Scena
Dany Löble: "Dolaskom u Helloween ostvario mi se najluđi san"
22.1.2011. @ 06:34
Novi album, nova turneja i treći dolazak Hellowena u Hrvatsku ponudio je prigodu da se popriča s nekim od njegovih članova, a izbor je ovoga puta pao na bubnjara Daniela Danya Löblea.
Prije nego se fokusiramo na razgovor s Danyem, koji je cijelo vrijeme djelovao raspoložen iako izgleda i pomalo umorno, s obzirom da ima najkraći staž u bendu, malo ćemo ga predstaviti.
Dakle, rođen je 1973. godine u Zürichu, do 12. godine je svirao bubnjeve kao i većina klinaca, iz ljubavi, tada je išao na tečaj sviranja bubnjeva, a sa 14. je svirao u svom prvom garage-rock bendu.
Prve snimke napravio je sa 17., od 18. godine svira u raznim bendovima, a prvi ozbiljniji bend, Höllenhunde, osnovao je 1994. s Thilom Hermannom iz Running Wild. Od 1996. do 1999. studirao je glazbu na ACM-u u Zürichu, i u tom periodu bio član melodic metal benda Glenmore, te akustičnih rockera Element 58.
Od 1999. do 2005. bio je član perspektivnog njemačkog thrash-heavy benda Rawhead Rexx, s kojim je snimio dva albuma, "Rawhead Rexx" i "Diary In Black", a 2004. je kratko svirao s Blazeom Bayleyem. San snova ostvario mu se u veljači 2005., kada je postao bubnjar Helloweena.
Dani, turneja traje već neko vrijeme. Kako je bilo na prvim koncertima?
Uvijek je odlično iskustvo započeti novu turneju, iako smo zadovoljni i sa starom. Naposljetku, bilo je vrlo zabavno vratiti se nakon dvogodišnje pauze, upoznavanje mnoštva fanova i stvaranja set-lista; koja pjesma će se gdje izvesti, koja pjesma bolje leži na određenim mjestima, isto tako i planiranje cijelog showa s ekipom. Uvijek je drukčije na početku turneje i nije novo iskustvo samo fanovima. Moram reći da je prvi koncert uvijek najgori, jer čuješ isprobavanje svake pojedine pjesme, ali sa sljedećim koncertima sve postaje bolje...
Koliko pjesama s novog albuma svirate?
Ah, to je dobro pitanje. Iako smo turneju započeli s četiri nove pjesme, mislim da će nova set-lista donijeti dvije ili tri, jer imamo toliko starih hitova i starih stvari, pa će nove stvari zapravo nadopunjavati stare, kako bismo zadovoljili očekivanja naših fanova. Ali teško je napraviti set-listu koja će ispuniti sva očekivanja.
Zašto se novi album zove "7 Sinners" ? Ima li možda veze sa 'sedam smrtnih grijeha'?
Ne, taj je naslov jedna tema, zapravo zvijezda, na koju je došao Weiki i koju možete vidjeti na naslovnici albuma, a označava nešto iznimno pozitivno. Andy i Weiki su kao zaljubljenici u mitove naišli na priču o zvijezdi koja se okreće oko svijeta i 'upija' zlo koje stvara sedam grijehova, i samo ta zvijezda može poraziti to zlo. Svi krivo interpretiraju naslov albuma, jer misle da se radi o sedam grijeha, ali zapravo je vrlo prikladan naslov jer odgovara konceptu i nema veze s Biblijom.
Album je vrlo žestok i agresivan, a prepoznajem i progresivne elemente. Kako bi ga ti opisao?
Pokušali smo napraviti jači i brži album, ali s nekim zaokretom prema korijenima, rekao bih, na način da budemo rafiniraniji nego do sada, jer smo svjesni iskustva skupljenog u posljednjih 27 godina. Svi smo napredovali u svojim instrumentima i mogli smo napraviti nešto rafiniranije. Upravo je takav kao što si rekao, htjeli smo se odmaknuti od 'ispoliranih' heavy metal pjesama kakve svi danas rade. Ipak, napravili smo puno grešaka, štoviše, ja sam napravio puno grešaka koje su završile na albumu, ali to je naposljetku ono što "7 Sinners" čini grubim, žestokim i brzim, što smo i postigli.
Primjećujem da nekoliko pjesama ima vrlo razarajuće bubnjarske dionice. Jesi li zadovoljan što tako zvuče?
Uf, kad sam slušao prve demo verzije, moram priznati, ne znam zašto, nekako je sve bilo presporo. Pa smo na kraju snimanja bubnjeve morali čak dvaput ubrzati, a isto se, baš zbog bubnjeva, moralo učiniti i s brzinom basa i Saschine gitare, što je rezultiralo tako brzim albumom.
/ foto: helloween.org
Dopala mi se jako pjesma "Raise The Noise" i solo na flauti u njoj. Kako se tebi čini i kako ste došli na tu ideju ? Ima li u bendu možda fanova Jethro Tulla? (smijeh)
Zapravo su Weikia nadahnuli neki stari tekstovi o vanzemaljcima koji žele zaposjesti neki planet, a vanzemaljci koji su stanovnici tog planeta ne mogu se natjecati s njima i moraju slušati glazbu koja je ispunjena bubnjevima i kompleksnim temama. Njima se, kako to već biva u predajama, obraća svirač flaute i oni naposljetku zaspu, a to je ujedno i razlog zašto smo mi odlučili ubaciti flautu u pjesmu, kako bi onda ona premostila jaz između teksta i pjesme.
Album je sniman u studiju Mi Sueno na Tenerifima, a producirao ga je Charlie Bauerfeind, što vjerujem da je zanimljiva kolaboracija s obzirom na dugi vijek zajedničkog rada?
Atmosfera je u studiju ista već 12-13 godina, kao i s Charliem s kojim radimo više od deset godina i uvijek je odlično, ali i pomalo napeto, jer postoje očekivanja koja moramo ispuniti kako bismo snimili materijale. Puno vremena treba da se koncentriraš i sabereš da bi nešto dobro snimio, pa onda ni ne mogu reći da je atmosfera najopuštenija. S druge strane, na kraju je to dobra suradnja, a posebno je bilo tako ovoga puta, kada je atmosfera bila iznimno pozitivna, posebice zato jer smo 'u pozadini' cijelo vrijeme imali nogomet, s obzirom da smo snimali usred svjetskog prvenstva (smijeh). Izgledalo je tako da snimaš i onda ti viknu: "Dosta! Počela je tekma!", pa kad bi završila onda smo se i mi vraćali snimanju.
Sad si već pet godina s Helloweenom, pa nam reci jesi li ispunio svoje snove i očekivanja?
Naravno da sam ispunio svoje snove s bendom. U trenutku ulaska to je bio najluđi san za koji sam znao kako bi trebao izgledati. Vježbao sam što sam više mogao da bih upao i onda kad sam dobio poziv, to je bilo ludo. Ne žalim se, ali s druge strane moraš biti vrlo trezven, fokusiran, u formi, i u bilo koje vrijeme spreman naporno raditi, a i tijelu treba nevjerojatno puno da se prilagodi tome. Ne žalim se uopće, ali nisam znao da tijelu treba toliko energije da se prilagodi.
Prije Helloweena svirao si u grupi Rawhead Rexx i znam da ste snimili dva albuma. To mi je, inače, odličan bend. Znaš li možda što se s njima sada događa?
Vjerujem da su prestali svirati... Šteta je to. U trenutku kad sam dobio priliku svirati u velikom bendu kao što je Helloween, oni nisu uzeli novog bubnjara i promovirali se s pričom, znaš ono, da je stari u velikom bendu, što su trebali, već su se raspizdili zbog svog ponosa i zbog toga se razišli. Iskreno, ne znam sviraju li uopće...
Nakon Gama Ray, sada svirate sa Stratovariusom. Mnogi ljubitelji metala bili su sretni što ste njih odabrali. Kako je surađivati?
Ne mogu ti još previše toga reći jer smo prekratko na turneji do sada, pa nije bilo i nekog prostora za previše komuniciranja, a što se fanova tiče, kad si već spomenuo, oni su nevjerojatni i mislim da je to iz razloga što se radi o odličnom 'paketu' i nastavku odlične suradnje dvaju bendova. Najvažnije je da oni imaju tako dobre reakcije što se i vidi, a i znaju da je to odličan nastavak onakve suradnje kakve smo imali s Gamma Rayom ranije.
Sjećaš li se nastupa otprije pet godina u Zagrebu?
Iskreno, ne sjećam se samog nastupa... Iako se grada sjećam jer znam da smo imali potpisivanje albuma.
Nedavno je bubnjaru Stratovariusa Jörgu Michaelu dijagnosticiran rak, pa bismo htjeli čuti kako stvari stoje s njim?
Svi su bili poprilično šokirani kad su čuli, ali, evo, prema onom zadnjem što sam čuo Michaelu je puno bolje i vratila mu se snaga, čak je i svirao nakon što se saznalo za bolest, pa bi sada nakon praznika, nevjerojatno, trebao početi svirati i nastaviti s radom na nadolazećim koncertima. Ali bend je u svakom slučaju odlično to primio i primio se posla, uspio se u samo nekoliko dana organizirati i iznimno cijenim što su to odlično podnijeli.
