Aktualno

Festival power metala i pozitivne energije

28.1.2011. @ 18:38 Ljudevit Cikač Ciky

Dva dana nakon što se navršilo pet godina od prošlog koncerta, na istom su se mjestu pojavili njemački 'bundevaši' (skoro napisah 'bundesligaši') Helloween, no za razliku od 2006., ovoga puta, sportskim žargonom rečeno kad se već vučem za jezik i mozak, osjetno 'pojačani'.

Po prvi put u Hrvatsku stigao je Stratovarius, i ta se kombinacija, nakon one Helloweena i Gamma Raya, koja nas je na žalost zaobišla, sigurno može smatrati nečim najjačim što power metal sada, a i godinama unazad, nudi na jednom mjestu.

Avatar / foto: Božidar Breški

Tako je i najmanja mogućnost lošeg provoda otklonjena već i samom najavom zajedničkog koncerta, a jedino što je zbunjivalo je nastup Avatara, švedskih melodic deathera, čiji je 'upad' na ovaj tour malo kome jasan, a i malo tko ga je ozbiljno doživio. Ista ili bliska booking agencija, možda kakav plaćeni aranžman, prijateljske veze, nešto je što se logički nameće (izdavač nije to što ih povezuje), no što god bilo, teško da će participiranje u ovim nastupima previše pomoći u njihovoj karijeri, bez obzira što ih je vidjelo oko 300 ljudi.

Da i nisu pokazali interes za bend govori i podatak kako se na pripremljen i istaknut 'meet & greet' i 'merchandise' Avatara tek tu i tamo netko osvrnuo, bez obzira na nazočnost članova benda, pa mi ih je malo bilo i žao. Za razliku od 'štanda' Stratovariusa i Helloweena, koji su 'gorjeli' od kada se pustilo ljude u dvoranu.

A i sam nastup u skučenom prostoru stagea bio je kao i prošli, kojeg se prisjetio pjevač rekavši kako mu je drago da su opet stigli, nije ponudio bitniji napredak, a neka razlika je u više melodija, te u boljem soundu nego zadnji put.

Općenito, sound je bio dosta dobar, i to se nekako ustabililo u Boogaloou, pa makar je bilo trenutaka kada su se slabije čule gitare, u početku Helloweena i vokal, daleko je to iznad prosjeka kakvog je tijekom zastrašujućih godina nudio ovaj prostor.

Stratovarius su po prvi put nastupili pred hrvatskim fanovima

Izlazak Stratovariusa popraćen je prvim velikim aplauzom i uzvicima oduševljenja, a još je veći odaslan iz publike kada je stigao Timo Kotipelto, pozdravio s 'dobro veče' i pokazao na Jörga Michaela rekavši kako se vratio. I da je, nakon što je pobijedio rak i pokazao da je sjajan bubnjar, apsolutno jedna od daleko najjačih spona Stratovariusa, to je svima posebno drago.

Početak s "Hunting High And Love" bio je očekivan i već je pomalo izlizan, no nastavak, uz dominaciju hladnjikavo plave rasvjete, ponudio je nešto u čemu se doista moglo uživati. Pogotovo ako ste ljubitelj nekakve srednje faze benda, ako tako smijem reći, s obzirom da je velika većina pjesama bila iz druge polovice devedesetih, točnije s albuma "Episode" i "Visions", te dvije s "Infinite". Što će reći da su svi prije, što ne čudi jer na njima nije pjevao Kotipelto, a tek od "Episode" u bendu su Jörg i Jens, ali i oni kasnije, uključujući i aktualni "Elysium", gotovo ignorirani.

No to očigledno velikoj većini nije smetalo, jer je sa "Speed Of Light" i "The Kiss Of Judas" nastavljeno u dobrom raspoloženju, a kada sam se ponadao da su Kotipeltovi problemi sa grlom iza njega, odlična balada "Winter Skies" s prošlog albuma "Polaris" pokazala je da nisu. Naime, visoke tonove jedva je, ili bolje reći nije ih mogao ‘skinuti’ ili ih je pokušavao zaobići, a tako je, na žalost, bilo do kraja koncerta.

Problemi s vokalima bili su očiti, a poslije smo se zainteresirali i dobili potvrdu da je razlog tome infekcija koju vuče još od kraja prošle godine, a ne taj što ne zna pjevati, kako se čulo od nekih. Ipak, netko pametno reče da je bolje tako, nego da je koncert otkazan, jer uspio je ipak probavljivo i hrabro otpjevati preostali repertoar.

Uz to, vidjelo se da je novi gitarist Matias momak iznimnog potencijala, da je dobro uvježbao stare stvari, da je Jens s finsko-ukošenim, tamnije izražajnim klavijaturama i dalje prava 'faca', mladi basist Lauri također, te da se, generalno, doista radi o odličnom bendu, koji je u sat vremena opravdao support najvećem imenu subžanra kojega je i sam značajan faktor.

Set-lista:
Hunting High and Low
Speed of Light
The Kiss Of Judas
Winter Skies
Darkest Hours
Stratosphere
Phoenix
Forever
Black Diamond

Helloween je Helloween, a svi drugi - power metalci

A to najveće ime izašlo je u oko dvije trećine ispunjenu dvoranu (oko 900 ljudi) uz "Happy, Happy Helloween" iz razglasa i novu stvar "Are You Metal?", sa skandiranjem, skakanjem i znojenjem u publici, koje je gotovo istim intenzitetom pratilo čitav dugo čekani koncert, s tek nekim pauzama. Koncert koji je trajao gotovo dva sata i, treba li to reći, ponovno dokazao tko je 'gazda' power metala. Odlično raspoloženi Helloween predvođen superkomunikativnim Andijem, uobičajeno rastrčanim Markusom i Weikiem (koji je popušio dosta manje cigareta nego inače, za razliku od publike), glasnim i jasnim Danyem i tek nešto suzdržanijim, ali sjajnim gitaristom Sashom, odsvirao je još jedan koncert za pamćenje.

