Recenzije
Formalna rekonekcija
14.3.2011. @ 15:45
Yazoo
Reconnected Live

| Datum izdanja: | 27.9.2010. |
| Izdavač: | Mute / Dallas Records |
| Žanr: | Synth Pop |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
Disc 1:
- Nobody's Diary
- Bad Connection
- Mr. Blue
- Good Times
- Tuesday
- Ode To Boy
- Goodbye 70's
- Too Pieces
- In My Room
- Anyone
- Walk Away From Love
Disc 2:
- State Farm
- Sweet Thing
- Winter Kills
- Midnight
- Unmarked
- Bring Your Love Down (Didn't I)
- Don't Go
- Only You
- Situation
Odabrani trenuci dvostrukog albuma "Reconnected" gotovo su u cijelosti uživo interpretirane obje studijske ploče - ''Upstairs At Eric's'' i ''You And Me Both''; i sama atmosfera na ovoj zbirci live snimki više nalikuje gostovanju publike u studiju a ne nastupu dueta u koncertnoj dvorani.
Yazoo 'u svojoj sobi' publici tako predstavlja vlastite djeliće budućnosti, bez previše muke ili tehničkih komplikacija.
No unatoč besprijekornoj izvedbi i trudu da što vjernije prenesu upravo izvorne matrice u kontekst živog nastupa, priča je nekako presterilna - tu nije problem u samom playback-konceptu (o kakvom je oduvijek, prvenstveno, Vince Clarke sanjao) koliko o kalkuliranju između igre na sigurno i pjevanja iz duše. Na taj način publika ovjekovječena na dva diska zajedno s duetom i slušatelj koji upija pozitivne vibracije preko kućne tehnike dobivaju isključivo ono što žele čuti - profesionalno odrađen, ali do izvjesne granice isfuran nastup.

Uspoređujući ovaj aktualni comeback, s, primjerice, live-snimkama iz 1983., zabilježenima na bonus disku u sklopu odličnog višestrukog box-seta ''Mute Audio Documents 1978-1984'' njegov punokrvniji dojam bitno izostaje. Nekad vidno frustriraniji zbog nepredvidljivih tehničkih situacija na koncertima, Yazoo su bili puno skloniji improviziranju a da pritom sam efekt Clarkeove fascinantne matrice i fenomenalnog, grlenog vokala Alison Moyet bude još potpuniji. Sada je sve jednostavnije, međutim na "Reconnected" više svjedočimo techno-konformizmu nego nekakvoj zanimljivosti readaptacije.
Zavoljevši njegov piskutavo-djetinji, minimalistički synth-zvuk, koji ga prati još od ranijih dana s Depeche Mode, nekako sam razočaran što je Clarke u ponovnom uspostavljanju Yazoo-kontakta više truda i vremena uložio u digitalno prebacivanje fiksnih matrica umjesto da je odabrane pjesme na sebi prepoznatljiv način preradio u novom ruhu. Takvim pristupom sigurno ne bi pogriješio, a i pojedini noviji remiksevi od strane drugih (posebno za kolažirani komad ''I Before E Except After C'' nastao od strane Subway Collective) pokazali su da je Yazoo itekako raspoloživ za jednako zanimljive i svježe eksperimente, za razliku od tek pukog nabacivanja omiljenim originalima.
Ovdje je razumljivo nekakvo međusobno davanje oduška - i Vince Clarke i Alison Moyet, naoko zasićeni paralelnim (solo) karijerama, odlučili su izgladiti neke davne nesuglasice i priuštiti, što sebi samima, što starijoj a što novijoj generaciji obožavatelja, senzacionalan (ali, nažalost, samo to) retro-nastup, s presjekom odabranih trenutaka svoje nekadašnje, kratkotrajne ali impresivne suradnje - sada simbolički iznova uspostavljene, ali čime Yazoo ostavljaju tek prigodan utisak kako je ''Reconnected'' formalan čin pomirenja.


