Aktualno

Špancirfest: Vjetroviti orgazam, fantastične Majke i ADF u čijem je rječniku španciranje trk

29.8.2011. @ 23:16 Muzika. hr

'Polufinalni dan' na pozornici u Starom gradu nudio je nastupe mladog varaždinskog benda Louder, srpskih novovalaca Električni orgazam i vinkovačkih Majki, što je obećavalo i više nego dobar rock 'happening'.

U početku samo to, obećavalo, jer se niti nakon pola sata od službeno najavljenog izlaska prvog benda, Loudera (19:30), nije niti naslućivalo, a kamoli znalo kada će započeti svirka.

Iako je ovo festival s jako puno velikih događanja, koncerti su mu jedno od glavnih, na kojima se na jednom mjestu okuplja najviše ljudi, i trebalo se onima koji su došli na vrijeme, baš onako kako piše na programu, istaknutom i na brojnim 'jumbo' plakatima, dojaviti zašto se kasni i koliko trebaju čekati.

Mikrofon i razglas u tome su mogli pomoći, no izgledalo je kao da onaj tko je trebao, nije osjetio potrebu da to i napravi, pa je nekoliko stotina ljudi propitkivalo jedni druge, pa redarsku službu, popratno osoblje i ine, zna li netko kada će početi. Nitko nije znao, naravno, a onaj tko jest, nije to javno obznanio. A trebao je. Kratki posjet do stagea obližnjeg Stančićevog trga 'odao' je otužnu činjenicu da se niti tamo ne svira, tek nešto malo isprobava. Dakle od svirke u tim trenucima ništa.

Ipak, povratak na Stari grad donio je početak koncertne večeri i nastup grupe Louder, i to sa više od 40 minuta zakašnjenja. Tijekom njihovog kratkog koncerta, 'light-majstori' su se valjda zaigrali, pa su na momente osvjetljavali, bolje reći zasljepljivali publiku moćnim reflektorima sa stagea, tako da se u pravcu benda nije moglo niti pomisliti pogledati, a kamoli to napraviti.

Mladi momci taman su se zaletjeli, odsvirali tri pjesme, kad su dobili signal da prekinu svirku, i to zbog vjetra koji je sve više prijetio. Kao, nastavit će kasnije, tako su prenijeli. U 'prilog' vjetru 'išla' je i pozornica, koja niti s jedne strane nije bila zatvorena pa je povećana mogućnost da je vjetar 'digne' s obzirom da mu se intenzitet konstantno pojačavao, a je li baš i toliko da se prekine koncert, to ipak ostavljamo na procjenu onima koji su to napravili, možda poučeni tragičnim događajima s belgijskog festivala.

Električni orgazam / foto: Goran Božak

Sve u svemu, sigurnost posjetitelja ipak je prioritet i odgoda se u tim trenucima činila logičnom, no i to je netko trebao reći. Odgoda je potrajala skoro dva sata, pa su desetak minuta nakon 22 na stage izašli momci iz Električnog orgazma, što je značilo da su Louder, barem za tu večer, odsvirali svoje. Kratko rečeno - izvisili su.

Zvukovi svirke privlačili su ekipu u koncertnom prostoru bliže pozornici, baš kao i onu koja je pauzu nepoznatog trajanja odlučila iskoristiti 'špancirajući' se po okolnim ulicama ili gdje drugdje, pa se do kraja sedamdesetak minuta dugog nastupa Električnog orgazma skupilo preko 2000 ljudi.

Bend koji je prve prave korake napravio prije 30 godina na antologijskoj ploči "Paket aranžman" napravio je kratki presjek svoje dugogodišnje karijere jako dobrim koncertom, miksom svojih i Giletovih pjesama sa solo ploča, kojemu je nedostajalo više svježine članova benda (izuzev raspoloženog klavijaturista), više kontakta i prisnosti s publikom, koja se svojim reakcijama naprosto 'nudila', pa bi tako atmosfera bila puno bolja. A baš je toga jako nedostajalo, jer da su odličnu svirku i sound na adekvatan način svojim reakcijama popratili preinertni Gile i ekipa, ne bi se događalo da se u nekoliko navrata iz publike prolomi 'Bare, Bare...'. Bi, vjerojatno, ali ne bi se i toliko jasno i glasno čulo.