Bilo je tu nešto matrica, što je uobičajeno, pa se malo tko više na to i obazire, impresivne dominacije novog loga benda u pozadini pozornice koji se 'pokazao' kad smo već pomislili da će koncert proći sa Stratovariusovim, vrlo dobre rasvjete, dužinski podnošljivih gitarističkih i bubnjarskih dionica, žensko-muških vokalnih ogleda 'dirigiranih' od strane Derisa, koji je, uza sve pohvale za kontakt s publikom, ipak malo zakomplicirao i pretjerao s pričom tijekom izvedbi pjesama "I Wan't Out" i "Dr. Stein".

No dobro je zabavljao sve, zbijao je šale na svačiji račun, obećao ponovni dolazak, 'lupao' svašta, ali i dao viski u publiku, pa ćemo mu 'oprostiti'. Kao i probleme koje je imao s visokim tonovima kako je koncert išao kraju, te nešto slabiji sound zadnjih 4-5 pjesama (naročito gitare), što ipak ide 'na dušu' toncima. Dakle, nije to bio besprijekoran koncert (tko takav i može očekivati ?), no činjenica je da su dobre stvari uvelike nadmašile one slabije, pa kad se navedenome doda i publika, koja zna pošto je došla i zna (pro)cijeniti što je dobila, i koju smo već u nekoliko navrata opisali, pa da se ne ponavljamo, onda finalna ocjena ne može biti manja od vrlo dobar.

Pohvala ide i na račun set-liste, kojom su dominirale stvari s najstarijih albuma, plus nekoliko novih i tek pokoja 'srednja', pa je i to razlog više da najvažniji faktor koncerta, publika, ode kućama barem zadovoljna. Ma da, vjerujem, većina i više od toga.

Pogotovo kada se sjetim da je nakon "Are You Metal?" krenula "Eagle Fly Free" i "March Of Time", mini gitarski solo, pa dvije nove, "Where The Sinners Go" i "World Of Fantasy", vjerojatno od strane publike najprihvaćenija pjesma na koncertu, te bubnjarskog sola. Iskreno, dok nam je Dani rekao da će svirati 2-3 pjesme s novog albuma "7 Sinners" pretpostavio sam da će biti te, ipak, potajno sam se nadao i priželjkivao "Raise The Noise" i "Long Live The King", no i ovako se nemam na što žaliti. I ne samo ja.

Pogotovo jer se nastavilo s "I'm Alive", pa finim akustično-gitarskim predahom uz Sashu, Andija i "Forever And One (Neverland"). Iako baš nisam fan albuma "Better Than Raw", ugodno je iznenadila "A Handful Of Pain", a "Keeper Medley", miks triju najdužih Helloweenovih stvari ipak je malo bio predug i s vremenom postao premonoton, pa koncert do kraja nije digla niti uvijek urnebesna "I Want Out", u kojoj se Andi raspričao tako da je stvarno teško za opisati.

Bila je to zadnja stvar koncerta, a nakon laganijeg uvoda, "We Want More" se razbuktao i prvi bis, opet pohvala izboru pjesama, uz legendarnu "Ride The Sky" i "Future World", nakon koje je uslijedio novi pozdrav, novi odlazak, ali i novi povratak s "Dr. Strein". Tijekom kojeg je Deris nastavio dijalog s publikom, kada je i 'pao' viski, a što me (po duljini komunikacija) neodoljivo podsjetilo na "Running Free" s originalne Powerslave turneje, kada nas je Bruce zagnjavio desetak minuta valjda. Ali, da nisu takvi, onda bismo rekli da ne komuniciraju s nama i tako. Tko bi svima ugodio.

No teško da je bilo tko zamjerio, pogotovo ekipa iz prvih redova koja se izmjenjivala s Andijem, koji pak je bocu pokupio od Danya, koji je također malo 'potegnuo' prije nego je ostao bez nje. I na kraju, 'sudbina' koja joj je namijenjena je i ostvarena. Završila je u nečijim rukama iz prvih redova.

Kako je bilo najvećim dijelom koncerta, tako je i na kraju Andi pokazao da je pravi frontmen i da cijeni ljude koji stoje pred njim, pa nije otišao dok se nije pozdravio sa svima do čijih je ruku mogao doći i većine koja je to htjela.

Svaka čast njemu, cijelom bendu, kompletnoj publici i ostalima, koji su priredili još jedan koncert, u kojem se isticao pozitivitet kakav vlada na Helloweenovim nastupima i kojeg ćemo se rado sjećati. Hvala im što su svi skupa potvrdili tezu da je Helloween Helloween, a svi drugi - power metalci.

Zato, predlažem da u nekoj budućnosti sve bude isto. I mjesto i publika i bendovi, pa nek' i vremenski okvir bude smješten u zimsku idilu. Samo nek', pobogu, ne bude to opet za pet godina.

Set-lista:
Intro
Are You Metal?
Eagle Fly Free
March of Time
Where the Sinners Go
World of Fantasy
I'm Alive
Forever and One (Neverland) (Acoustic)
A Handful of Pain
Keeper Medley
I Want Out
- bis 1-
Ride the Sky
Future World
- bis 2 -
Dr. Stein

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji: Stratovarius / Helloween

Izvještaji