Aktualno
Mala škola šarmiranja pred turističku sezonu
24.4.2011. @ 22:34
Bajaga i Instruktori
| Datum i vrijeme: | subota, 23.4.2011. 21:00 |
| Mjesto održavanja: | Dom sportova, Pula |
| Cijena ulaznice: | 100 Kn |
Velika subota 2011. (također i Shakespearov rođendan!) u Puli se očekivala s nešto strepnje: najavljen Bajagin koncert je, neočekivano, izazvao negativne reakcije u svjetlu najnovijih dnevno-političkih događaja, no kako to već biva, sve je bilo dobro jer je dobro svršilo.
Zapravo, nije moglo niti krenuti krivo. Zašto bi čovjek bio nepoželjan u zemlji u kojoj su na njegovim pločama muzičari gradili čitave karijere (pada mi na pamet Leteći odred) i uz čije pjesme su mnogi momci došli do prvih poljubaca?

/ foto: Karsten Jakus
Pulska dvorana Doma sportova u subotnju se večer počela stidljivo, no konstantno puniti, da bi oko ponoći iz te iste dvorane gomila ljudi izlazila u pravilu s osmjehom na usnama. Večer s Bajagom donijela je dobru muziku (naravno, na struju), malo subverzije i puno dobrih vibracija.
Za subverziju su se pobrinule cure iz grupe Gedore: raspjevani kvintet-predgrupa je osim vrlo pristojnog višeglasja ponudio sprdačinu (i to vrlo dobru) s Tajči, pjesmom "Rock Me Baby", reklamama (cure su si dale truda i uglazbile "To nisam ja, to je moja Schauma"), a svoj nastup prigodno su započele u mornarskim majčicama i izjavljivanjem beskonačne ljubavi prema institucijama hrvatskih novina: Gloriji, Storyu i 24 sata (Dijana Čuljak Šelebaj i Hloverka Novak Srzić bi se mogle osjećati zakinuto što se njihov predani rad nije primijetio).

S glazbene strane djevojke njeguju trash electro-pop, no s pažljivo osmišljenim nastupom, tekstovima (to već imaju) i provokacijama (to je uvijek sklizak teren) mogle bi raditi rusvaj na svim zabavama poštene inteligencije. Vrhunac njihovog nastupa bila je obrada pjesme "Rock Me Baby", koja u njihovoj verziji nosi naslov "Poke Me Baby", i naravno, premještena je u kontekst Facebooka i donosi izvrsnu satiru.
Kao i kod dobrog dijela predgrupa u sličnim situacijama, njihov je nastup ostao umrljan ne najbolje pogođenim razglasom, odnosno, tonovi koje su cure proizvodile nekako su neuobičajeno izlazili do ušiju publike. Unatoč tome, Gedore su uspjele privući pažnju na sebe, i to puno znači, naročito u kontekstu kad publika očekuje Bajagu i ništa je drugo ne zanima osim Bajage. I Instruktora, naravno.

Muka po razglasu mučila je i Bajagu, ali samo na prvoj pjesmi, previše depresivnoj za otvaranje koncerta, "Grad". U odnosu na ostatak set-liste koji je uslijedio, "Grad" je više pjesma za otvaranje nastupa Nick Cavea, a ne za lepršavog i šarmantnog Bajagu (možda bi bolja ideja bila otvoriti koncert s "Muzikom na struju" s Gedorama kao gostujućim vokalima koje bi sasvim sigurno to dobro odradile).
A nakon "Grada" slijedile su redom: "Verujem - ne verujem", "Lepa Janja", "Gore dole", "Godine prolaze", "Tišina", "Bademi i so" i "Život je nekad siv, nekad žut". Potonja je donijela aktivnu pjevačku ulogu Bajaginog 'glasnogovornika' Žike Milenkovića, koji se cijeli koncert jako dobro zezao s publikom ("Ljepše nam je da dođemo tu u Istru, nego u Kaliforniju", reče Žika i pobere pljesak), za razliku od njegovog šefa koji je naročito u prvom dijelu bio vrlo samozatajan, i usudio bih se reći i neraspoložen.

Bajagina komunikacija s publikom na početku se svodila na pjevanje i neverbalnu gestikulaciju (je li to zbog cijele nepotrebne zaoštrene situacije?), a poslije se i on opustio i uživao u koncertu. Publika je cijelo vrijeme uživala kao prase, a s pjesmom "220 u voltima" izvođači i publika su se spojili u jedno.
Nove kulminacije donijele su "Moji drugovi" (kraj 'službenog dijela' koncerta), "Kad hodaš" (izvedena na prvom bisu) te "Zažmuri" i "Tamara" s drugog bisa. Koncert je završio sa "Samo nam je ljubav potrebna" s citatom "All You Need Is Love".

Cjelokupan koncert vrijedio je svake uložene lipe, vrlo pošteno odrađen, no po glavi su se motale primisli: 'Zašto nije odsvirao "Berlin", "Dobro jutro džezeri", "Poljubi me", ili "Muziku na struju"?' jer bilo je prostora da publiku smlavi još koji put.
Ipak, to su manje bitne opservacije, mnogo je važnije da je Bajaga, kao i generacijski mu kolega Neno Belan, uspio sa starim pjesmama privući novu publiku koja nije bila ni rođena u vrijeme kada su te pjesme harale top-listama tadašnje države.

