Recenzije

Ovo je super, ali... 'oćemo novi album!

7.4.2011. @ 10:59 Siniša Miklaužić

Hesus Attor

Senorai EP

Senorai EP
Datum izdanja:14.2.2011.
Izdavač:Geenger Records
Žanr:Progressive Rock, Eksperimental, Alternative
Naša ocjena: Ocjena: 4/5
Popis pjesama:
    1. Pardonian Clouds
    2. Señorai
    3. Psyclick
    4. Vox Of Archibald

Neke stvari legnu odmah, a neke nikad. Slučaj Hesus Attora pokazuje da se i kod nas može dogoditi 'ono nešto' o čemu će mnogi pričati, a da pri tome nije tek puko repriziranje nekih ranijih iskušanih formi.

"Sonic Gastronomy Volume 1" bio je pravo osvježenje jer se bend njime na najbolji mogući način predstavio široj masi putem nešto veće diskografske etikete (prije je sve bilo 'debelo nezavisno') s nizom frenetično-manijakalnih pjesama koje je bilo vrlo teško žanrovski odrediti. Tako nešto možemo vrlo rijetko slušati kod nas, nešto toliko novo i originalno, a opet i dobro i zanimljivo što se ne uništi u nekim pretenzijama.

Sada, kada smo upoznati s Hesus Attorom i s nestrpljenjem iščekujemo skorašnji drugi album, bend se poigrao s nama i pustio nam kratak digitalni EP s četiri pjesme da lakše dočekamo puno izdanje.

20110407-105710_attor.jpg

"Senorai" zvuči kao konceptualan mini album jer su pjesme nekako povezane vrlo srodnim, a opet potpuno različitim glazbenim temama, kao da se priča neka nadnaravna priča o borbi dobra i zla (nešto kao "Gospodar prstenova" na dramatičan i žestok način).

Kreativno gledajući, jasno se uočava da je bend u ove tri godine dodatno napredovao jer su pjesme posložene vrlo ritmički i dinamički (što im nije nedostajalo i na prošlom albumu), a dodatnu razinu daje im i zavidna produkcija kojom je njihovo ludilo došlo do još prodornijeg i upečatljivijeg zvuka.

Osnova je i dalje vrlo slična, eksperimentalna progresija spojena od ambijentale do metala, ne zaobilazeći žanrove između toga. Posebno se može istaknuti da ovdje imaju pomalo i kabaretsku izvedbu u nekim trenucima što na moćnu glazbenu kulisu zvuči gotovo savršeno. Idealno bi bilo da je to cjelovit album, a ne samo teaser od četiri pjesme.

Uvodna "Pardonian Clouds" new ageovski nas uvodi u priču, kao da je sve idealno, mirno i spokojno, kao da živimo u svijetu bez ikakvih problema. Idila rijetko traje dugo, pa tako i ovdje već s naslovnom skladbom bend podivlja do krajnjih granica. "Senorai" započinje kao neka tradicionalna japanska skladba, a ubrzo dobiva samurajski urlik i progresivne dionice koje se potom pred kraj pjesme ukomponiraju i s metalom.

Sa sljedećom "Psyclick" počinje eksperimentiranje sa svim dosad poznatim i nepoznatim zvukovima što ponajviše podsjeća na "Sonic Gastronomy Volume 1", dok posljednja "Vox Of Archibald" počinje gotovo indie rockerski u stilu Franz Ferdinanda i The Rapturea što je samo maska jer bend ponovno 'poludi' sve više i više, kako pjesma odmiče svom kraju prema progresiji sličnoj The Mars Volti.

Mogu ja pričati još sto godina o Hesus Attoru kao nečem vrhunskom što se dogodilo u našoj alternativi, ali najbolje je preskočiti 'filozofiranja' i prepustiti se muzici jer tako se bend i najbolje predstavlja. Za kraj moram ponoviti, šteta što je ovo samo EP, te se nadam da će album jako skoro. Jer ako će mu ovako nešto biti baza, onda može jedino biti bolji od prošlog albuma koji je tako i onako bio jako, jako dobar...

kraj

Siniša Miklaužić

Siniša Miklaužić indie rocker uvijek spreman za nešto zanimljivo.