Aktualno
Odajte počast The Doorsima, nemojte ih reinkarnirati
11.4.2011. @ 17:50
The Doors Experience
| Datum i vrijeme: | petak, 8.4.2011. 21:00 |
| Mjesto održavanja: | Močvara, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 40 Kn |
Zagreb već godinama ugošćuje austrijski cover bend The Doors Experience kao podsjetnik na jedan od neupitno najlegendarnijih bendova svih vremena - bend bez basa.
Prilikom gledanja austrijske četvorke u Močvari, gdje su nastupili po prvi put, lako je bilo shvatiti dvije stvari oko fenomena tribute bendova.
Ponajprije, nešto je istinski perverzno u pokušaju slušanja i gledanja benda predvođena danas mrtvim čovjekom u novoj varijanti koja se previše trudi biti autetična. S druge strane, The Doors Experience, neka oproste njihovi poklonici, najbolji su dokaz besmisla tribute bendova upravo iz navedenog razloga i činjenice da beskrupulozno zarađuju na tuđim pjesmama, tuđoj glazbi, tuđoj produkciji, tuđem imidžu i, naposljetku, tuđoj tradiciji (pobogu, tko ima toliko obraza prodavati majice tribute benda s ikonografijom originalnoga?!!
Tko uopće želi nositi majicu tribute benda, sliku austrijskog 'Morrissona' i reći da je fan The Doorsa?!?).
Ipak, znaju da je igranje na kartu The Doorsa sigurna opcija, što potvrđuje i ispunjena Močvara. Pretežito su publiku sačinjavali mladi srednjoškolci koje je svakako bilo predivno vidjeti kako u tsunamijima novih glazbenih trendova ipak uspijevaju prepoznati tračak tradicije i možda su upravo oni najbolji pokazatelj naše sveopće potrage i težnje za autentičnošću, za nečim nepovratnim i izgubljenim koje netko pokušava revitalizirati.
Nažalost, The Doors Experience to nisu uspjeli. Razlog možda leži u disbalansu među članovima benda, pa tako klavijaturist Klaus ne uspijeva odraditi gotovo nijednu dionicu većine pjesama u cijelosti, što je paralo uši u "Alabama Song", odnosno sam pjevač Jason ilitiga želim-biti-jim-morrisson-pod-cijenu-ismijavanja koji je nastup odradio vokalno korektno, ali nevjerojatno iritantno u izvedbenom smislu, pokušavajući apsolutno replicirati poznate Morrisonove monologe i obraćanja publici do mjere da više nije bio ni smiješan nego otužan.
Nasuprot njima, odlično su odradili svoj posao gitarist Rene, savršeno odsviravši Kriegerove dionice, što je svakako slučaj i s austrijskom verzijom Densmorea za bubnjevima, iako su ostali u sjeni frontmena...
Naposljetku, The Doors Experience u cjelini daleko su od lošeg benda; neupitna je dobra tehnička izvedba i interpretacija, ali pokušavajući oponašati izvornik u apsolutnom segmentu, težeći za originalnošću, gube svoju autentičnost i sam interpretatorski smisao.
Svrha benda poput ovog nije i ne bi trebala biti reinkarnirati The Doors, već odati im zasluženu počast vlastitom interpretacijom. Ovako je ovo tužni amaterski teatar zbog kojeg će se naše iskustvo The Doorsa temeljiti na slušanju pucketavih ploča naših roditelja ili recentnijih reizdanja njihove diskografije...
