Aktualno

Zimski metal festival s proljetnom perspektivom

20.12.2010. @ 11:32 Ljudevit Cikač Ciky

U gust kalendar zagrebačkih metalnih događaja 'ugurala' se i Koprivnica, i to baš nekako u 'blackoutu' glavnogradskih koncertiranja, pa se Winter Metal Fest nametnuo kao ključni događaj finala bogate 2010.

Lunjajući tour u traženju mjesta održavanja, s obzirom da su nas ljubazni mještani nekoliko puta slali s jednog kraja grada, očito bogatog raznoraznim domovima, na drugi, okončasmo uz pomoć dva momka koji su također krenuli na koncert i koji su nas doveli na pravo mjesto, pa s obzirom da se ne vidjesmo unutra, koristimo i ovu prigodu za još jednu im zahvalu.

/ foto: Božidar Breški

A taj Dom mladih jedno je doista fino i lijepo mjesto, kao stvoreno za održavanje koncerata i drugih priredaba. Od ulaza, 'predsoblja, pa do same dvorane, koja ima formu, izgled, a u konačnici i binu, bolju i ljepšu nego većina zagrebačkih klubova. Stoga ovaj prostor definitivno treba koristiti čim više, i želja i nada je da će ovaj događaj biti prvi u nizu sličnih.

Mlada ekipa ga je i vrlo dobro organizirala, a jedini ozbiljniji propust bilo je kašnjenje pola sata, koje su na svojoj koži osjetila prva tri naša benda, s obzirom da im je set skraćivan za jedno 5 minuta u prosjeku, te dozvoljavanje pojedincima da se bez problema popnu na stage i u miru otplešu i odsviraju svoj 'zračni' solo. Pogotovo za vrijeme Belphegora, no tada se netko valjda sjetio da to baš ne ide tako, te se 'plesače i svirače' diskretno udaljavalo sa bine. Znam da atmosfera ponese ljude, ali sve mora imati svoje granice.

Mass Hypnosis

Prvi su tako krenuli Zagrepčani Mass Hypnosis, čija je svirka potrajala oko 25 minuta. Nedostajao joj je, kao uostalom i dvama nadolazećim bendovima, jači kontakt s publikom, koja se već od njihovog nastupa okupila u pristojnom broju. Također, čini se da je sound bio dosta dobar, s obzirom na prvi nastup, iako je dojam da su vokali bili malko pretihi, što bih rekao da je do razglasa, s obzirom da Lea znam godinama i svrstavam u kategoriju boljih (i glasnijih) hrvatskih death vokalista.

Simpatična je i vokalna suradnja s basisticom, poglavito u grubljim varijantama, dok je ona s clean dijelovima dosta tanja i nije se ukapala u žestoku death svirku. S obzirom da njihov debi album "Disin4mation" još nije stigao do mene, a kad će, i hoće li, ne zna se, pjesme nisam bio u mogućnosti popratiti, a po najavi jedna od njih bila bi "Disappearing Believers". Sudeći po onome što je Mass Hypnosis pokazao, očito je da su snimili sasvim dobar album.

Malo predugo trajalo je sređivanje pozornice za nastup šibenske death metal skupine Reborn, koja je bila ugodno iznenađenje. Odličan vokal, dvije gitare za obogaćivanje sounda, s nešto više melodija u njima, koje na momente podsjećaju na Amon Amarthove.

Reborn

Definitivno, još jedno osvježenje za hrvatsku metal scenu. Ništa inovativno, ali kvalitetno odsvirano i otpjevano, s nešto više akcije i interakcije s publikom, koja je za 'nagradu' mogla dobiti i njihov demo materijal.

Set-lista:
Reign Of Fire
Last Will
Cry Of Our Mother
Adept To Nothing
Hero
New Dawn
No More

Excuse For Pain, poznatiji od šibenskih kolega, barem u sjevernjačkim krajevima, nadogradio se na ranije dojmove, te pred već sasvim pristojnih stotinjak i nešto ljudi odsvirao oko 25 minuta brzih i kratkih, brutalno žestokih death metal naslova. Pjevač ima zaista odličan glas, izrazito dubok, poteže ga valjda iz najzamršenijih dijelova svoje utrobe, no malo više 'movinga', s obzirom da je djelovao malo neraspoloženo, ne bi škodilo.

