Aktualno

Metalna simfonija za dugo pamćenje

26.3.2011. @ 21:25 Ljudevit Cikač Ciky

U dva dana pogledati dva dobra koncerta bendova dijametralno suprotnih metalnih subžanrova nije baš čest slučaj, pa kada se nešto takvo dogodi razloga za zadovoljstvo naravno da ima puno.

I još kada se radi o veličinama kao što su Death Angel, čiji smo nastup ranije apsolvirali, te Epica, bend iz vrha sympho-gothic metala, zadovoljstvo postaje još veće.

Epica / foto: Matilda Rudec

Iako, treba naglasiti da sam, poučen ranijim iskustvima s koncerata spomenutih bendova nešto takvo i očekivao, no oba su poprilično nadmašila očekivanja. Kako Death Angel u Močvari, tako i Epica u lijepoj dvorani Kornati zagrebačkog Hypo Centra, još jednog finog iznenađenja večeri.

Jest da se do same dvorane treba malo 'labirintati' (ne ako imaš nekoga tko te vodi) po velikom centru, no izgled, a i najvažnije, sasvim solidan sound kojeg 'proizvodi', dvorani daje novu dimenziju od one 'kongresne', što joj je, valjda, osnovna namjena.

Ranija iskustva s metal koncertima ove dvorane nisu mi, priznajem, poznata, no nakon ovoga s Epicom ne bi bilo loše ponoviti ih. Možda i nije sve baš tako, no svaka promjena je dobrodošla, pa tako i ova.

No da ne pričamo samo o Epici i dvorani, red je da kažemo kako je uvijek nezahvalna uloga predgrupe pripala mladim zagrebačko-samoborskim metalcima Agharti, kojima je to bio prvi veliki koncert ovakvog profila, ako smo dobro upoznati, i koji također idu u red ugodnih iznenađenja dviju zagrebačkih večeri.

Agharti

Ne znam odakle su se 'potegnuli', nisam ih do sada imao prigodu pogledati, ali nakon onoga što jesam, nema sumnje da želja za ponovnim susretom s njima itekako postoji. Dakle, radi se o jednom poprilično dobrom, sportski rečeno, mladom i perspektivnom hrvatskom bendu, koji svira heavy metal s puno melodija, snažan, glasan i energičan, kako i treba biti. A sada, ako su decentne klavijature dovoljan razlog da mu pridodamo i 'sympho' klasifikaciju, neka bude tako.

Uglavnom, Agharti se pokazao kao jak adut novog 'novog vala' hrvatskog metala i čak se čini, a to je teško precizno reći nakon samo jednog im odgledanog nastupa, da su trenutno možda i naš najbolji bend sa ženskim vokalom. Ima tu, doduše, još stvari za ispeglati, poput nekih bubnjarskih prijelaza, malo više vokalne samokontrole, čak ne bi bilo loše i pojačati obujam back-vokala, dečko za gitarom ima dobar glas i dobro je ukomponiran u strukturu pjesama, no ima vremena, i samo se treba nadati da i njih, poput mnogih prije, neće 'pojesti' tradicionalno hrvatsko razmišljanje da nisu dobri jer su naši.

I da će se naći neki normalan diskograf koji će im dobre pjesme staviti na nosač zvuka. K tome, pjevačica sasvim dobro 'vodi' koncert, kontakt s publikom je za ovako mlad bend na vrlo visokoj razini, više onako prirodan/spontan, ima tu i dobrih pjesama, a znaju bogme i zapaliti i coverima, poput "Shut Your Mouth", koji je definitivno bio 'high-light' njihova vrlo zahvalnog nastupa.

Set-lista:
Intro/Resistance
Awaway From Here
To A Friend
Domination
Path
Change
Lost
Forever Gone
Shut Your Mouth
Mendacity

Polusatna pauza u iščekivanju prvog hrvatskog nastupa Epice prošla je, zahvaljujući i dobrom 'zagrijavanju' uz Agharti, dosta brzo, a izlazak klavijaturista Coena (za kojeg smo primijetili da je pio naše pivo, kako je i najavio u interviewu, i nadamo se da mu se dopalo) naznačio je početak nastupa s kojim bi svi koji vole ovakvu vrstu glazbe morali biti zadovoljni.

Odlična svirka, nastup, scenska produkcija, kompletni vizualni efekti, light-show s naglaskom na dijelove sa snažnim snopovima svjetala koji se nisu 'okomili' na publiku već 'razbijali' na zidovima, sve je bilo 'po mjeri'. Koliko god mi je prije dosta godina bilo žao što je Mark napustio After Forever, toliko mi je drago da se 'našao' u ovom bendu i da nije, a nadam se i da neće, skrenuti u neke druge, komercijalnije vode, što se dobrom dijelu nekada utjecajnih sympho metal bendova događa. Dakako, ne slučajno.

Epica svira pravi, žestoki metal s velikim utjecajem neoklasičarskih klavijatura, vrlo glasnim gitarama, puno grubih vokala i pjevačicom Simone za koju se slobodno može reći da je vrh tog subžanra metala. I k tome, iako se ne može negirati Markovo 'liderstvo' koje se stalno osjeća, ona je pravi zaštitni znak ovog benda. Logično.

Ima izvrsne vokale, predobro složene intonacije, a i vođenje koncerta ide joj 'od ruke'. Sve navedeno daje naznačiti da je i ovaj nastup bio jako dobar, čak i bolji nego u slučaju kada sam ih zadnji puta vidio, s prisnijim kontaktom s publikom i svirkom na kojoj mogu pozavidjeti mnogi. To je upravo ono što se očekuje od benda takvog profila i takvog stila - to se zove sympho metal.

A kada je i najvažniji 'segment' ovakve priče – publika, zadovoljan, mislim čak i više od toga, teško je oteti se dojmu kako je ovo stvarno bio koncert kojemu je trebalo nazočiti. Naravno, pod uvjetom da se voli ovakva glazba, a i da se ne robuje stereotipima.

Nakon početne, prva žešća reakcija publike stigla je s pjesmom "Unleashed", od koje je kontakt benda i nje postajao sve intenzivniji, prisniji, pa nisu bili rijetki trenuci kada se, najviše Simone, rukama pozdravljala s većinom onih s kojima je to mogla, a "Cry Of The Moon" izvukla je iz svih subjekata i objekata ovog nastupa maksimum.

Uz naslovne stvari sa zadnjeg i drugog albuma, tijekom koje su gitaristi Mark i Isaac 'počašćeni' i grudnjakom iz publike koji je na kratko završio na Markovoj gitari, stiglo se i do kraja nastupa. Njegovog regularnog dijela, s obzirom da je uslijedio podugačak bis, otvoren s klavijaturističkim 'duelom' Coena i Isaaca, a nastavljen vatreno kako je i bilo u većem dijelu nastupa.

Sat i pol 'iscurio' je dosta brzo, a produžen je dodatno boravkom benda i oproštajem s publikom u kojem je prednjačila Simone, podijelivši popriličan broj autograma. Uz najavu povratka u Hrvatsku Epica je otišla, i većini nazočnih ostavila nadu da će se to doista i dogoditi.

Pridružujemo se tim nadama i željama.

Set-lista:
Resign To Surrender
Sensorium
Unleashed
Martyr of The Free Word
The Obsessive Devotion
Imperial March
Tides of Time
Cry For The Moon
Design Your Universe
Consign To Oblivion
-bis-
Sancta Terra
Quietus
The Phantom Agony

Izvještaji