Aktualno

Plavi avion je uspješno uzletio u zimsku noć

20.12.2010. @ 14:57 Nikola Burčul

Ako bismo glazbeno djelo Darka Rundeka trebali povezati s nekim godišnjim dobom, to bi zasigurno bila zima.

Slike koje je ovaj kazališni redatelj, kompozitor, pjevač i autor tekstova u svojim pjesmama stvorio najčešće imaju crtu koja ih povezuje s ovim najhladnijim godišnjim dobom.

"Antena hladna od mjeseca", "zima zaobilazi moj dio grada", "u peći je žar, na prozoru rosa", "noć je hladna", "vani je opet zima, i opet cure prate vlakove", "oko nas bijelo je", "hladan vjetar poljem brije" i "u doba kad zima je odavno mahnula ljetu" samo su neki od stihova koji su dokaz da je trenutačno godišnje doba ovom umjetniku služilo kao trajna inspiracija.

Prva večer "Plavog aviona" održana je 17.12. / foto: Nikola Burčul

Također, kao rođeni Zagrepčanin, Rundek dobro zna da zagrebačku zimu nužno prati i dobro poznata 'zagrebačka magla'. Ona se također duboko uvukla u njegovo djelo, a to dokazuju stihovi poput "magla se digla, vani zora rumeni", "dječak koji maglu pije" i "magla je stala s druge strane rijeke". Zimu i maglu objedinjuje njegov stih "ide zima, laju psi, u magli smo zgubleni".

Stoga, u ovo prosinačko vrijeme kad ne idemo vani bez kaputa jer vidimo da je sve bijelo i zima je, a magla se spustila, ne iznenađuje da je ovaj novovalni borac odabrao zimske datume 17./18. prosinac za svoju zagrebačku promociju novog albuma "Plavi avion".

Mjesto promocije također nije nikakva slučajnost. Zagrebačka Tvornica kulture, kvart u kojem se klub nalazi i Darko Rundek imaju zajedničku prošlost. Klub je smješten u neposrednoj blizini legendarnog, sada zatvorenog Kulušića, u kojem je s Haustorom prije 28 godina održao oproštajni koncert pred odlazak u vojsku, u njemu je snimljen njihov live album "Ulje je na vodi"...

Njegovi 'tvornički' nastupi, s druge strane, su nepregledni: tu je prije devet godina u povodu zagrebačke izložbe Andya Warhola odsvirao "Sunday Morning" i "All Tomorrow Parties", prije sedam godina na koncertu Tribute to EKV tu svira obrade "Jeseni" i "Kao da je bilo nekad", tu je svirao na koncertu posvećenom preminulom Krešimiru Blaževiću, prije dvije godine na nastupu s novovalnim kolegama odradio je nekoliko Haustorovih uspješnica.

Iz istog prostora poznat je i njegov solistički lipanjski nastup održan prije nekoliko godina, kojeg je zbog vrućine nazvao 'tropskim', zadnji put je ovdje nastupio s Cargo Orkestrom prije dvije i pol godine i predstavio 'najbolje od sebe'... Kao ni godišnje doba, ni ovaj koncertni prostor nije slučajnost; u njemu kao da Rundekovi koncerti nikad ni ne završavaju – oni se jednostavno nastavljaju.

Ovaj koncert (petak, 17. prosinac) bio je podjeljen na dva dijela. U prvom dijelu odsvirane su gotovo sve pjesme s novog albuma, i to u istom redoslijedu, nakon kojih je slijedio set dobro poznatih uspješnica. Znate već taj štos; vani je to radila Metallica kad je slavila neku godišnjicu "Master of Puppets", kod nas su istu stvar napravili Urban &4 na promociji "Retra"...

Dan kasnije slijedila je i druga rasprodana večer / foto: Ivan Bilobrk

Pozornica u Tvornici nije bila na standardnom, uzvišenom mjestu, već postavljena u sredinu kluba i minimalno podignuta. Znate i taj štos; u istom prostoru su istu stvar napravili već i Stefanovski i Tadić početkom tisućljeća, kao i Gibonni na svojim "Acoustic/Electric" nastupima prije tri godine... Publika i izvođač su minimalno udaljeni, atmosfera je intimna, iz reflektora sjaji plavo svjetlo koje nagovještava slijetanje plavog aviona i koncert može početi.

U finom muziciranju Rundeka, Isobel, i Dušana Vranića izmjenjuju se "Kurdistan", "U borbi sa silama", "Sanjala si da si sretna", "Li- la", "You Think You're Busy", "Sadimo lan", "Plavi avion" i, završna pjesma novog albuma izvedena u skraćenom obliku, "Drina" (original traje gotovo devetnaest minuta!).

Rundek mjenja akustičnu i električnu gitaru, Duco klavir, harmoniku, sampleove, ukulele, udaraljke, a Isobel, naravno, ostaje vjerna svojoj violini. Slijedi pauza nakon koje nastavak donosi uspješnice poput "Ena", "Za šaku rubalja", "Uzalud pitaš", "Kuba" i "Ay Carmela". Posveta EKV-u odrađena je izvrsnom izvedbom "Kao da je bilo nekad", a koncert je priveden kraju pjesmama "Grane smo na vjetru", "Apokalipso", "Ruke" i "Podne".

Mnogi slušatelji glazbe ne vole promjene u zvuku; sjetimo se samo bijesnog Petea Seegera koji je sa sjekirom na glasovitom Newport festivalu trčao pokidati Dylanove kabele kojima je bila spojena njegova električna gitara i pojačalo. Njegov prelazak s akustike na elektriku nije bio lagan, ali je bio revolucionaran. Uspio mu je jer ga jednostavno nije bilo briga.

Nije briga ni Rundeka jer neki rogobore zbog ostavljanja Cargo Orkestra i prelaska na Trio. Bilo je zajedljivih kojima se nije sviđao ni kao solistički glazbenik, ti su ostali zatočeni u Novom valu. On svoj stil mijenja, i tako održava svoju umjetnost živom.

Njegova "Plava turneja" iz 2003. održana na više lokacija izazvala je dvojbena mišljenja, poluprazna mala dvorana Doma sportova početkom 2005. možda je bila odraz skeptičnosti publike koja ne zna što može očekivati. No, Rundek nije poput novovalnih mu kolega Stublića i Prljavog kazališta, čiji svi koncerti zvuče identično.

Element iznenađenja na njegovim nastupima podignut je na razinu prave umjetnosti. Pritom ne brine za reakcije, jer zna da je to jedini način za nastavak. Ili, kako je to dobro napisao Seid Serdarević na koricama Rundekove zbirke poezije "Uhovid": "Rundek je često i angažirani pjesnik i on to ne taji i nije ga briga što o njemu i njegovim stavovima misle drugi".

Rundek je i na ovom koncertu na prekrasan način pjevao o temama koje ga okružuju i inspiriraju, što su – kao što je jednom izjavio – 'seljenja, putovanja, internet, rasprodaje, mobiteli i velike mješavine kultura koje kolaju s migrantima raznih boja'. "Na koncertima mi pokušavamo istražiti mjesta na kojima se ova raspršena raznolikost ujedinjuje na razini smisla. Bar na tren" kazao je.

Tren je ove koncertne večeri trajao dva sata, a kad smo izašli iz kluba u snijegom prekrivenu zagrebačku večer, našli smo se u jednom njegovom stihu koji glasi "ponoć je pala tiha preko naših bijelih njiva". I tako je koncert trajao dalje...

Fotografije s koncerta 18.12. objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji