Aktualno

Bardovi napokon zapjevali i kod nas

30.4.2011. @ 14:08 Ljudevit Cikač Ciky

Sve više i više u Hrvatsku dolaze metal bendovi koji nas do sada nikada nisu posjetili, a postoje dugo, ili čak jako dugo.

Kod nekih se taj zaostatak, odnosno kasni dolazak, itekako osjeća, i definitivno stižu s umjetnim statusom zvijezda koji im više ne pripada, a za neke se stječe dojam kao da sviraju 2-3, a ne 23 ili više godina i stigoše da nas vide (i mi njih) taman na vrijeme.

Dakako, jasno je da tome 'kumuje' sve slabija prodaja abnormalno skupih nosača zvuka, pa su turneje morale biti češće, ne bi li se na taj način amortiziralo ono od čega se godinama ranije jako dobro živjelo, pa i nije bilo potrebno toliko svirati i tourirati. Općepoznato, da ne razvlačimo temu.

Dočekao ih je pun Boogaloo Club / foto: Božidar Breški

Ipak, možda mlađih glazboljubaca radi, da spomenem (podsjetim) da su se nekada ploče kupovale po dvadesetak i koju marku, što je ekvivalent nekih osamdesetak današnjih kuna, a sada neki karikaturni bendovi na posebnim promotivnim akcijama prodaju svoje albume valjda po 100 kuna. Tako da su cijene bezobrazne ne samo za ovo vrijeme, no o tome neka drugi razmišljaju i nastave 'kvocati' da je prodaja stala, i kao glavni razlog navoditi 'piratstvo'. Uvijek je problem 'nešto drugo'.

Ok, idemo mi dalje s bitnijim, barem u ovom slučaju. Ne bismo dakle, individualizirali i isticali tko su ti koji više ne svijetle poput lampiona, da ne dirnemo nečije 'idolpoklonjačke' osjećaje, no s obzirom da će ovdje o njima biti riječ, treba istaknuti da se Blind Guardian sigurno ubraja u drugonavedenu kategoriju.

To je bend koji je, kao i svaki drugi dugovječni, prošao svoj zenit kreativnosti i popularnosti, no isto tako, bend koji još i sada itekako ima što za reći. I ne samo zato što nije bio kod nas, i s tog se aspekta njegov dolazak u Hrvatsku mogao doživljavati na svakakve druge načine, jedino ne sa prefiksom 'zakašnjeli'.

To se najbolje vidjelo na koncertu, kojeg je, usprkos skepticima, došao pogledati, za sadašnje okolnosti, ali i pravu najezdu metalaca na naše dvorane, impozantan broj od oko 1000 ljudi, što znači da je zagrebački Boogaloo bio gotovo ispunjen. To je dokaz da taj bend doista nešto vrijedi, što je i pokazao na ovom koncertu.

Kojeg je, malo kome je jasno kako i zašto, otvorila Infernal Tenebra, ista ona koja je zasvirala i prije Grave Diggera. Ovoga puta imala je i bolji nastup, bolji sound, više publike, ali sigurno samo zato što su svirali jedini prije Blind Guardiana, pa si je oko 350 ljudi zauzelo pozicije za poslije, a nekakav feedback dali su bez posebne spontanosti.

Infernal Tenebra

Bend je dobar, nema spora, ali nastup melodic-death metalaca prije power-hevijanera u najmanju je ruku antipromocija, jer većina s razlogom postavlja gornje pitanje 'kakve logike ima njih staviti za predgrupu' i ne doživljava ih baš previše.

Ako već mora biti predgrupa, ne vjerujem da kod nas nema, čak znam i da ima, nekih hevijanera koji bi se uklopili, barem stilski, u ovakav happennig. A Infernal Tenebra i slični bendovi neka nastupaju prije Kataklysma, recimo, i radi publike i radi njih samih, tamo će sigurno dobiti bolji feedback, jer će biti ljudi koji će ih, budimo slobodni i reći, bolje razumjeti nego netko tko voli, u ovom slučaju Blind Guardian, ili ranije Grave Digger.

Za pretpostaviti je i da je pjevač na gornje mislio zahvalivši se svima koji su došli 'usprkos predrasudama'. Tako nešto. Rekli bismo prije 'golim' činjenicama nego nekakvim predrasudama, ali nema veze. Super je da sviraju naši bendovi, nije super kada su uvijek isti, i nije super kad su death metalci predgrupa heavy ili power metalcima. Vrijedi, naravno, i obrnuto. Kakav je to kontraefekt, bumerang ili što li već, najbolji je dokaz nedavni nastup Malehookersa prije Megadetha i Slayera, kada si je jedan dosta dobar bend priskrbio dosta lošu reklamu samo zato što je bio tamo gdje baš i nije trebao biti.

Dakle, pazimo ubuduće da se predgrupe 'poklapaju' s glavnim izvođačima, da, još i važnije, budu naši, pa neće biti nikakvih predrasuda.

Set-lista:
Entropia
Failed Leaders Museum
Essence Of Chaos
Beyond The Dark Side
Black Sun
Extreme Aggressions
Damage Control

Skandiranje pred dolazak Blind Guardiana pojačavalo se kako im se nastup približavao, a ugašena svjetla bila su znak da stižu. I stigli su. Napokon. Urnebes u publici počeo je već s uvodnim dijelom pjesme "Sacred Worlds", tijekom kojeg su na stage dolazili jedan po jedan članovi benda, a na kraju i Hansi.

To mi je najjača pjesma s novog albuma "At The Edge Of Time", jedna od najboljih bendovih uopće, i koliko god sam bio oduševljen kada sam čuo njezin intro (outro je izostao) i shvatio da će je svirati, moram priznati da me se njezina izvedba nije nimalo dojmila, pa sam se uplašio kako će sve to kasnije zvučati. Dobro, gitare se nisu baš najbolje čule, ali bio je to početak koncerta, pa su bile čak i solidne. Ali Hansi nije mogao dići nijedan visok ton, a pogotovo ne dijelove s grandioznim epskim refrenima, pa bi možda bilo bolje da su umjesto nje ubacili na početku "A Voice In The Dark".

Nimalo obećavajuć početak brzo je amortiziran već s drugim naslovom "Welcome To Dying", i od tada je počela odlična komunikacija publike i Hansija, koji je bio humorno raspoložen, pa je zbijao šale i na račun kolega (Markusovog Gibsona i Kine, npr.), ali nijednog kasnijeg trenutka nije skrivao oduševljenje prijemom publike koji je zaista bio odličan cijelim tijekom koncerta. I zajedno s bendom odužio se jednim odličnim nastupom, kojem objektivni promatrač ne bi mogao naći ozbiljnije zamjerke. Znate onu priču o najboljoj publici u ovom dijelu Europe? Na Blind Guardianu se to opet moglo vidjeti. I doživjeti. I uvjeriti se u to.

Čak niti na račun set-liste, koja je obuhvatila gotove sve albume s njihovim najboljim 'pickovima', izuzev "Battalions of Fear" i "A Night At The Opera", što znači da s novim pjesmama nisu 'zagnjavili', ne bi trebalo biti većih prigovora. Mogli su, kako rekoh, upasti s "A Voice In The Dark", oduševila bi me, recimo, "And Then There Was Silence" s "A Night At The Opera", no očito večer nije bila koncipirana na taj način, a kako je prošla "Sacred Worlds", i bolje da nije. A i 'ko bi nam svima i u svemu ugodio u tih sat i pol.

Vječna i više nego legendarna "Nightfall" toliko je digla atmosferu da se njezina gustoća osjećala u zraku, "Fly" ju je ipak malo raspustio, no naredne su pjesme opet sve dovele u red. Iako je teško odabrati najbolju, čak nemoguće, jer sve su bile dobre, gotovo sve je publika prihvatila na jednaki način, pjevala strofe, refrene, skandirala, pljeskala, uključujući i nove, pogotovo "Tanelorn (Into The Void)", vrhunac koncerta, ne samo zato što je i zaista uz njih stigao kraj, bile su veličanstvene "Traveler In Time", "Valhalla" i "Imaginations From The Other Side".

Fantastičan kraj koncerta koji i nije bio kraj. Nisu se, poput nekih nedavno, kao pičke pobrali sa stagea nakon regularnog seta i otišli, već su odradili 'prestrašan' bis. Ludo dobar. Predobar. Prenevjerojatan. Nova stvar "Wheel Of Time", pa klasik klasika "The Bard's Song", tijekom koje se, a kako bi drukčije, orilo dvoranom, te "Mirror Mirror", koja je zadovoljila i najzahtjevnije. Ili bi bar trebala. Nakon nje dug i emocionalan međusobni oproštaj, i kraj jedne, a početak nove ere ljubavi naših fanova i Blind Guardiana.

Sound je za Boogaloove standarde bio i više nego dobar, naročito su se dobro čule klavijature, gitare su bile s vremenom solidno posložene, istina, s nekim povremenim 'mutiranjem', Hansijev vokal sjajan, i izvedbeno (osim u navedenom slučaju) i čujno, bubnjevi skoro pa perfektni, bas decentan, bez uobičajene tutnjave.

Zaista, rijetko kada sam se ovako dobro osjećao na koncertu. A nisam bio sam u takvom raspoloženju. Bilo je grešaka, istina, bit će nezadovoljnih, no osjećala se pozitivna vibra u zraku, osjećalo se da se događa nešto dobro. Naravno da će biti primjedbi, neke smo i mi iznijeli, no one (i neke druge) bi se prije mogle svrstati u sferu cjepidlačenja, nego u okvire realnosti.

Jer ovo je doista bio veliki koncert, još jedan kojeg bi Boogaloo morao pamtiti, kojeg jednako moraju pamtiti i oni koji su Blind Guardian prvi puta gledali, i oni koji su ih viđali ranije. Ja sam imao čast vidjeti ih nekoliko puta, dugo ih slušam, i ovaj je koncert podebljan u mojoj memoriji. Ne samo u konkurenciji njihovih, nego općenito u mojoj kolekciji viđenih live performansa.

Veliki je to bend, definitivno, i čast je i zadovoljstvo, i sreća, što smo ga vidjeli kod nas. Makar i sada, u nekim novim vremenima. Koja za Blind Guardian u biti i ne postoje. Oni su - bezvremenski bend. Ili možda svevremenski.

Set-lista:
1. Sacred Worlds
2. Welcome To Dying
3. Nightfall
4. Fly
5. Time Stands Still (At The Iron Hill)
6. Turn The Page
7. Lord Of The Rings
8. Tanelorn (Into The Void)
9. Traveler In Time
10. Valhalla
11. Imaginations From The Other Side
- bis -
12. Wheel Of Time
13. The Bard's Song - In The Forest
14. The Bard's Song - The Hobbit
15. Mirror Mirror

Izvještaji