Recenzije

Anđeli koji su ispali vragu iz torbe

24.3.2011. @ 15:28 Siniša Miklaužić

Prošlo je deset godina od epohalnog albuma "Is This It", pet od posljednjeg "First Impressions of Earth", pa ne čudi ogroman interes za novi The Strokes album, posebno u indie svijetu.

Već pri najavi free singla za download, mnogi su s nestrpljenjem iščekivali kad će se brojke na njihovoj stranici spustiti na nulu da čuju ima li još krvi u njihovim gitarama ili The Strokese možemo arhivirati u prošlost, kada su bili jedni od najvećih i ne u pravom svjetlu iskoristili priliku koja im se pružila.

Ugrubo, gledajući rock glazbu devedesetih, možemo reći da je ona imala nekoliko struja, tu su u prvom redu bili grungeri preko, i britpoperi s ove strane 'velike bare', Metallica se smekšala, Gunsi rasturali toliko da su se ubrzo i raspali (barem ona prava postava), Stonesi su radili milijun turneja bez albuma, U2 je skrenuo u elektroničke vode... Mnogo toga se izdogađalo, pa je mnogima komercijalan rock mogao lagano ići na živce.

U to vrijeme, na nekoliko različitih lokacija u svijetu (neizbježno Amerika i Britanija, potom možemo reći Australija, Skandinavija...), počela se stvarati nova indie scena koja je bila spremna preuzeti vodeću riječ u rocku, pa ne čudi što su danas među najpopularnijim bendovima na svijetu mnogi (nekad) indie bendovi.

Prava revolucija se dogodila kada su mnogi od njih uzeli ono najbolje iz prošlosti (baza je većinom bila rock '60-ih. i '70-ih. godina) i vratili dozu nevinosti glazbi koja se izgubila velikim stadionskim atrakcijama poput spomenutih bendova iz '90-ih. Među njima, kao glavnog mesiju spasitelja rocka proglašeno je pet bogatih klipana iz New Yorka pod imenom The Strokes koji ipak nisu uspjeli do kraja ispuniti sva očekivanja jer uspjeh prvijenca "Is This It" im je očito bio prevelik teret u daljnjoj karijeri.

Britanski mediji često znaju napuhavati situaciju, pa su tako kolege iz NME-a već tada, sada daleke 2001. spomenuti album proglasili albumom dekade (što su kasnije i potvrdili u svom izboru za naj album dvijetisućitih), ali se, u ovom slučaju, nisu prevarili jer su mnogi zbog tog albuma ili pod utjecajem njega krenuli uzeti gitaru u ruke i svirati indie jer je to tako kul sa The Strokesima, pa smo dobili mali milijun loših kopija koje ovdje niti ne želim spominjati.

Zbog pjesama poput "Last Nite", "Hard to Explain" ili "The Modern Age" koje su ubrzo postale klasici, breme drugog albuma im je visilo nad glavom. Ujesen 2003. dobili smo nastavak u vidu "Room on Fire" i kritičari su se podijeli, neki su ih i dalje dizali u nebo, dok su drugi govorili da je to još jedna spačka britanskih medija. "Room on Fire" uopće nije loš album jer bilo što da je došlo iza "Is This It" nije ga niti moglo premašiti, a opet je i na njemu bend ispucao niz punokrvnih garage rock stvari.

Na sljedećem albumu "First Impressions of Earth", bend je krenuo u malo drugačije vode i u cijelosti nije bio kompaktan kao na prva dva, pa su dečki odlučili uzeti malu pauzu koja je trajala punih pet godina u kojima su izdali pet albuma solo projekata (jedino Valensi nije izdao album, dok je Hammond izdao dva) u kojima su većinom pokazali da su svi veliki kreativci.

Početkom prošle godine započela je priča o novom, četvrtom albumu čije snimanje nije prošlo u najboljem redu. To u prvom redu mislim stoga što je glazba odvojeno snimana od vokala, pa se iz tog može iščitati svojevrsna nesuglasica među članovima koja je mogla negativno utjecati na album. Julian je ipak svako malo smirivao situaciju izjavama tipa 'dečki rade odličan posao, ne želim im se miješati'. pa je snimanje ipak teklo, iako je izvorna ideja o izdavanju albuma odgođena za nekoliko mjeseci. Kasnije je Valensi izjavio da nikad više neće ovako snimati što bi se moglo protumačiti da bi "Angles" vrlo lako mogao biti i posljednji album benda.

Teaser pušten početkom veljače bila je pjesma "Under Cover of Darkness". Kroz nju se moglo vidjeti koliko su dečki zapeli u nadi da se vrate starom i dobro prokušanom zvuku. Sada, s mnogo više iskustva, "Under Cover of Darkness" se pokazao kao pun pogodak i definitivno spada u najgornji dom njihove pjesmarice.

Pjesma ima vrlo karakteristične The Strokes igre gitara nadodane na Fabov jednostavan način bubnjanja, a Julianov vokal uopće ne zvuči kao da je tek toliko nalijepljen na ostatak. Zanimljivost skladbe su tzv. bridgeovi (dijelovi između kitica i refrena) koji odlično upotpunjavaju melodioznost pjesme.

U njoj su pomalo samoironično upotrijebili stih ''Everybody's been singing the same song for ten years'' kojim daju naznaku povratku na početak, a ne da će "Angles" biti nadogradnja u neku ruku eksperimentalnog albuma "First Impressions of Earth".

Kako je vrijeme odmicalo, tako su lagano počele curiti i druge pjesme s novog albuma i potpuno je bilo vidljivo da više nema onog benda koji je nekad promijenio indie rock svijet. "You're So Right" zvuči kao synth-gitarska skladba prepoznatljivih riffova, ali su upravo oni i najiritantniji u cijeloj priči, dok je laganica "Life Is Simple In The Moonlight" odsvirana u Saturday Night Live pokazala da se bend baš i ne snalazi u sanjivijim tonovima, iako pjesma i nije toliko loša.

Hmmm, ostatak... Ostatak prolazi kroz turbulencije koje je bend prolazio svih ovih godina. Očito je želja bila vratiti se ka starom, a opet napraviti dodatan korak naprijed, pa se kroz mnoge pjesme prožimaju umjetni zvukovi '80-ih. koji kvare dojam garažnog zvuka zaraznog zveketa The Strokes gitara što je u konačnici proizvelo niz pjesama koje zvuče kao da su nastavak samostalnog albuma Juliana Casablancasa.

Većina pjesama se ipak posloži barem u refrenskim dijelovima što će sigurno ponovno ponijeti bend na live nastupima diljem vruće festivalske sezone, a onaj tko će pružiti albumu više šanse, tome će se koliko-toliko posložiti sve ideje koje su The Strokesi htjeli iznijeti na svom četvrtom albumu.

Već u uvodnoj skladbi bend lirički poručuje da će ovim albumom testirati fanove s novim zvukom albuma (''I'm putting your patience to the test''), pa oni koji su očekivali novi garažni rock u stilu "Is This It", lagano će preskočiti na sljedeću najbolju pjesmu albuma "Under Cover of Darkness", dok bi drugi mogli pronaći mnoge zanimljivosti koje donosi "Machu Picchu". Pjesma kao da je nastala pod malim utjecajima visina južnoameričkog kontinenta i ondašnje kulture uz gotovo karakteristične bendovske gitarske igre s ritmom.

"Two Kinds of Happiness" bi definitivno postala jedan od velikih hitova da je izdana u '80-ima. jer pjesma zvuči kao miks The Curea, Duran Durana i A-ha iz najboljih dana na nešto čvršći i rockerskiji način. Time su The Strokesi pokazali da mogu svoju svirku prilagoditi bilo kojoj vremenskoj odrednici, a da pri tome ostanu svoji. Te preinake možda ne leže svugdje najbolje, ali niti ne promašuju previše.

Ono po čemu su zaslužili toliku slavu prije desetak godina, bend pokazuje u pjesmama poput "Taken for a Fool" koja ima jedan od najboljih i najzaraznijih refrena na albumu (gotovo sigurno će biti singl) i "Gratisfaction", tako da bi svi mogli doći na svoje sa albumom "Angles".

Možda i najveći problem u karijeri The Strokesa je bilo njihovo porijeklo jer su oduvijek izgledali kao bahati bogatunčići kojima je sve dozvoljeno, ali kada zaboravimo to i slušamo samo muziku, tada otkrivamo cijeli niz vrlo zvektajućih i ritmično posloženih gitara koji navode na ples i urnebesnu zabavu.

Takav je slučaj i s novim albumom "Angles" koji je kroz većinu svojeg trajanja provučen kroz negdje lagane, a ponegdje i vrlo naznačene synthove s kojima se njihov karakteristični zveket gitara tek malo izbacio iz prvog plana.

Već sam ranije rekao da "Angles" zvuči kao svojevrsni nastavak na "Phrazes For The Young", ali ovo je ipak pravi album The Strokesa. Već je s prošlim albumom bilo jasno da se bend želi odlijepiti od etikete klasičnog garažnog benda i da ih sve više zanimaju umjetni zvuci, pa su s ovim napravili nešto bolji posao nego s "First Impressions of Earth". To prvenstveno ide na samu kvalitetu pjesama koje jesu malo čudne na prvu, ali zbog svoje višeslojnosti, jasno se vidi da se vrlo pomno radilo na njima.

Posljednjih tjedana i mjeseci dolazi nam svako malo neka nova vijest vezana za bend, snimanje "Anglesa", njihovih koncerata, a među svim tim informacijama, Julian je izrekao i da je bend počeo skladati pjesme za 'The Strokes album broj 5' kojeg bi htio izdati do kraja godine. Uvjeren sam da se to neće dogoditi u tom roku jer i ovaj album 'kasni' barem godinu dana od svoje početne najave, ali je lijepo čuti da bend prebrođuje sve svoje probleme, iako, ponavljam, ne bi me začudilo da "Angles" ostane završni epitaf benda The Strokes.

Albumi