Aktualno

Progresivni makedonski blues prošpancirao u ritmu 7/8

21.8.2011. @ 14:59 Zoran Tučkar

Drugog dana festivala dobrih emocija alias Špancirfesta u Varaždin je stigao gospodin iz zemlje dobrih emocija, točnije dobrih jela i dobre muzike, odnosno još točnije, Makedonije.

Praćen basistom Đokom Maksimovskim i bubnjarom Deanom Dinom Milosavljevićem Vlatko Stefanovski rutinirano je podsjetio na svoje visoke domašaje u području fuzije makedonskih folklornih motiva, jazza, bluesa i rocka.

Nastup mu se sastojao od tri gotovo potpuno odijeljene cjeline: počeo je s folklornim melosom njegove zemlje (između ostalih standarda, odsvirao je "Makedonsko devojče", "Gypsy Magic", "Kalajdžisko oro"), te 'negdje u sredini' prešao na blues (pjesme "Stormy Monday" i "Texas Flood") da bi u završnici dominirale stvari načinjene s grupom Leb i sol ("Čuvam noć od budnih", "Kao kakao", "Mamurni ljudi", "Skopje"). Za bis je ostavljena legendarna "Uči me, majko, karaj me".

Osim što je izuzetan gitarist, Stefanovski je samoinicijativno, bez da ga je itko išta pitao, praktički na svoju ruku ambasador makedonske glazbe u svijetu i kao takav je stigao u grad baroka.

/ foto: Božidar Breški

Svojim je koncertom pomalo ziheraški, ali uvjerljivo demonstrirao svoju snagu - Stefanovski bi bez većih problema mogao održati tri koncerta s različitom tematikom: prvu bi večer mogao svirati samo makedonske narodne, drugu večer samo blues, a treću večer klasični pop-rock. U ovom je trenutku dojam da Stefanovskog trenutno najviše zanima blues, jer je taj dio, po osobnom sudu zazvučao najuvjerljivije i s najviše osobnog žara (možda blues najviše odgovara formi trija?).

Da je cijelu večer svirao samo blues, Stefanovski bi se vratio u Makedoniju vjerojatno obogaćen za nekoliko tona napuklih rajčica. Ovako, dobili smo folklorni dio koji je odrađen po principu toplo-hladno (jedna izvedba donese čaroliju, a druga odsvirana tek toliko), blueserski koji je bio angažiran, a 'dio Leba i soli' je bio (tek) visoko profesionalno odrađen, čak niti improvizacije (svaki član trija imao je svoju improvizacijsku točku) nisu donijele jači odmak od emocionalne uobičajenosti.

Iznenađenje je slijedilo kod "Skopja", kad se triju Stefanovskog priključila puhačka grupa Čerkezi orkestra, koji su na sceni napravili pozitivan rusvaj od razigranog improviziranja (kao da sam u jednom trenutku čuo da su ubacili sekvencu iz "I zato braćo pijme gaaaaaaa..."), a Stefanovski se u jednom momentu našao kako fotografira sebe sa Čerkezima, te kako fotografira publiku.

Osim što su napravili kaos na koncertu, Čerkezi su se vokalno-instrumentalno zagrijavali u neposrednoj blizini održavanja koncerta na Trgu Miljenka Stančića, gdje su svojom interpretacijom pjesme "Ederlezi" doveli u delirij nekoliko alkoholom omamljenih pripadnika pustopašne omladine.

Koncepcijom 'od svega pomalo' Stefanovski je žrtvovao cjelovitost koncerta na uštrb zadovoljavanja ukusa šire publike, 'da svi odu doma zadovoljni'. U tome je i uspio, jedino što nije bilo mnogo onih koji su otišli doma - prezadovoljni.

Izvještaji