Aktualno

Isto mjesto, isto vrijeme... točno dvije godine poslije - Šerbedžija i Tadić u Lisinskom

24.12.2010. @ 14:45 Nikola Burčul

Jedne srpanjske večeri ovog ljeta, u pulskoj Areni, na proslavi desete godišnjice kazališta Ulysess, na pozornici su se - među ostalima - okupili i Darko Rundek, Đorđe Balašević i, inicijator projekta, Rade Šerbedžija.

Kako se koncertna aktivnost prolaskom ljeta neminovno seli na kontinent, točnije u metropolu, zanimljivo je da je navedeni trio u posljednjih tjedan dana nastupio na tri zagrebačka mjesta promovirajući nove albume ili jednostavno zabavljajući okupljene. Rundek je napunio Tvornicu, Balašević Arenu...

Točno dvije godine nakon prvog koncerta kojeg su održali u KD Vatroslava Lisinskog (23.12.2008) Rade Šerbedžija i - kako mi ga je ovaj veliki glumac opisao u intervjuu - 'čovjek koji svira sedam gitara', Miroslav Tadić, sinoć su se vratili u isti koncertni prostor kako bi promovirali novi album "Ponekad dolazim, ponekad odlazim".

Pojačani s New Cinema Bandom (bubnjevi, klavijature i bas) te sa starom gošćom April Guthrie na violončelu, pred polovično popunjenu dvoranu izašli su malo poslije 20 sati, te tamo ostali gotovo dva i pol sata.

U novom elektrificiranom sastavu koncert je otvoren naslovnom pjesmom "Ponekad dolazim, ponekad odlazim", te nastavljen s već poznatima "Filipa Kljajića 32" i "Vehni vehni fijolica".

Novog albuma su se ponovno dotaknuli kroz izvedbe "Barbare" i "Kose boje maka", a novi 'uštekani' zvuk karakteriziraju rockerskije izvedbe, pri čemu se posebice ističe Tadićeva cooderovska električna gitara. Naime, zbog svoje akustične suradnje sa Stefanovskim, Tadića se u Hrvatskoj percipira prvenstveno kao svirača klasične gitare. Ali on električnu gitaru svira još od 1981., i u inozemstvu postoji mnogo njegovih albuma koji to i dokazuju.

Zadnji put se njegovo muziciranje na električnoj gitari u Zagrebu moglo čuti 2006., kad je nastupao s The Grandmothers, bivšim Zappinim sastavom. Od tada do sinoć, na električnoj gitari zasigurno nije ispao iz štosa. "Električna gitara mi nije nimalo stran instrument, i nadam se da se to na albumu 'Imam pjesmu za tebe' može i čuti" kazao mi je u intervjuu prije dvije godine. Može se čuti i na albumu, a sada i na koncertu.

Sredinu nastupa obilježio je odlazak New Cinema Banda, te su Šerbedžija i Tadić sami izveli "Imam pjesmu za tebe", "Izlezi vido", a na "Eleno kerko, eleno" pridružila im se na pozornici Šerbedžijina kći Nina. Koncert je nastavljen s pjesmama "Milica", "Moja božićna", "Walking After Midnight" otpjevala je Guthrie, a slijedile su "Gumbelijum Roža" i "Nina Končareva".

Dio nezaobilazne scenografije na pozornici je i ovaj put činila butelja crnog vina s par čaša, pa se Rade našalio da je 'jedna od naših privilegija da možemo piti na pozornici, dok vi u publici ne možete - ali mi pijemo i za vas'. Posebno upečatljiva izvedba bila je ona "Povratka ratnika", a koncert je lagano priveden kraju pjesmama "Aida", "Aoj Liko", "Pjesma za Bekima", "Tvoje nježne godine", "La canzone di Barbara" i "Ne daj se, Ines". Posljednja pjesma koncerta bio je prepjev poznate "Besame Mucho".

Najveća pogreška koju su ovaj poznati glumac i cijenjeni profesor gitare mogli napraviti jest održati reprizu koncerta od prije dvije godine izdanog i na DVD-u, no oni su preiskusni za takvo nešto. Pjesmama se pristupilo na nov način, sa novim aranžmanima i odvažnom odlukom za prelazak na elektriku.

U nastup se nisu baš najbolje uklopile Šerbedžijine kćeri koje su izvele čak nekoliko pjesama, ali kad sa Chuckom Berryem, Tomom Waitsom i Willieom Nelsonom mogu svirati članovi obitelji, tko to isto može zabraniti jednom Šerbedžiji. Najveća pogreška je, ipak, bila sljedeća: na koncertnom posteru Tadićevo ime je ispisano bitno manjim slovima od Šerbedžijinog, što je velika, degradirajuća greška. Miroslav Tadić je deseterostruko superiorniji glazbenik od Šerbedžije, te zaslužuje barem ravnopravan tretman.

Čim je izašao na pozornicu, Šerbedžija je okupljenima zaželio dobrodošlicu te sretan Božić. Jednom je napisao jedan lijep tekst koji funkcionira kao prigodna čestitka i kojim bi u ovo blagdansko vrijeme bilo prikladno zaključiti izvještaj koji upravo čitate.

Dakle, Rade jednom reče: "Biti blag. Razumijevati ljude sa svim njihovim problemima i brigama. Znati razumjeti. Moći oprostiti. Sni su nam, napokon, što Ujević reče, sami iz zajedničkog vrela i hrana nam je duše iz naše opće zdjele. I to je jednostavno tako. Iz blagosti čovjek ima poriv da pokuša suprotnosti izmiriti, svoje i tuđe nemirne snove, i tako graditi ne svijet, nego jedan novi dan. Još jedan dan koji će proći kroz nas i u kojemu možemo učiniti neko dobro djelo. Ne mora biti veliko.

Neka bude malo, ali dobro! Dovoljno je ponekad i samo poželjeti da nešto dobro učinimo, pa da pokrenemo pozitivnu energiju koja jedino može spasiti ovaj tako opasno posrnuli svijet".

Izvještaji