na prvu ne zvuči nimalo poznato, ali kada bih rekao Eagles of Death Metal vjerojatno bi stvari sjele na svoje mjesto, budući da je ludi Jesse Hughes frontmen u oba benda, te dobri stari prijatelj Josha Hommea.

Ne znam što se dogodilo Hommeu kada je prije nekoliko godina svoje prijateljstvo sa Jessejem proširio i na glazbene vode, te na taj način probudio opasnu r'n'r zvijer spremnu razvaliti sve oko sebe. Jesse je zapravo netipična rock zvijezda. To se prvenstveno vidi po tome što stvarno uživa u onome što radi, a sva su njegova preseravanja na pozornici prirodna i plod velikog uzbuđenja za vrijeme nastupa. Tako je bilo i u utorak, 13. rujna, navečer.

Kako sam naviknuo na to da početak koncerta u nas redovito kasni, tako sam i pretpostavio da je u Berlinu sasvim normalno da najavljeni koncert u 20/21 sat ne počne prije 22:30, zbog čega sam malčice zakasnio na sam početak.

Inače, Lido je otprilike veličine Boogalooa s odličnom vanjskom terasom 'za odmor' na kojoj se može ugodno okrijepiti, što ga čini vrlo prikladnim klubom za ljetne koncerte (ovdje je trenutno možda tek stupanj dva niža temperatura nego kod nas).

Prve asocijacije na ime benda vjerojatno bi kod mnogih izazvale slutnju da je Jesse otišao u neke plesne vode, ali, naravno, to nije tako. Electric iz imena i dalje ide prema električnoj gitari koju je Jesse vrlo dobro usavršio, a u pratnji su mu još bubanj, druga gitara i zgodnička basistica s kojom se u nekoliko navrata čak pohvatao po pozornici.

Repertoar se sastojao od mnogobrojnih manje poznatih pjesama za koje smatram da pripadaju samom bendu Boots Electric. Za njih bih mogao reći da su svakako brzinu dvije sporije/laganije od onog što smo naučili s Eagles of Death Metal, više okrenute boggie ritmovima, dinamične i zanimljive, pa se pun Lido mogao potpuno uživjeti i rasplesati na koncertu. Osim takvih pjesama, bend je u nekoliko navrata otišao u 'zlatnu prošlost' i posudio poneki klasik poput "Brown Sugar" što je dodatno potpalilo užarenu atmosferu.

Iako je najavio da s bendom Boots Electric neće svirati pjesme Eagles of Death Metal, samo je naivac mogao misliti da će tako zaista biti, budući da s nečim naprosto treba ispuniti koncertnu minutažu. Upravo su ti trenuci bili vrhunac koncerta jer su se gitare otfrljile na najjače i prštao je pravi rock'n'roll kakvog smo imali prilike vidjeti i u Zagrebu u dva navrata.

Regularni dio koncerta završen je hitom "Speaking in Tongues" u vrlo frenetičnom štihu nakon kojeg se bend povukao s pozornice. Nakon nekoliko minuta podrške i zvanja natrag na stage, vratio se samo Jesse i odrokao "I Want You So Hard, I Want You So Good" čime je ujedno bis s jedinom pjesmom i završio.

Boots Electric dobar je i zabavan bend u prvu ruku radi Jesseja koji je lud k'o šipak, ali su Eagles of Death Metal ipak rang više što se glazbe i buke tiče. Skakanje, plesanje i urnebesno brbljanje ono je po čemu je Jesse prepoznatljiv i sve dok fura takvu spiku neće biti nikakvih problema za njega. Više mu ne treba ni Josh da ga reklamira jer Boots Electric ide korak dalje od etikete Joshovog side projecta (koji, kada se bolje pogleda, to nikad zapravo nije ni bio, jer je Jesse od početka glava benda), pa možemo samo završiti s najčešćom uzrečicom koncerta 'Can You Dig It?!'.

Izvještaji