Aktualno

Simfonija inkvizicije ordinirala Zagrebom

4.7.2011. @ 15:50 Domagoj 'Domination' Puzak

Nedjelja je, božji dan, vrijeme za odlazak u crkvu i slušanje klasičnih instrumenata. Nda...

Samo što je mjesto radnje nije bila crkva već Boogaloo Club, a klasični instrumenti bili su violončela mučena nabijanjem, škripanjem i metal riffovima. Nije teško za pogoditi - Zagrebu se još jednom dogodila Apocalyptica.

/ foto: Tina Črnko

Vjerojatno ni oni sami nisu pretpostavljali da će svoje klasično muzičko školovanje i lagano guštanje u obrađivanju Metallice, uspjeti pretočiti u konkretnu studijsku i koncertnu karijeru koja traje - 18 godina! Njihovi počeci s Metallicom, pa obradom još pokojeg metal klasika, u posljednjem desetljeću uvelike su dali prostora za njihov autorski rad. Isti koncept polako prate i njihovi koncerti.

Umjesto nekog našeg gudača, ovaj put su im se na pozornici pridružili majstori zanata - riječki Father. S donekle novim, drugim albumom "One Eon" posao odrađuju moćno i profesionalno gdje god se pojave, pa se nekako sve nestrpljivije očekuje neki konkretni 'boom' karijere.

Father

Ovaj put svirali su neuobičajeno rano (a samo koji dan ranije na Sum 41 puno mlađa publika dobila je pola sata duže za zagrijavanje), pa je dobar dio ljudi ušao sa zadnjim taktovima njihove "Machina".

Unatoč tome, "Pixies", "Eleanor Rigby" i "Venus & Mars" popratio je, za jednu predgrupu, ogroman broj ljudi i još se jednom uvjerilo kakve centarfore za svjetsku modernu metal borbu imamo u Fatherima.

Pola sata kasnije, pozornica se zamračila kako bi Apocalyptica izgudala svojih sat i pol. Nije ništa čudno da su krenuli s tri svježe stvari sa zadnjeg albuma, jer se znalo da će kad-tad uslijediti obrade bendova zaslužnih za njihov uspjeh.

No, iskreno, čovjek bi očekivao više od četiri obrade, iako ih nije za kriviti. Ako je njima "Master of Puppets" i "Nothing Else Matters" već godinama neizostavan dio repertoara, onda si samo zamislite koliko se samoj Metallici već 'kenja' od tih hitova.

"Nothing Else Matters" odlično je poslužila za srednji, lakši dio koncerta, jer je raspjevala publiku nakon "Beautiful" i "Sacra" koje bi možda ipak bilo poželjno malo razdvojiti i porazbacati po set-listi.

Nakon tog dijela, Perttu se skinuo u topless, pokazao tetovaže, predstavio bend (od Mikka je dobio i sočan poljubac u usta) i krenula je peglaona "Last Hope" i "Bring Them to Light" koja predstavlja i jedan novi moment na njihovim turnejama. Dok je pjevanje Maxa Cavalere na "Refuse / Resist" moguće skinuti i na guslama, Tipe Johnson imao je kudikamo zahtjevniji posao. Inače vokal Lenningrad Cowboys, imao je zadatak svom glasu prilagoditi 4 skroz različita pjevača.

Nekako mi se čini da je to najbolje napravio skinuvši Duplantiera na "Bring Them to Light", ali i Corey Taylor, Gavin Rosdale i Adam Gontier zvučali su zadovoljavajuće iz njegovih usta. U toj priči njihove evolucije, čini se kako je ubacivanje bubnjeva prošlo s većim blagoslovom fanova (po forumima se vode žestoke bitke je li Apocalyptica trebala zauvijek ostati instrumentalni bend), i uz puno bolje koncertne rezultate. Mikko je zbilja ubacio jako puno energije, pa čak i u nezahvalnim trenucima kada treba skinuti Davea Lombarda ("2010").

Pokoji kraći razgovor s publikom, lažovski ispadi 'najglasnija ste publika u Europi' i malo šminke (ok malo zacrniti oči, ali je li mi se učinilo, ili je Eicca zbilja imao ruž na usnama?!) priveli su kraju ono što Apocalyptica nudi na svojim koncertima.

Iako mi se nekako čini da je atmosfera u Lisinskom ako ništa drugo onda bila - nesvakidašnjija, puni Boogaloo pokazao je kako zanimanje za tu 'metal atrakciju' ne jenjava i da će Zagreb Apocalypticu drage volje prihvatiti svaki put kad nam se vrate.

Apocalyptica set-lista:
On the Rooftop with Quasimodo
2010
Grace
Master of Puppets
End of Me
I'm Not Jesus
Path
Refuse Resist
Beautiful
Sacra
Nothing Else Matters
Last Hope
Bring Them To Light
Seek N Destroy
Inquisition Symphony
- bis -
At The Gates of Manala
I Don't Care
Hall of the Mountain King

Izvještaji