Bilo je i tu dobre atmosfere, pogotovo tijekom "Igra rok en rol cela Jugoslavija", no to je bilo premalo za koncert s tako jakim potencijalom, s tako dobrom svirkom. Istina, nedostajale su "Zlatni papagaj", "Bejbe ti nisi tu (Out of Time)" (osim ako nisu, jedna od njih, odsvirane na samom početku), pa i to treba uzeti u obzir, kao i činjenicu da im je zbog kašnjenja satnica skraćena, što je i sam Gile naglasio.

A našlo se tu pjesama s jakom potrebom za uvjerljiviji feedback; "Mentalno", "Ti to možeš", "Krokodili dolaze", "Mister ministar", "Više nisam tvoj", "Ja sam težak kao konj" ili "Nemaš nikom ništa da daš" (jedna od onih koju je otpjevao klavijaturist). Sve u svemu, bio je to jedan jako dobar koncert, ali, kasnije će se ispostaviti, koji je bio tek 'support' onome što će uslijediti - Majke.

Rekonstruirani bend, u kojem su sada Damir Trkulja Šiljo (gitara, Gatuzo), Zoran Čalić (gitara), Mario Rašić (bas gitara), Damir Šomen (bubnjevi) i Viktor Lipić - Lipa (klavijature) održao je i više nego sjajan koncert, u kojem zamjerke idu tek na prestatičnost troje gitarista, te na povremeno Baretovo mrmljanje i probleme s višim intonacijama, za promjenu, ovoga puta svedeno na minimum svih njegovih minimuma. Sve ostalo - čista petica. Ovo je neki novi Bare, ovo su neke nove Majke, i želja je svih da tako dugo i ostane.

Majke

Majke su gotovo dva sata u ekstatičnom raspoloženju držale više od 5000 ljudi, s kojima su zajedno prošetali kroz najveće hitove cjelokupne karijere, uključujući i nove pjesme s albuma "Teške boje" koji uskoro stiže na tržište. Sudeći po onome što se vidjelo i čulo, moglo bi to biti nešto jako dobro.

A vidio se i jedan nevjerojatno raspoložen Bare, koji je klečao, ležao, izvijao se, mahao, držao ruke u zraku poput propovjednika, stalno kontaktirao publiku, izvodio kojekakve grimase, kontinuirano dizao ionako vruću atmosferu koja je tijekom izvedbi najpoznatijih, ili bolje reći najprihvaćenijih pjesama, bila ne samo 'na', nego i iznad vrhunca. Ekipa koju je okupio sjajno je odsvirala koncert, sound je bio odlično posložen, a ako im se i može zamjeriti statičnost, barem onima koji bi je trebali imati, nju je svojim stalnim 'muvingom' u potpunosti amortizirao Goran Bare.

'Krvarenje od dosade' počelo je desetak minuta prije ponoći, završilo dvadesetak prije dva sata po ponoći, a najbolji feedback imale su "Budi ponosan" i "A ti još plačeš", koje su napravile pravi urnebes među raspjevanom i rasplesanom publikom. Naravno, ne i jedine, jer je i među ostalim naslovima ("Krvarim od dosade", "89", Fantastična vatra", Teške boje", "Grešnik", "Odvedi me", Ja nisam tvoj", "Mršav pas", "Pozovi me u noć", Mene ne zanima", "Put ka sreći", "Vrijeme je da se krene", "Da li ti se sviđam", "Baretov blues"...) bilo onih koje su raspirivale stalno plamteću vatru. Bila su to dva sata koja će sigurno dugo ostati u sjećanju svima koji su bili na tom koncertu, i na kraju kojih se može stvarno reći 'welcome Back, Bare'.

Nakon tog koncerta, koji je dočekan s gotovo 20 stupnjeva nižom temperaturom u odnosu na onu s početka večeri, malo se tko se mogao ljutiti na probleme s početka večeri, jer nastup Majki izbrisao ih je iz memorije. Publici. Ne bi trebao i organizatorima, jer takve im se stvari, uza sve pohvale za ono što su dobro napravili, a čega je jako puno, ne bi smjele događati u budućnosti. Pitanje je, ako nešto slično ponove, hoće li se nakon toga ponoviti im i ukazati - Majke.

