Scena
Hansi Kürsch: "Kada ljudi više neće pjevati naše pjesme, prestat će postojati i koncept Blind Guardiana"
4.7.2011. @ 12:00
Blind Guardian osnovan je 1985. u Krefeldu i, poput mnogih njemačkih bendova tog vremena, stilsko-glazbeno 'uporište' pronašao je u power-speedu, a tekstualnu inspiraciju u djelima J.R.R. Tolkiena, ali i drugih autora fantastičnih djela, kao i u povijesnim mitovima i legendama.
Prva dva albuma, "Battalions Of Fear" (1988.) i "Follow The Blind" (1989.), imaju jak utjecaj power i speed metala, no već na "Tales From The Twilight World" (1990.), uz višeslojne Hansijeve vokale i epskim melodijama nabijene gitarističke sekcije Andréa Olbricha i Marcusa Siepena, uvode jak utjecaj orkestra i zborova. To pojačava kompletan epski naboj, daje glazbi na širini i stvara prepoznatljiv sound, zahvaljujući čemu se Blind Guardian 'odvaja' od ostatka scene i postaje jedan od unikatnijih i posebnijih metal bendova.
"Somewhere Far Beyond" (1992.) nastavlja tradiciju prethodnika, a neupitni vrhunac su albumi "Imaginations From The Other Side" (1995.) i "Nightfall In Middle-Earth" (1998.), bazirani na Tolkienovoj knjizi "Silmarillion". Prvi album u 21. stoljeću bio je "A Night At The Opera", koji je, vjerojatno najviše od svih, podijelio fanove i kritiku, a sljedeće četiri godine obilježene su izlascima koncertnih video i audio materijala, te razlazom s dugogodišnjim bubnjarom Thomenom Stauchom, umjesto kojeg stiže Frederik Ehmke, ali i razlazom s Virgin Records.
Novi diskograf je Nuclear Blast, a prvi album za njega "A Twist In The Myth", koji je, baš poput prethodnika, 'uzburkao' strasti, no aktualni "At The Edge of Time" izvlači iz benda ono najbolje, i onima koji su pomislili da su Blind Guardian rekli svoje, iz ruku izbija sve adute.
U nemalom broju magazina biva proglašen albumom mjeseca, u recenzijama gotovo jednoglasno dobiva visoke ocjene, a i većina ga fanova smatra još jednim remek-djelom Blind Guardiana.
"Sacred Worlds And Songs Divine Europe 2011" turneja dovela je Blind Guardian po prvi put u Hrvatsku, a nakon što smo prije prethodnog albuma 'ugostili' gitarista Marcusa Siepena, neke poznate i neke manje poznate stvari otkriva nam sada pjevač Hansi Kürsch.
Drago nam je što ste napokon stigli u Zagreb. Mnogo je fanova jedva čekalo da dođete.
Primijetio sam da je nastala senzacija oko nas. Uočio sam neke ljude dok smo imali tonsku probu. Ilegalno su ušli u dvoranu i uspjeli su čuti neke stvari. Bili su vrlo uzbuđeni.
Ne ljutiš se što su se ušuljali?
Nismo znali. Obično nitko ne smije slušati tonsku. Pokušavamo to izbjeći, osim ako ne dođu novinari ili ako je unaprijed dogovoreno. U tom slučaju je u redu, ali obično nitko ne smije slušati tonsku. Ali nekako su ušli. Imali su sreće.
Da, posrećilo im se. Na ovoj turneji promovirate zadnji album koji je izašao prošle godine, pa sam te htjela pitati nešto u vezi njega.
Nadam se, ne previše.
Ne, znam da je sad već dosta star. Ali s obzirom da imate pjesme koje same po sebi pričaju priču, zanimalo me koje su te knjige ovoga puta inspirirale? Znam da te to svi pitaju.
Razne knjige, a posebice "Kotač vremena" Roberta Jordana. Tu su i neka Miltonova djela. Neke se pjesme odnose na "Izgubljeni raj". Jedna je pjesma inspirirana jednom Miltonovom političkom debatom, "The Tenure of Kings and Magistrates", a inspiraciju za mnoge pjesme crpio sam iz "Pjesme leda i vatre".
"Pjesme leda i vatre"? Imate pjesmu "War of Thrones".
Tako je, ali ta pjesma je 'hibrid'. Inspirirana je "Pjesmom leda i vatre", ali i pričom "The Innkeeper Song", Petera S. Beaglea. Nisam se mogao odlučiti. Pjesma se može poistovjetiti s obje priče. Vidiš, naše pjesme pričaju priču, ali daju ti i slobodu da ih sam interpretiraš.
Jesi li već gledao "Igru prijestolja"?
Nisam još, ali prijatelj iz Amerike mi snima sve epizode i poslat će mi ih. Kad se vratimo, u poštanskom sandučiću će me čekati DVD.
Onda ćeš napokon moći pogledati.
Vidio sam trailer i čini se vrlo uzbudljivo. To je odlična priča i moguće ju je prebaciti u seriju.
Da, i morala je biti serija, a ne film jer je knjiga opširna.
Da, čak i ako uzmu samo jedan dio priče. Ali bojim se da će preskočiti puno toga i zbuniti gledatelje. Barem ja očekujem da će se to dogoditi.
Blind Guardian, Zagreb, 2011. / foto: Božidar Breški
Vaše su pjesme povezane s nekim fantastičnim pričama, ali pišete li i o osobnim stvarima? Pišete li o osobnim problemima kao mnogi drugi bendovi?
Da, ima i osobnih stvari. Kroz pjesme imam priliku prikazati svoje viđenje stvari, bile te stvari religioznog, političkog ili osobnog tipa. Ima pjesama inspiriranih mojim vlastitim, ili životom nekog drugog člana benda, kao što su "Ashes to Ashes" ili "Bard's Song". Tema "Bard's Song" inspirirana je fantastičnom pričom, ali glazba je napisana kada je preminuo moj otac. Svaka pjesma ima nešto osobno, ali ljude nije briga ili toga nisu svjesni. Ali puno ljudi interpretira pjesmu na svoj način. U svakoj postoji doza stvarnosti.
Spomenuo si "Bard's Song". Imate li pjesme koje jednostavno morate svirati radi obožavatelja i to vjerojatno svaku večer?
Da, uglavnom.
Jeste li umorni od tih pjesama?
Ja ne, ali nekima je dosta "Vahalle". Meni nije. Naravno, "Majesty" nije tako zabavno svirati kao "Wheel of Time", ali ta pjesma ima tako snažan utjecaj na ljude i hrani nas energijom. Zato nam i nije teško svirati te pjesme. Katkad ih preskočimo.
Čak ni "Valhallu" ne sviramo svaku večer, ali na nju uglavnom možete računati. U nekoliko smo je navrata odlučili preskočiti. Katkad to ljudi niti ne primijete jer smo u dvadeset godina karijere napisali pet, šest velikih hitova koje vole čuti umjesto nje. Čak niti "Bard's Song" ne sviramo svaku večer. Katkad nemamo odgovarajuće akustične gitare, pa moramo svirati neku drugu stvar.
Imate dovoljno hitova da možete birati.
Slažem se.
Kakav je osjećaj kad tolika masa ljudi pred tobom pjeva tvoje pjesme? S tim se ne može pohvaliti puno metal bendova.
Srećom, mi možemo. Naša glazba upravo tome i služi. To je velik dio nas. Jednom kad se to prestane događati, prestat će postojati i koncept Blind Guardiana. Ovisimo o tome i jako to cijenimo.
Sigurno je sjajno vidjeti sve te ljude koji pjevaju tvoje pjesme.
To je divno.
Neke od pjesama na novom albumu nalaze se na sountrackovima za videoigrice i filmove. Kako pišete te pjesme? Naruče li ih od vas ili ih vi napišete, pa ih oni uzmu?
S pjesmom "Sacred Worlds" bilo je malo drukčije. Što se tiče "Battlefielda", tu su htjeli uzeti određenu pjesmu. Isto je bilo i s filmovima. Andre i Marcus veliki su fanovi videoigrica. Stalno igraju.
