Aktualno

Opća opasnost: Virtualizirani rock'n'roll

17.5.2011. @ 16:06 Ljudevit Cikač Ciky

Nekome sretan, nekome nesretan, normalnima tek normalan 'petak 13.', ponovno je doveo Opću opasnost u Boogaloo, kojeg su prije tek nešto dana manje od godine dana razvalili i oni i publika, održavši doista spektakularan koncert
.

Ovaj put koncert je bio nešto manje spektakularan, s nekih 150-200 ljudi manje, s nešto manje 'vatrenom' atmosferom, ali opet u više nego dobro popunjenom Boogaloou.

Razlog što je tome tako leži u nepoznavanju novih pjesama, koje su dobrim dijelom obilježile set-listu. Trebala je to, naime, biti promocija novog albuma, za kojeg očito više nitko (ili možda malo tko) ne zna kada će i kako biti objavljen, što bi bilo smiješno i neozbiljno da nije degutantno i neprofesionalno.

/ foto: Božidar Breški

Svi znaju da je (skoro) sve gotovo, no nitko i točan podatak kada će napokon izaći i više nego nestrpljivim fanovima ponuditi nove pjesme, od kojih neke i nisu baš tako nove. Koliko smo načuli, čak niti izdavač, a kada (i ako) on ne zna, tko onda zna, pitanje je sad? A ako bend napravi pjesme i snimi album, ostavljamo na individualnu procjenu 'krivnje' što si ljudi nisu mogli kupiti album.

No da ne bi ispalo da nitko ništa ne zna, reći ćemo da Žiža ipak nešto zna, jer je izjavom nakon koncerta 'vidiš da je ipak moguće napraviti promociju novog albuma bez novog albuma', sebi i bendu možda osigurao pionirski status u budućim promocijama novih izdanja. Ukoliko to postane trend (a bar to kod nas nije problem), pa 'promotivnu formulu' Opće opasnosti pod nazivom 'promovirajmo album bez albuma' prihvate drugi izvođači, ovi Županjci možda dobiju kakvog Porina u posebnoj kategoriji 'originalna ideja promocije albuma'.

Zaista neozbiljno, 'ko god da je trebao biti glavni, jer Opća opasnost je ovog momenta vjerojatno najbolji hrvatski rock bend, i taj status si je priskrbio, kako jednom pripomenusmo, bez pomoći 'utjecajnih' medija, pa bi, uz majice i kalendare, prodaja novog albuma sigurno bila pun pogodak. Ipak, u svakom 'zlu' ima neko dobro, pa je tako ostavljena mogućnost druge promocije, one s izašlim albumom.

Prije nego se 'zaletimo' na koncert Opće opasnosti, red je da spomenemo posebne im goste, skupinu Patria. Priznajem da sam neupućen u 'tamburanje', i kao takav totalno nekompetentan da iznesem što su to, kako i na koji način ponudili ovi momci, no mogu reći da mi se set od oko pola sata činio sasvim dobrim.

Zvukovno, izvedbeno, vizualno i atmosferski, pa je vjerojatno šteta što nisu bili najavljeni kao predgrupa, a ne čuvani kao 'gosti iznenađenja', jer bi ih došao pogledati i koji čovjek više, s obzirom da se popriličan broj publike okupio vani za vrijeme njihova nastupa. Pogotovo su dobro izveli zaključnu pjesmu "Rastaviše i nas dvoje", koja mi se čak i poprilično dopala.

Dosta kratko trajala je pauza prije izlaska Opće opasnosti, pa je "Virtualni novi svijet" solidan broj ljudi zatekla u lokalu i na terasi ispred kluba. No oni koji su bili unutra, od prvih su taktova stvarali euforiju svojstveno koncertima ovog benda, dokazavši tako da se i po fanovskoj odanosti OO ubraja u vrh hrvatske rock scene.

"Pola tone rock'n'rolla", još jedna nova stvar, potvrdila je da bi ipak bilo bolje (logično) da ekipa ispred zna nove pjesme, pa bi solidan feedback sigurno bio nalik na onome tijekom izvedbe pjesme "Opća opasnost", kada je započeo pravi koncert, onakav kakve ovaj bend redovito isporučuje zadnje dvije i nešto godine. "Ti" i, pogotovo "Uzalud sunce sja", apsolutni i neprikosnoveni vladar novog albuma, kada god da izađe, pokazale su kakav je Opća opasnost live bend i kako je dobro biti na njihovom koncertu.

Red novih ("Da sam znao", "Tvoje ime čuvam", "Armageddon"...) pa red starih pjesama ("Mjesečar", "Grad", "Ruski rulet"...) bio je u središnjem dijelu koncerta.

Za prvi puta, teško je reći hoće li spomenute, ili pjesme "Vrati se na svjetlo", "Lovac na novac", "Kao grom" ili nedavno izašla "Pobjego sam", biti dostojne zamjene za "Mačka", "Ratujem sa ženama", "Amerika" ili "Ti mi nećeš reći zbogom", koje su trenutno 'izgurale' sa seta, no ono što stoji je to da se radi o pjesmama sa zavidnim koncertnim potencijalom, što je i prepoznato jednim dijelom kod publike. Više i kompletnije, nadam se i kompetentnije, o tome kada se još koji puta i izvrte.

Miks starih i novih pjesama protezao se do pred kraj koncerta, za kojeg su odabrana tri poznata naslova; "Doktore", pa "Tri rijeke", singl s budućeg albuma koji mi se, priznajem, nikada nije pretjerano dopao, te standardni evergreen "Jednom kad noć", tijekom čije se izvedbe ponovno zaorilo Boogalooom.

"Nebo", "Treba mi nešto jače od sna" i "Uzalud sunce sja" (reprise) bijahu završni začin još jednom jako dobrom koncertu, s kojeg se malo tko mogao vratiti nezadovoljan u potpunosti. Što se tiče svirke, sound je također bio na visini, bend je ponovno bio sto posto u koncertu, ovoga puta spreman na puni Boogaloo, a Pero se pokazao frontmenom rock benda u pravom smislu te riječi.

I publike. Sigurno nije najbrojnija, ali da se bez ikakve bojazni može upustiti 'u boj' sa mnogoljudnijim 'suparnicima' na hrvatsko-rockerskim podijima u kojoj nisam baš siguran da bi 'položila oružje', u to apsolutno ne dvojim, pa niti najmanje. Fanovi kakve ima Opća opasnost mogao bi (i morao) poželjeti svaki bend. Isto tako, bend kakvog imaju fanovi Opće opasnosti poželio bi svaki fan.

Izvještaji