'Finale' Špancirfesta na glavnom stageu pripalo je britanskoj alter-electro atrakciji Asian Dub Foundation koja u svojem izričaju 'stapa' rap, punk, metal, dub, drum'n'bass, indijske semplove i dancehall. Stihovi njihovih pjesama izričito su socijalno obojeni, a ono što ih čini posebnima jest da uspješno miksaju glazbene stilove 'pakirajući' ih u otvoreno ideološke stihove i plesni ritam.

Asian Dub Foundation / foto: Božidar Breški

Snižavanje temperature od večeri prije za 20 stiupnjeva ovaj nas je put pripremila na ipen air performans ADF-a što je značilo nošenje prikladnije odjeće nego što su tanke haljinice i majice. Zahlađenje nije bitno utjecalo na broj ljudi koji se okupio, bilo ih je kao i na koncertu Morcheebe.

ADF otvorio je koncert dubstepom "Bride of Punkara", idealnim za intro na gotovo mračnom stageu, što je bila noćna mora za fotografe, koji su imali ograničenje fotkanja na tri pjesme. Da, tu smo na pitanju fan pita koji je za cijelog Špancira bio slabo popunjen, a na kojeg su imali pravo svi s ulaznicama u obliku narukvica. Pitam se jesu li bili upoznati s time ili ne? Znam da je pitanje zašto je taj dio pred pozornicom bio prazan mučilo i Skye Edwards (Morcheeba) i dečke iz ADF-a, jer su zapitkivali o tome želeći što prisniji kontakt s publikom. No da se vratimo nastupu.

Nakon intra upitali su publiku je li spremna za partijanje s njima i dobili oduševljen potvrdan odgovor, te ubrzali s "Rise To The Challenge", pjesmom koja se nalazi i u igrici FIFA 2004. U njoj je do izražaja došla iznimna dionica Prithpala Rajputa na dholu kombinirana s odličnom gitarom, a sljedeća je bila "Target Practice", prava poslastica vokalne suigre, još jedna s albuma "Punkara", s kojeg su odsvirali i "Speed of Light", zanimljivu kombinaciju punka i azijskog folklornog zvuka, te "Burning Fence".

Prezentacija pjesama s novog albuma "History of Now", koji je orijentiran više na univerzalne, manje ideološke teme, počela je s "Urgency Frequency", koja mi je bolje zvučala live nego u originalu. S tog su albuma izveli su i "New London Eye", naslovnu pjesmu koja je uzvitlala oblak prašine prateći njezin plesni ritam koji je pokretao publiku, te "Future Proof", sočan kanape od vokalne suigre gitarskog sola i dionice s bubnjevima.

Slijedio je drugi dio koncerta koji se meni činio ravan u izvedbi u odnosu na kulminaciju koju su izveli neposredno prije, no publika je i dalje oduševljeno skakala, plesala, pjevala, posebice za vrijeme "Flyover". A tu se nema onda što prigovarati, valjalo im se pridružiti, a ne glumiti stručnjaka za dramatičnost.

Bis je uvijek prilika da neki bend zapečati sjećanje fanova na koncert, a nju nisu propustili ni ADF, i očekivano su ga započeli s hitom "Fortress Europe", izazvavši opću euforiju. Završili su nastup s himničnim "Rebel Warrior", singlom s početka karijere inspiriranim pjesmom koja zagovara indijsku nezavisnost iz 1920. i čije stihove su ukomponirali u početak te pjesme.

Nastup ADF-a za kraj Špancirfesta bio je pun pogodak. Špancir je tako dobio na brzom ritmu i gotovo - nema više. S koncerta smo kući donijeli prašnjave cipele i prilično je neobičan osjećaj zbog uživanja u miksu plesnog ritma i socijalno angažiranih stihova. Što je zapravo od toga doprlo do nas? Kako smo to preradili? Hoćemo li to iskoristiti i kako? Neka svatko odgovori sam. Dovoljno je da ovdje budemo poticajni.

Izvještavaju: Ljudevit Cikač Ciky, Draženka Stančić

Izvještaji