A ti?
Ja uopće ne volim videoigrice. Ali oni to vole i bili su već upoznati s igricom "Sacred". Bili su ludi od sreće kad su nas zamolili da napišemo glazbu. Odmah smo pristali snimiti pjesmu za njih. Počeli smo s glazbom jer nismo znali kako će se igrica razvijati niti o čemu se u njoj radi. Kako smo radili na pjesmi, dobivali smo sve više informacija i pokušali smo ih uklopiti u glazbu i tekstove. na kraju je ispalo nešto vrlo osebujno. Pjesma se nastavila razvijati i nakon izlaska igrice. Pjesma je vrlo jaka, posebice jer je tu klasična orkestracija...
Vrlo je dugačka.
Radili smo na njoj i nakon izlaska igrice i dodali još neke dijelove. To je bio cijeli proces.
Jesi li igrao tu igricu?
Ne, ali igrao sam dio prvog dijela igrice kako bih dobio ideju o čemu se radi.
Ali nisi fan?
Recimo da me igrica nije zarazila. Bila je zanimljiva, došao sam do 11. ili 12. nivoa, ali sve mi je to bilo isto. Moraš skupljati neke stvari, ubijati čudovišta i demone. Gdje je tu smisao? Nije mi baš dosadilo, ali oduzimalo mi je puno vremena.
Albumi vam izlaze svake četiri godine. Zašto vam treba duže vrijeme da dovršite album? Ima bendova koji svake godine izdaju album.
Tako i zvuče. Ne žurimo se. Smatramo da se glazbi treba posvetiti i raditi na njoj neko vrijeme. Isto tako, stalno samo na turneji, često i duže nego što smo planirali. Na turneji za "Somewhere Far Beyond" bili smo šest tjedana i dva dana u Japanu.
I to je bilo to. Sada smo na turneji najmanje godinu dana ili više, a kad smo na turneji ne možemo pisati nove pjesme. To je najjednostavniji odgovor na to pitanje. Radimo na novim albumima, žurimo se, ali kad sam sine neka dobra ideja, mislimo da joj se treba posvetiti. Ne želimo završiti s nečim što ne smatramo gotovim. Drugi bendovi imaju drukčiju filozofiju što se tiče izdavanja albuma. Ako imaju sreće, izdaju dobar album. Ali mi se ovako osjećamo sigurnije.
Želite to pošteno odraditi. Surađivali ste s nekim njemačkim bendovima kao što su Helloween, Kai Hansen ... Svi imate vrlo specifičan zvuk, kad pogledaš Helloween, Gamma Ray, Blind Guardian... čim ih čuješ, odmah znaš da se radi o bendu iz Njemačke. Kako bi to objasnio?
Mislim da je svim tim bendovima zajednički taj melodični element. Po tome se razlikuju od skandinavskih ili talijanskih bendova.
Da, imaju tipičan zvuk.
Imaju drukčiji pristup stvaranju melodija i aranžmana. Postoji taj njemački način stvaranja pjesama, koji je vrlo individualan, a bendovi su često inspirirani glazbom '80-ih., pa su im pjesme vrlo pamtljive. Mislim da se to odnosi na sve bendove koje si spomenula.
Dakle, i ti se slažeš da postoji taj njemački stil?
Definitivno. Čak su i na nas utjecali drugi bendovi kao što su Accept i Helloween. U nekim su nas trenucima motivirali i utjecali su na smjer naše glazbe.
Planirate li nekakvu skorašnju suradnju?
Nemamo nikakve planove, ali voljeli bismo ponovno raditi s Kaijem Hansenom. On je divna osoba i odličan glazbenik. Uvijek je dobrodošao. Ali, s Blind Guardianom imamo pune ruke posla i imamo različita viđenja benda. Poštujemo druge bendove, ali to nužno ne znači da bi neka strana imala koristi od suradnje.
Pripremili: Branimira Novšak, Zorislav Ježić Zoky, Ljudevit Cikač Ciky