Excuse For Pain

No nije za ozbiljno zamjeriti, samim tim jer njegov nastup, kojeg je pjevanjem 'pomagao' gitarist, kao i nastup benda, zaslužuju pohvale. A bezvoljnost svoje korijene vjerojatno ima i u skraćivanju set liste, i to za čak tri pjesme. Tome usprkos, i u ponuđenim minutama moglo se vidjeti da se radi o dobrom bendu.

Set-lista:
Lost In Failure
Yearn To Inhale
Deviate
There Is No Sense
Once...
Addiction
Erased

Belphegor

Nastup Belphegora, radi kojeg je ipak došlo najviše ljudi, popratila je, radije ćemo reći polupuna dvorana, više od 200 ljudi, koliko bi ih vjerujem bilo i u varijanti koncerta u Zagrebu, pa se i s te strane ovaj događaj može smatrati uspješnim. Možda nisam mjerodavan, ali ovaj sam bend nekoliko puta vidio uživo, i na klupskim i na festivalskim svirkama i nikada nisu na mene ostavili neki poseban dojam.

Tako je bilo i na ovom koncertu, na kojem bi dobronamjernik koji bi se slučajno zatekao, tek po ofarbanim, zakrvavljena licima i tijelima Belphegorovaca mogao naslutiti da su poznatiji bend od našeg tria. Puno bolji, ne bih rekao, a i slabiji sound, prvenstveno onaj gitaristički, im baš nije išao u prilog, no zato atmosfera jest. Nije baš bila paklena, ali kontinuirano je postojala, pojačavana čestim Helmutovim pozivima i poticajima.

Jednosatni set odrađen je bez većih prigovora, a nekoliko pjesama koje su imale bolji 'feedback' su "Veneratio Diaboli - I Am Sin", jedna od onih na kojoj je cura iz publike zaplesala i zasvirala na stageu, zatim "Lucifer Incestus", te "Bondage Goat Zombie", zadnja stvar kratkog 'regularnog' dijela, tijekom koje je Helmut stavio nešto kao sado-mazo masku u stilu tematike albuma.

Također, čula se i jedna nova stvar, "Impaled Upon the Tongue of Sathan", s albuma "Blood Magick Necromance", koji stiže sredinom siječnja, a generalno, set-lista bila je sastavljena od stvari sa zadnjih šest albuma, najviše s "Bondage Goat Zombie" i "Pestapokalypse VI", tako da su ljubitelji onih starijih ostali uskraćeni, ali vjerujem, ne i nezadovoljni.

Tih četrdesetak i nešto minuta je prošlo relativno brzo, a dosta snažan 'we want more' dao je naslutiti da je ekipa bila zadovoljna nastupom, te je bis s dvije stvari žestoko popraćen.

Set- lista:
Bleeding Salvation
Seyn Todt in Schwartz
Belphegor - Hell's Ambassador
Stigma Diabolicum
Walpurgis Rites
Veneratio Diaboli - I Am Sin
Impaled Upon The Tongue of Sathan
Lucifer Incestus
Justine: Soaked In Blood
Bondage Goat Zombie
- bis -
Pest And Terror
Swarm And Rats

Zadnji bend, Nullfield, nismo pogledali, s obzirom na dug put kući i sve jače nevrijeme, no vjerujem da će biti prigoda da se i njih vidi u doglednoj budućnosti. Pogotovo nastave li se ovakvi događaji, koji su ponovno pokazali da se i kod nas ima što vidjeti, i da nije nužno raditi koncerte i festivale sa stranim benovima, kojima naši najčešće služe tek za popunu rupa na početku, ponekad i na kraju njihovih koncerata.

Zato se nadamo da ovaj prostor neće dugo ostati uskraćen za metal zvukove, samim tim jer je ova mlada ekipa pokazala da može napraviti dobar festival. Ali i ne manje bitno, da ima publike zainteresirane za tako nešto. Očito je, a to se i otprije zna, ne samo u Zagrebu.

Fotografije Belphegora objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji