Aktualno

Arktičku sonatu okrznula santa leda

28.2.2011. @ 14:55 Ljudevit Cikač Ciky

Je li problem u tome što sam u dvije godine tri puta gledao Sonata Arcticu pa su mi prešli u naviku i u rutinu, ili je taj bend većinu toga rekao do prije nekoliko godina, ali meni se nakon ljubljanskog koncerta učinilo da to više jednostavno nije - to.

Ukratko. Malo duže, čini mi se da nema više prijašnje energije, sve je više profesionalnosti, manje unikatnosti, kao nešto što se treba odraditi, mada, ne može se reći da Sonata Arctica i dalje nije jako dobar bend, ali ima dosta toga što su prije radili bolje.

Sonata Arctica / foto: Božidar Breški

Recimo, set-liste su im bile puno bolje, a to je ujedno i najveća zamjerka, s obzirom da se radi o nekakvoj 'međuturneji', na kojoj se ne promovira novi album, u ovom slučaju "The Days Of Grays" (2009.) ispromoviran već nekoliko puta, nije 'obvezujuć', pa je ovo bila prigoda da se sastavi 'best-of' lista, a ona, morat će se priznati, bez "Wolf & Raven", "My Land" ili "Black Sheep", to baš i nije. No dobro, nećemo puno filozofirati, da se ne stekne pogrešan dojam, jer bila je ovo ipak sasvim solidna večer u gotovo ispunjenoj ljubljanskoj Cvetličarni.

Ponajprije zbog simpatičnih i pomalo istreniranih momaka iz talijanske skupine 4th Dimension, koji su očito bili impresionirani što su svirali pred gotovo napola ispunjenom dvoranom, a bila im je to, kako rekoše, prva europska turneja.

Iako malo premekani, premelodični, malčice i slatkasto-sirutkasti, pobrali su simpatije većine nazočnih, koja je njihovu pojavu za vrijeme i na završetku nastupa pozdravljala iskrenim pljeskom, skandiranjem i uzvicima odobravanja. Plus toga, čuje se da su solidno 'uštimani', u prilog im je išao i dosta dobar sound, a s vremenom bi to moglo biti i bolje i žešće.

4th Dimension

No za sada, pjesme "The Sun In My Life", "Goldeneyes", Everlasting" ili "Angel's Call" koje će se naći na nadolazećem debiju "The White Path To Rebirth" zvuče sasvim zadovoljavajuće, vokal Andrea može dobro povući, klavijature heavy-power strukturi daju minimalnu notu sympho ambijenta, dok gitare i bubanj ostavljaju dojam nedovoljne iskorištenosti, odnosno otvorenog prostora za dodavanje energije i snage.

Zanimljivo. Za sada ne i više od toga, ali, mladi su, vremena i, očito, volej imaju, pa mogu krenut dalje. Ovih pola sata dalo je to naslutiti.

Već dugo dalje kreće Labyrinth, no to kretanje je čini mi se više unatrag nego unaprijed već dobrih 6-7 godina. Od benda koji je s albumima "No Limits" (1996.) i naročito "Return To Heaven Denied" (1998.) najavio da će ostaviti značajan trag na prog-power sceni, postao je tek jedan od prosječnih izvođača, koji je kakvu-takvu kvalitetu održao tek narednim albumima "Sons Of Thunder" (2001.) i "Labyrinth" (2003.).

'Povratak korijenima' najavili su lanjskim albumom "Return To Heaven Denied Pt. II - A Midnight Autumn's Dream", no niti on nije opravdao očekivanja. U skladu s ovom povijesnom analizom bio je i njihov 45-minutni nastup. Dakle, nalik na mnoge prosječne prog-power bendove, a razlika između njih i 4th Dimension se ponajviše očituje u profesionalnijoj i manje opterećujućoj svirci, odnosno manjoj zatečenosti brojem publike i njezinom reakcijom, što možemo direktno povezati s neusporedivo većim iskustvom, s obzirom da i novi članovi (basist i bubnjar) imaju toga od ranije.

Labyrinth

Vokal Roberto dobar je pjevač kontakt s publikom je zadovoljavajuć, no problem pjevanja visokih tonova i kod njega je nazočan, pa mu takve dionice u prosječno 'zamršenim' pjesmama stvaraju problemčiće. Očito još nije naučio napamet tekstove novih stvari, jer je imao 'šalabahter' na podu, a majica "Rainbow Rising" malo je poboljšala ocjenu za 'outfit'.

Sve u svemu, zadovoljavajuć nastup, koji je dosta mlačnije prihvaćen od publike nego onaj prethodnog benda, no sumnjam da je bilo previše razočaranih. Samo šest pjesama su utrpali u 40-minuta, od čega po dvije s novog ("The Shooting Star" i "A Chance") i dvije s prvog 'returna', "New Horizons" i "Moonlight", a nisu zaboravili niti nastupni album ("In The Shade").

Set-lista:
The Shooting Star
In The Shade
A Chance
New Horizons
Sailors of Time
Moonlight

A sada, za vrijeme Sonata Arctice, je li bilo, bolje reći nezadovoljnih nego razočaranih, e o tome bi se mogli raspričati nadaleko i naširoko. Veliki fanovi, a i oni koji su dugo čekali da je (ih) vide, sigurno su bili presretni (mada, iz nekih popratnih razgovora saznah, ne baš i nužno), no realno, bio je ovo tek prosječan nastup jednog zaista velikog i posebnog heavy metal benda.

Mada, 'polkasti' intro, popraćen, pa radije ćemo reći 'sjevernjački-hladnom', nego 'nebesko' plavom rasvjetom fokusiranom na bubnjara koji se nalazio u kutu bine (e, da, bila je, za promjenu, kompletna smještena ukoso, u kut dvorane, a ne onako, klasično, paralelno sa zidom) dao je naslutiti da se može očekivati dobar nastup.

I bio je dobar, ali za Sonata Arcticu riječ 'dobar' baš i nije nešto što se očekuje nakon njezina nastupa. Iako bi možda bilo bolje da su od zadnja tri albuma napravili jedan, i na ranijim ima dosta 'vatre' koja je mogla uz pjesme s njih dodatno rasplamsati Cvetličarnu. A imali su ispred sebe jedan od glavnih preduvjeta za odličan nastup, super raspoloženu publiku, koju su prva dva benda sasvim dobro pripremila za dolazak zvijezda večeri.

Već od prve pjesme "Everything Fades To Gray" osjetilo se da sound nije dobro posložen, bubanj i bas su bili zaglušujući, gitare i klavijature su se slabije čule, vokali tek solidno, a plus toga, primijetilo se da i Tony ima problema s visokim (!?) tonovima i da ih teško pjeva ili čak izbjegava intonirati, pa je često 'tražio' (i dobio) pomoć od publike. Zaista ne znam, možda ima sličnih (zdravstvenih) problema kao i Timo Kotipelto iz Stratovariusa, možda su iscrpljujuće turneje uzele svoj danak, ali tonaliteti koje inače skida bez problema, ovdje su mu zadavali poprilične muke.

Ipak, dobro raspoloženje se nastavilo s "Flag In The Ground" i "The Last Amazing Grays", a mlitava izvedba "Replice", koja je u prvom dijelu nastupa doživjela najbolji 'feedback' od publike, pjevala se skoro cijela, nagnala me da zažalim zbog iznošenja razočaranja što je nisu izveli na prošlogodišnjem Metal Campu.

Bolji dio nastupa bio je nakon "As If The World Wasn't Ending", koja je, iako laganije forme, zbog puno boljeg sounda, automatizmom i odličnom izvedbom, digla sve na noge, ali i dodatno naglasila Tonyeve (nadam se privremene, jer se, to je jasno, radi o odličnom pjevaču) probleme s visokim intonacijama, pogotovo čujne na "Paid In Full", gdje ih je nakon pokušaja 'hrvanja' s njima, poluuspješno i zaobišao.

Zato je u drugoj polovici nastupa uspostavio sjajan kontakt s publikom, puno pričao, pošalio se malo, ali i najavio novi album za prvu polovicu 2012. I bolje, ne treba prije, nek' se malo odmore i poslože, već je krajnje vrijeme za jedan album tipa, recimo, "Silence".

Ipak, taj drugi dio nastupa bila je većim dijelom Sonata Arctica kakva treba biti, kakvu su ljudi zavoljeli prije mnogo godina i kakvu žele stalno čuti i vidjeti. "Victoria's Secret" i "FullMoon" doživjele su prave ovacije, da bi s "In Black and White" stigao prerani kraj koncerta, i to nakon samo 64 minute.

Bis je donio još dvije pjesme, nakon čega je stigao i dugotrajni oproštaj od publike, koja je, svemu usprkos, tražila još, i makar to nije dobila, vjerojatno u najvećem broju kućama otišla zadovoljna. Više niti manje nije mogla, jer je i sam koncert, u kojem bi najbolju ocjenu čak mogli dati grupi 4th Dimension, bio nešto više nego - zadovoljavajuć.

Stoga se nadam da Sonata po svojim arktičkim putovanjima neće naletjeti na neku gromadu leda koja će je razbiti i na dno oceana poslati cjelokupnu ostavštinu benda koji mnogima toliko znači. A ako ih je koja i okrznula, rupa u njezinu trupu možda nije velika, i neka se sanira do novog albuma i nove turneje.

Do tada, Sonata Arcticu pamtimo iz boljih dana i živimo u nadi da će se oni ponoviti.

Set-lista:
Intro/Everything Fades To Gray
Flag In The Ground
The Last Amazing Grays
Juliet
Replica
Blank File
As If The World Wasn't Ending
Paid in Full
Victoria's Secret
The Misery
FullMoon
In Black and White
- bis -
Caleb
Don't Say A Word/Outro

Izvještaji