Aktualno

Dvije rock bande u Boogaloou - The Godfathers vs. Malehookers

11.4.2011. @ 18:01 Marko Vukušić

U subotu su u zagrebačkom Boogaloo Clubu nastupili engleski alt-rokeri The Godfathers, podržani s domaćim snagama Malehookers.

Boogaloo nije bio pretjerano popunjen, no to nije spriječilo ni predgrupu ni glavne zvijezde da daju sve od sebe.

Malehookers / foto: Marko Vukušić

Malehookers su otprašili svoj žestoki nastup, demonstrirajući da su posljednja rock banda u gradu. Izveli su uglavnom stvari s izvrsnog povratničkog albuma "Muški svijet", uz još nekoliko starijih stvari na hrvatskom jeziku.

Njihove priče u kojima su muškarci šovinističke svinje, a žene drolje i kuje (ali opake kuje u stilu likova iz "Sin Citya": one gaze grad, a ne grad njih), potpuno se slažu sa žestokim bazičnim rockom koji sviraju, a koji podjednako duguje i The Stooges i Guns N' Roses. Sve je upotpunjeno outfitom kakvog su '90-ih nosili svi hrvatski rockeri: gola prsa, crne kožne hlače, mantili i prsluci.

Malehookers, poput The Godfathers svojedobno krajem '80-ih, imaju dijagnozu 'krivo vrijeme, krivo mjesto', no na kraju se ispostavilo da The Godfathers nisu deset godina zakasnili za punkom, već su za nekoliko godina preduhitrili žestoki gitaristički rock s početka '90-ih...

The Godfathers su danas sredovječni ljudi sa škembama, no baš zato im još bolje pristaje gangsterski look. Frontman Peter Coyne djeluje kao kombinacija Boba Hoskinsa iz "Mona Lise" i Joea Pescija iz "Dobrih momaka".

U njihovoj svirci, u kojoj se kroz žestoku buku probijaju ljepljive gitarističke minijature, te kroz tekstove koji su primitivni na inteligentan način, bilo je jasno vidljivo da su Kumovi djeca punka. Coyne drži mikrofon i izvikuje tekstove kao da vas hoće probuditi iz uspavanosti. Glazba The Godfathers boksački je obračun, iako su uglavnom namrgođeni, nema tu predaje i nihilizma.

The Godfathers

Premda im se najbliži srodnici mogu pronaći u američkim alternativnim rock bendovima '80-ih, poput The Replacements ili Hüsker Dü, u zvuku njihovog basa i gitare, kao i u cijeloj njihovoj pojavi, ima nešto nepogrešivo englesko.

Uz svoje najpoznatije stvari poput "She Gives Me Love", "This Damn Nation", "Birth, School, Work, Death", "Walking Talking Johnny Cash Blues", ili "If I Only Had Time", odsvirali su i novu pjesmu znakovitog naslova "Back Into The Future", najavivši tako snimanje novog materijala nakon tko zna koliko vremena.

Dvije frenetične obrade, "Brand New Cadillac" Vincea Taylora, te "Cold Turkey" Johna Lennona, zaključile su večer u kojoj su se dvije rock bande bez uzmaka borile za svoju stvar.

Izvještaji